Kineski lovac pete generacije J-20 ušao je u fazu koja menja ravnotežu u vazduhoplovstvu mnogo šire od Azije. Prema aktuelnim procenama, flota J-20 u Kineskom narodnooslobodilačkom ratnom vazduhoplovstvu premašila je 500 aviona, a ubrzane isporuke novim vazduhoplovnim brigadama potvrđuju višegodišnje izveštaje da je Peking ozbiljno proširio proizvodnju svog najvažnijeg stelt lovca.
Do sada je potvrđeno da je 18 vazduhoplovnih brigada primilo J-20. Svaka brigada obično ima oko 28 lovaca, što daje ukupno 504 aviona u borbenim jedinicama. Pored toga, procenjuje se da je još 40 do 60 lovaca dodeljeno obuci, testiranju i drugim pratećim zadacima.
Ta brojka možda nije konačna. Isporuke kineskim vazduhoplovnim brigadama često se javno potvrđuju tek mesecima ili godinama nakon što se zaista dogode. Zbog toga se ne može isključiti da je stvarni broj J-20 već bliži 600, ili da je tu granicu praktično dostigao.
Ukoliko su ove procene tačne, J-20 je postao najviše nabavljani tip lovca u okviru jedne pojedinačne vojne službe od kraja Hladnog rata. To je ogromna promena za zemlju koja je pre samo dve decenije još uvek zavisila od ruskih Su-27, Su-30 i domaćih derivata sovjetske škole.
F-35A ostaje drugi, ali kineski tempo je sada brži
Za poređenje, Američko ratno vazduhoplovstvo je od početka isporuka 2011. godine primilo približno 430 do 450 lovaca F-35A. To F-35A stavlja na drugo mesto kada se posmatra jedna služba, ali razlika u tempu isporuka postaje sve izraženija.
Kineske isporuke J-20 naglo su porasle i sada se procenjuju na 100 do 120 aviona godišnje. Sa druge strane, isporuke F-35A za Američko ratno vazduhoplovstvo pale su na svega 24 do 40 aviona godišnje. To ne znači da je ukupna proizvodnja F-35 mala, ali ona je podeljena između tri osnovne varijante, više od 20 zemalja korisnika i više rodova oružanih snaga.
F-35A, F-35B i F-35C dele deo avionike i šire programske osnove, ali su po konstrukciji, ulozi i operativnoj upotrebi toliko različiti da ih nije moguće jednostavno posmatrati kao jednu homogenu flotu. F-35B ima vertikalno poletanje i sletanje, F-35C je mornarička varijanta za nosače aviona, a F-35A je kopnena varijanta za ratna vazduhoplovstva.
Kod J-20 situacija je drugačija. Svi avioni idu jednoj službi, Kineskom narodnooslobodilačkom ratnom vazduhoplovstvu, i grade jednu masovnu, relativno standardizovanu flotu teškog stelt lovca za nadmoć u vazduhu. Upravo to čini kineski slučaj posebno značajnim.
F-35 je lakši, jednomotorni avion kraćeg dometa, zamišljen kao masovna višenamenska platforma za široku mrežu saveznika. J-20 je teži dvomotorni lovac većeg dometa, optimizovan pre svega za borbu za nadmoć u vazduhu, dejstvo na velikim daljinama i kontrolu ključnih vazdušnih prostora Zapadnog Pacifika.

J-16 kao drugi kineski masovni oslonac
Jedini savremeni tip lovca koji se po obimu isporuka može porediti sa J-20 i F-35 jeste kineski J-16. Prema procenama, blizu 500 aviona J-16 isporučeno je Kineskom narodnooslobodilačkom ratnom vazduhoplovstvu.
J-16 nije stelt lovac pete generacije, već težak višenamenski avion generacije 4+, razvijen na osnovama porodice Su-27, ali sa duboko modernizovanom kineskom avionikom, radarima, naoružanjem i sistemima elektronskog ratovanja. U kineskoj strukturi ima ulogu snažnog udarnog i višenamenskog aviona koji dopunjava J-20.
Daleko četvrto mesto, kada se posmatraju posleratne velike nabavke jedne službe, zauzima ruski Su-30MKI u indijskoj službi. Indijsko ratno vazduhoplovstvo primilo je oko 270 do 285 ovih aviona. Su-30MKI je i dalje važna i moćna platforma, ali pripada znatno manje naprednoj generaciji 4+ i ne može se porediti sa J-20 po stelt karakteristikama, senzorskoj arhitekturi i ulozi u budućem vazdušnom ratu.
