Kina je izvela jedan od najneobičnijih i najvažnijih testova u svojoj novoj svemirskoj trci sa SAD. Raketa „Dugi marš 10B“ uspešno je lansirana sa komercijalnog svemirskog centra na ostrvu Hajnan, a njen prvi stepen se posle razdvajanja vratio ka morskoj platformi i završio u ogromnoj mreži, umesto da sleti na noge kao američki „Falkon 9“.
Naziv rakete je „Dugi marš 10B“, na kineskom 长征十号乙 (Čang Dženg 10B), engleskom Long March 10B, dok je međunarodna oznaka CZ-10B.
Let je izveden 10. jula, u 12:15 po lokalnom vremenu, a kineska državna televizija CCTV navela je da se prvi stepen vratio oko šest minuta posle razdvajanja od gornjeg dela rakete. Umesto klasičnog vertikalnog sletanja na noge, kineski sistem koristi kuke na raketi i veliku mrežnu konstrukciju na morskoj platformi. Kineski mediji ovaj metod nazivaju „morski mrežni povratak“, odnosno „haišang vangši hujšou“.
To je detalj koji ovaj test čini posebnim. SpaceX je pokazao da raketa može da se vrati i sleti na noge. Kina je sada pokazala da se raketa može vratiti i bez teških nogu za sletanje, uz hvatanje na specijalnoj morskoj platformi.
Raketu nije dočekala pista, već mreža
Prvi stepen rakete je najskuplji deo sistema. U njemu su motori, rezervoari, struktura, avio-elektronika i najveći deo industrijske vrednosti lansiranja. Upravo zato se poslednjih deset godina cela komercijalna svemirska trka okreće oko jednog pitanja: kako vratiti prvi stepen što češće, što jeftinije i sa što manje oštećenja.
Američki SpaceX rešio je taj problem vertikalnim sletanjem. „Falkon 9“ se vraća na kopnenu rampu ili autonomnu morsku platformu, pali motore, spušta noge i sleti kao ogromna metalna olovka. Kina je kod „Dugog marša 10B“ izabrala drugačiji put. Prvi stepen se vraća vertikalno, ali ga na kraju ne nose noge, već sistem mreža, sajli i kuka.
Takav pristup ima jasnu logiku. Noge za sletanje nisu besplatne. One imaju masu, mehanizme, hidrauliku, konstrukciju, brave, zaštitu i prostor koji bi inače mogao da se iskoristi za gorivo, nosivost ili jednostavniju strukturu. Mrežni sistem, barem na papiru, može da smanji masu rakete i pojednostavi prvi stepen.
Cena tog rešenja je složenija platforma. Mreža mora da bude dovoljno velika, dovoljno jaka i dovoljno precizno postavljena da prihvati raketu koja se vraća iz svemirskog leta. Platforma mora da se nosi sa morem, vetrom, vibracijama, tačnošću prilaza i ogromnom energijom letelice koja se spušta. Jedna greška u uglu, brzini ili poziciji može da pretvori hvatanje u sudar.
Kina je sada pokazala da sistem može da radi u realnom letu, ne samo na animaciji.
Uporedni prikaz gde vidimo kako američki Falkon 9 sleće sa nogama, dok Dugi marš-10B vraća svoj buster pomoću sistema mreže bazirane na moru. Dugi marš-10B je težak oko 750 tona, Falkon 9 oko 549 tona. pic.twitter.com/jkkxYGgWXx
— Oruzje Online (@oruzjeonline) July 10, 2026
Šta je „Dugi marš 10B“
„Dugi marš 10B“ je deo nove kineske porodice raketa „Dugi marš 10“, razvijene oko velikih ambicija Pekinga u niskoj Zemljinoj orbiti, komercijalnim lansiranjima i programu slanja kineskih astronauta na Mesec. Osnovna porodica „Dugi marš 10“ vezuje se za kineski lunarni program, dok je verzija 10B zamišljena kao komercijalna, srednje teška raketa sa povratnim prvim stepenom.
Prema dostupnim podacima, „Dugi marš 10B“ može da ponese najmanje oko 16 tona u nisku Zemljinu orbitu u režimu u kome se prvi stepen vraća. Time ulazi u klasu koja direktno cilja prostor u kome danas dominira „Falkon 9“.
Raketa koristi prvi stepen na kerozin i tečni kiseonik, sa motorima porodice YF-100K, dok se za drugi stepen pominje metan i tečni kiseonik. Takva kombinacija pokazuje da Kina ne pravi samo još jednu državnu raketu za prestižne misije, već platformu namenjenu češćem lansiranju, satelitskim konstelacijama i komercijalnom tržištu.