Ova poređenja pokazuju koliko je kineski program J-20 izašao iz okvira eksperimentalne ili elitne platforme. On više nije mali broj skupih aviona namenjenih za par udarnih jedinica. J-20 je postao masovni oslonac kineske borbene avijacije.
J-20 kao simbol kineskog ulaska u vrh vazduh-vazduh sposobnosti
Kombinacija obima proizvodnje i tehničke sofisticiranosti programa J-20 jedan je od glavnih razloga zbog kojih se Kina sada sve češće posmatra kao svetski lider u sposobnostima vazduh-vazduh. Decenijama su taj prostor gotovo isključivo držali SAD i Sovjetski Savez, kasnije Rusija u znatno suženom obimu.
Peking sada radi nešto što nije uspela nijedna druga država osim SAD: masovno uvodi stelt lovac pete generacije u operativne jedinice, i to tempom koji se povećava. Razlika je u tome što kineski program nije razuđen kroz desetine savezničkih korisnika. On je koncentrisan u jednoj nacionalnoj vazduhoplovnoj strukturi.
To ima ogromne posledice za obuku, taktiku i doktrinu. Kada jedna služba dobije stotine istog tipa aviona, može da gradi specijalizovane jedinice, razvija stalnu borbenu obuku, standardizuje održavanje, razvija taktičke pakete i brzo prenosi iskustvo između brigada.
J-20 tako postaje više od aviona. On postaje industrijska, doktrinarna i politička poruka: Kina ne želi samo da dostigne američku stelt avijaciju, već da je u ključnim segmentima brojčano i regionalno nadmaši.


Prelazak na J-20A i motore WS-15
Jedan od najvažnijih razloga za proširenje proizvodnje jeste modernizacija aviona na standard J-20A. Najznačajnija promena ove varijante je integracija dva domaća motora WS-15.
Video-snimak iz decembra 2025. godine prvi put je potvrdio da je prva serija lovaca dobila nove motore. Snimci koje je u januaru objavio glavni proizvođač J-20, Chengdu Aircraft Industry Group, dodatno su pokazali više novih aviona na probnim letovima sa WS-15.
Ovaj prelazak ima veliki značaj. WS-15 bi trebalo da značajno poveća kapacitet proizvodnje energije, smanji potrebe za održavanjem i poboljša gotovo sve ključne parametre leta, uključujući domet, ubrzanje, visinsku performansu, krstareću brzinu i mogućnost dugotrajnog nadzvučnog leta bez dodatnog sagorevanja.
Za J-20, motor je dugo bio ključno pitanje. Prve serije koristile su ruske motore AL-31FM2, što je predstavljalo privremeno rešenje i proizvodno ograničenje. Prelazak na domaći WS-10C oko 2020. godine već je omogućio veliko povećanje proizvodnje i doneo poboljšane performanse u odnosu na ruske motore.
Sada se isti obrazac ponavlja sa WS-15, ali na višem nivou. Kao što je prelazak sa AL-31FM2 na WS-10C otvorio vrata masovnijoj proizvodnji, tako prelazak na WS-15 može otvoriti novu fazu programa J-20A.
Više energije za avione koji će se menjati decenijama
WS-15 nije važan samo zbog brzine i dometa. Savremeni lovci pete i šeste generacije sve više zavise od električne energije. Radari, sistemi elektronskog ratovanja, komunikacije, računari, senzori i budući sistemi veštačke inteligencije traže sve veću snagu i bolje hlađenje.
Novi motori J-20A zato nisu samo pogonsko poboljšanje. Oni daju platformi potencijal da tokom decenija prima sve napredniju avioniku. Veći energetski kapacitet znači više prostora za snažnije radare, naprednije senzore, elektronsku borbu i umrežene operacije sa dronovima.
To je posebno važno jer se od J-20 ne očekuje samo klasična borba protiv drugih lovaca. On treba da bude izviđač, komandni čvor, lovac dugog dometa, presretač, platforma za uništavanje visokovrednih ciljeva u vazduhu i deo šire mreže kineskog vazdušnog ratovanja.

J-20S kao komandni avion i kontrolor dronova
Dodatni razlog za širenje proizvodnje je raznolikost uloga koje se očekuju od porodice J-20. Posebno mesto ima dvosedeća varijanta J-20S, projektovana da služi kao komandni punkt u vazduhu i kontrolor dronova.
To je jedna od najvažnijih razlika u odnosu na američki F-22 i F-35. Kina očigledno vidi J-20 ne samo kao stelt lovac, već kao platformu koja će upravljati drugim bespilotnim sistemima, koordinisati rojeve dronova, razmenjivati podatke i usmeravati vazdušnu borbu u realnom vremenu.
Dvosedeća konfiguracija daje prostor za drugog člana posade koji može da upravlja senzorima, dronovima i složenim taktičkim zadacima, dok pilot održava kontrolu nad avionom. U budućem ratu u Zapadnom Pacifiku, gde će borba biti vođena na velikim daljinama, uz snažno elektronsko ratovanje i veliki broj bespilotnih sistema, takva uloga može postati presudna.
J-20S zato nije samo „trenažna“ ili specijalna verzija. On pokazuje pravac kineske doktrine: stelt lovac kao komandni mozak grupe bespilotnih i pilotiranih platformi.
Operativni troškovi kao kineska prednost
Jedan od manje vidljivih, ali važnih faktora u širenju proizvodnje J-20 jeste procena da su njegovi operativni troškovi uporedivi sa lovcima četvrte generacije poput J-11. Ukoliko je to tačno, reč je o velikoj prednosti kineskog programa.
Američki programi pete generacije, posebno F-22 i F-35, od početka se suočavaju sa izuzetno visokim operativnim troškovima. Stelt premazi, složena avionika, softver, logistika i održavanje čine svaki sat leta skupim. To ograničava obuku, broj raspoloživih aviona i intenzitet upotrebe.
Kina, prema dostupnim procenama, pokušava da J-20 uvede kao masovni operativni avion, a ne samo kao skupocenu elitu koja se čuva za posebne situacije. Ako J-20 zaista može da leti i održava se po cenama bližim starijim teškim lovcima, Peking dobija mogućnost da svoje pilote obučava u većem obimu i da brže širi iskustvo sa stelt platformama.
To je možda jednako važno kao i sam broj proizvedenih aviona. Stotine lovaca ne vrede mnogo ako veliki deo flote stoji zbog cene održavanja. Masovna proizvodnja dobija punu vrednost tek kada se pretvori u masovnu obuku i realnu borbenu spremnost.

RUSI: Oko 1.000 J-20 do 2030. godine
Britanski Kraljevski institut ujedinjenih službi, RUSI, u januaru je procenio da bi Kinesko ratno vazduhoplovstvo moglo imati približno 1.000 lovaca J-20 do 2030. godine, upravo zbog značajnog proširenja proizvodnje.
Ta procena više ne deluje kao propaganda ili preterivanje. Ukoliko Kina zaista proizvodi 100 do 120 aviona godišnje, prelazak sa sadašnjeg nivoa od preko 500 na oko 1.000 do kraja decenije postaje realan. Čak i uz usporavanje proizvodnje, brojka bi ostala impresivna.
Moguće je, međutim, da će očekivani ulazak kineskih lovaca šeste generacije u službu početkom 2030-ih dovesti do smanjenja proizvodnje J-20. Peking je već pokazao ozbiljan napredak u razvoju borbenih aviona sledeće generacije, pa J-20 verovatno neće ostati jedini vrh kineske borbene avijacije.
U tom scenariju J-20 bi postao masovna peta generacija, dok bi novi lovci šeste generacije preuzimali najzahtevnije zadatke u komandovanju, proboju, umreženoj borbi i dejstvu sa dronovima.
Prva vazduhoplovna brigada dobija J-20A
Posebnu težinu ima potvrda da je Prva vazduhoplovna brigada Kineske narodnooslobodilačke vojske ponovo opremljena najnovijom varijantom J-20A. Reč je o elitnoj jedinici koja je već ranije dobila osnovne J-20, a sada prelazi na znatno poboljšanu verziju, dok se stariji avioni preraspoređuju jedinicama nižeg prioriteta.
Prva vazduhoplovna brigada poznata je kao Vazduhoplovna grupa za vojni razvoj „As jedinica“. Njeni koreni vezuju se za prvu avijacijsku borbenu formaciju kineskog ratnog vazduhoplovstva koja je služila u Korejskom ratu. Zbog tog statusa, brigada je decenijama imala prioritet u prijemu najsposobnijih raspoloživih lovaca.
Pre J-20, ova jedinica koristila je J-11B i dvosede J-11BS. Prelazak na J-20 2021. godine već je označio veliki skok. Prelazak na J-20A sada znači da se najvažnija kineska lovačka jedinica gura u prvi red operativne upotrebe najnaprednije verzije stelt lovca.