Kineska komercijalna svemirska scena sve više liči na prostor koji je pre desetak godina otvorio SpaceX. Država daje politički okvir, industrija dobija novac, privatne i poludržavne kompanije razvijaju rakete, a veliki satelitski programi stvaraju potražnju za masovnim lansiranjima.
Raketa Dugi marš-10B dok je pre nekoliko dana premeštena na svoju lansirnu rampu. pic.twitter.com/0MGxQQgBb5
— Oruzje Online (@oruzjeonline) July 10, 2026
Zašto je Kini potreban sopstveni „Falkon 9“
Pravi razlog nije samo prestiž. Kina gradi sopstvene satelitske internet konstelacije, uključujući Qianfan, poznat i kao „Hiljadu jedara“, koji se često opisuje kao kineski odgovor na Starlink. Takve mreže ne traže jedno lansiranje godišnje, već desetine i stotine lansiranja tokom godina.
Bez rakete za višekratnu upotrebu, to postaje skupo, sporo i industrijski naporno. SpaceX je upravo kroz „Falkon 9“ i Starlink pokazao šta znači kada ista kompanija kontroliše raketu, satelitsku mrežu, proizvodnju i ritam lansiranja. Raketa se vrati, pregleda, popravi, dopuni i leti ponovo. Trošak pada, tempo raste, a konkurencija ostaje iza.
Kina sada pokušava da razbije tu američku prednost. „Dugi marš 10B“ nije samo tehnički eksperiment, već deo borbe za cenu kilograma u orbiti. Onaj ko jeftinije i češće lansira satelite, brže gradi komunikacione mreže, brže pokriva vojne i civilne potrebe, brže menja izgubljene satelite i brže ulazi na međunarodno tržište.
Zbog toga su kineske svemirske i satelitske kompanije odmah reagovale rastom na berzi. Uspešan povratak prvog stepena nije samo snimak za televiziju. To je signal investitorima da Kina prelazi iz faze pokušaja u fazu u kojoj se stvarna višekratna upotreba približava operativnom sistemu.

Mreža protiv nogu
Najzanimljivije poređenje sa SpaceX-om nije u tome što se obe rakete vraćaju. Najzanimljivije je što se vraćaju drugačijom filozofijom.
SpaceX je izabrao raketu koja sama stoji na nogama. To je tehnički spektakularno, ali zahteva snažnu strukturu, precizne noge, stabilnost pri dodiru i veliku pouzdanost u poslednjim sekundama leta. Kina pokušava da deo tog tereta prebaci sa rakete na platformu. Raketa nosi kuke, platforma nosi mrežu.
Kada bi se ovaj metod pokazao pouzdanim, Kina bi mogla da dobije lakši prvi stepen, manje komplikacija na samoj raketi i drugačiji put ka smanjenju troškova. Problem je što SpaceX već ima ono što Kina tek mora da dokaže: stotine uspešnih povrataka, desetine ponovnih letova istih prvih stepeni i industrijski ritam koji liči više na avionski saobraćaj nego na klasičnu astronautiku.
Kineski test je veliki korak, ali nije isto što i operativna rutina. Prvi povratak pokazuje da sistem može da radi. Prava prekretnica dolazi tek kada se isti prvi stepen pregleda, obnovi i ponovo lansira.
Kineska televizija je navela da se prvi stepen „Dugog marša 10B“ planira ponovo upotrebiti do kraja godine. To je sledeći ispit. Raketa nije stvarno višekratna kada se samo vrati. Višekratna je tek kada ponovo poleti.

SpaceX je prvi otvorio vrata
Kada je SpaceX prvi put uspešno vratio prvi stepen „Falkona 9“ posle orbitalnog lansiranja u decembru 2015. godine, to je delovalo kao trenutak u kome se svemirska industrija prelomila. Ono što je decenijama zvučalo kao skupa fantazija postalo je snimak koji se ponavlja: raketa poleti, izbaci teret, vrati se i sleti.
Tada se već videlo da Ilon Mask ne pravi samo još jednu raketu, već menja ekonomiju pristupa orbiti. SpaceX je od tog trenutka napravio industrijsku prednost koju niko nije lako sustigao. „Falkon 9“ danas leti tempom koji je za stare državne programe delovao nemoguće, a njegovi prvi stepeni se koriste više puta, ponekad desetine puta.
Kina sada ulazi u istu igru, ali ne kopira isto američko rešenje. Mreža na moru je kinesko rešenje kojim pravi sopstveni put ka jeftinijem lansiranju. To ne briše prednost SpaceX-a, ali pokazuje da se trka više ne vodi oko pitanja da li se raketa može vratiti. To je već rešeno. Novo pitanje glasi: ko će je vraćati češće, jeftinije, brže i sa manje zavisnosti od tuđe tehnologije.