Anšan, Tajvan, Japan i Korejsko poluostrvo
Prva vazduhoplovna brigada stacionirana je u Anšanu, u provinciji Ljaoning. Ta lokacija ima izuzetnu stratešku vrednost. Nalazi se u prostoru iz kojeg Kina može da utiče na bezbednosnu situaciju u Istočnom kineskom moru, Tajvanskom moreuzu i oko Korejskog poluostrva.
Kineski analitičar Li Đie je još 2021. godine, kada su J-20 prvi put isporučeni ovoj brigadi, ukazao da novo raspoređivanje šalje poruku Južnoj Koreji i Japanu. Prema njegovoj oceni, raspoređivanje J-20 imalo je za cilj da pokaže da Kina jača vazdušnu odbranu duž priobalnih područja i upozorava Seul i Tokio da se ne priključe Vašingtonu u eventualnoj intervenciji oko Tajvana.
Li je tada naveo da borbeni domet J-20 od preko 2.000 kilometara više nego dovoljno pokriva kopnene priobalne provincije i Tajvan. Sa J-20A i motorima WS-15, taj domet i sposobnost brzog reagovanja dobijaju još veću težinu.
Stručnjak za program J-20 Abraham Abrams ukazao je na još jednu dimenziju: Anšan se nalazi u Ljaoningu, provinciji koja se graniči sa Severnom Korejom. To znači da bi lovci ove brigade mogli biti idealno pozicionirani da pruže vazdušnu podršku kineskom savezniku po sporazumu i da pošalju signal Vašingtonu ukoliko bi ponovo razmatrao napad na Severnu Koreju, kao što je to činio 2017. godine.
Od J-11B do J-20A: skok za Severnu komandu ratišta
Prva vazduhoplovna brigada bila je prva jedinica pod Komandom Severnog teatra ratnih dejstava koja je rasporedila J-20. To se dogodilo u trenutku kada je kineska proizvodnja prelazila iz niskog intenziteta, oslonjenog na privremene ruske motore AL-31FM2, ka mnogo većem tempu sa domaćim WS-10C.
Ulazak WS-10C u serijsku proizvodnju visokog intenziteta uklonio je prethodno usko grlo. Nakon toga su nove jedinice počele da primaju J-20 mnogo brže, uz bolje performanse u odnosu na avione sa ruskim motorima.
Kineski institut za vazduhoplovne studije Američkog ratnog vazduhoplovstva procenio je da su isporuke J-20 Prvoj vazduhoplovnoj brigadi 2021. godine pokazale da je kinesko ratno vazduhoplovstvo zadovoljno i uvereno u sposobnosti J-20, kao i da će više borbenih jedinica verovatno dobiti ovaj avion u budućnosti.
Ta procena se sada pokazuje kao tačna. Ne samo da je J-20 otišao u veliki broj jedinica, već se elitna brigada već pomera na J-20A, dok se starije serije prebacuju dalje niz hijerarhiju prioriteta. To je znak sazrevanja flote: najnovije verzije idu elitnim jedinicama, a ranije verzije se šire kroz ostatak vazduhoplovstva.

J-20A donosi veći domet i bolju aerodinamiku
Prelazak sa osnovnog J-20 na J-20A nije kozmetička promena. Poboljšani dizajn smatra se aerodinamičnijim, sa većim kapacitetom goriva. U kombinaciji sa motorima WS-15, to bi trebalo da donese znatno bolji domet i ukupne performanse leta.
To je posebno važno za operacije u Istočnom kineskom moru, Tajvanskom moreuzu i oko Korejskog poluostrva. U ovim zonama udaljenost, vreme reakcije i sposobnost dugog prisustva u vazduhu imaju ogromnu taktičku vrednost.
Procene navode da J-20A ima najširi borbeni radijus među lovcima svoje generacije, više nego dvostruko veći od američkih F-22 i F-35. U kombinaciji sa velikom krstarećom brzinom, to omogućava Prvoj vazduhoplovnoj brigadi da reaguje na više potencijalnih žarišta iz jedne strateški važne baze.
Takva sposobnost nije samo pitanje dometa do Tajvana. Ona znači mogućnost patroliranja, presretanja, kontrole vazdušnog prostora, brzog prebacivanja snaga i pritiska na protivničke avione za rano upozoravanje, tankere i lovačke patrole.
Japanski F-35 kao neposredni protivnik
Lokacija Prve vazduhoplovne brigade stavlja je na prvu liniju potencijalnog sukoba sa jednom od najbrže rastućih flota lovaca pete generacije na svetu: flotom F-35 u Japanu.
Japan je naručio više od 100 F-35 za sopstvene snage. Pored toga, jedina je zemlja koja istovremeno ugošćava stalna raspoređivanja F-35 američkog ratnog vazduhoplovstva, mornarice i marinaca. Druge države Zapadnog bloka, uključujući Australiju, Italiju i Holandiju, takođe daju prioritet raspoređivanju F-35 u Japanu ili oko njega, u skladu sa širim američkim planovima za Indo-Pacifik.
To znači da se kineski J-20 i američko-japanski F-35 ne razvijaju u apstraktnom prostoru. Oni su već deo iste regionalne borbene jednačine. Istočno kinesko more, Tajvan, Okinava, japanske baze, korejski pravac i američke snage u regionu čine prostor u kojem će se ove platforme najverovatnije susretati.

Prvi susret J-20 i F-35 ostavio utisak na Amerikance
Smatra se da su upravo J-20 Prve vazduhoplovne brigade verovatno bili odgovorni za prvi potvrđeni susret ovog kineskog lovca sa F-35, koji se dogodio 22. marta iznad Istočnog kineskog mora. Taj susret ostavio je snažan utisak na rukovodstvo američkog ratnog vazduhoplovstva.
Za američke planere, to je bio signal da J-20 više nije propagandni simbol ili mali broj paradnih aviona. Reč je o operativnoj platformi koja se pojavljuje u realnim susretima sa najnaprednijim zapadnim lovcima.
J-20, njegov lakši kineski pandan J-35 i američki F-35 smatraju se posebnim avionima po pitanju sofisticiranosti. Međutim, J-20 je mnogo bolje optimizovan za misije obezbeđivanja nadmoći u vazduhu. Ima veću radarsku snagu, bolje performanse leta, veći domet i veću izdržljivost.
F-35 je višenamenska platforma, projektovana za širok spektar zadataka i ogromnu savezničku mrežu. J-20 je više usmeren ka borbi protiv najvrednijih protivničkih vazdušnih sredstava, obezbeđivanju kontrole vazdušnog prostora i prodoru na velikim daljinama.
Masovna peta generacija u jednoj službi
Najveća promena nije samo tehnička. Najveća promena je organizaciona i strateška. Kina sada ima flotu J-20 koja po brojnosti prelazi sve što je jedna služba dobila od završetka Hladnog rata u kategoriji savremenih lovaca najvišeg nivoa.
Sjedinjene Države i dalje imaju ogromnu ukupnu prednost u globalnoj mreži baza, savezničkim F-35 flotama, borbenom iskustvu, tankerima, avionima za rano upozoravanje i pomorskoj avijaciji. Međutim, u konkretnoj kategoriji jedne nacionalne službe koja masovno uvodi teški stelt lovac, Kina je sada na nivou koji se više ne može posmatrati kao nadolazeći izazov. To je već formirana činjenica.
J-20 je prešao put od pažljivo praćenog kineskog eksperimenta do aviona koji popunjava desetine brigada, dobija nove motore, novu varijantu, dvosedeće komandne izvedbe i sve jasniju ulogu u mogućem sukobu oko Tajvana, Japana i Korejskog poluostrva.
U Anšanu elitna Prva vazduhoplovna brigada već prelazi na J-20A, dok se starije serije pomeraju ka drugim jedinicama. Na proizvodnim linijama Chengdua novi avioni sa WS-15 nastavljaju probne letove. U Istočnom kineskom moru susreti sa F-35 više nisu teorija, već deo svakodnevnog pritiska između dve vojne sile koje ubrzano gomilaju najnaprednije avione upravo tamo gde se njihovi interesi najdirektnije sudaraju.


Dakle ,ne radi se samo o brojevima ,nego o reprodukciji ,onda starosti aparata i opreme , posadama za avione i opremu , dalje,, PVO ,količina ,kvalitet i kvantitet ,cena i sposobnost brzine proizvodnje novih raketa”….. U proizvodnji ratnih brodova ,podmornica i ostalih plovila ??? Ista situacija kao i sa avionima … Kao možda i najbitniji segment naoružanja , rakete ,svih namena i svih vrsta , kao i BPL,- Bezpilotne letelice i dronovi … njihova produkcija ???? takođe su neprikosnoveni…. Na kraju broj aktivne i rezerne žive sile , njihov moral i spremnost na žrtvu ???? Šta vi mislite🧐🤔😂😂😂? Dalje, roboti, njihova realna primena i moć reprodukcije….. U svim navedenim segmentima Kina je br1 u Svetu….