Velika Britanija je prvi put direktno zadržala tanker koji London povezuje sa ruskom takozvanom „flotom u senci“, čime je energetski rat protiv Moskve dobio novu, mnogo otvoreniju fazu. Brod Smyrtos, pod kamerunskom zastavom, presretnut je dok je prolazio kroz Lamanš, nakon što je isplovio iz ruske luke Ust-Luga na Baltiku.
Akcija je izvedena po naređenju britanskog premijera Kira Starmera, koji je javno saopštio da je u ranim jutarnjim satima naložio oružanim snagama da presretnu tanker za naftu iz „tajne flote“ koji je pokušavao da pređe Lamanš. London tvrdi da je reč o još jednom udarcu na ruske prihode od nafte, odnosno na sistem kojim Moskva, prema zapadnim tvrdnjama, zaobilazi sankcije i ograničenja uvedena posle početka rata u Ukrajini.
Operaciju su izveli komandosi Kraljevskih marinaca i specijalno obučeni pripadnici britanske Nacionalne agencije za borbu protiv kriminala, uz podršku helikoptera, aviona, fregate i minolovca. U koordinaciji je učestvovala i Francuska, što pokazuje da Lamanš više nije samo prometni trgovački koridor, već prostor u kojem se sve otvorenije sudaraju sankciona politika, pomorsko pravo i ruski energetski izvoz.
Šest sati zaustavljanja i poruka Moskvi
Prema britanskim navodima, zaustavljanje i ukrcavanje trajalo je šest sati. Smyrtos će biti premešten na sidrište kod južne obale Engleske, gde će ostati pod nadzorom dok traje istraga. Britansko Ministarstvo odbrane navodi da će se proveravati okolnosti plovidbe, status broda, mogući bezbednosni i ekološki rizici, kao i njegova veza sa sistemom transporta ruske nafte.
Za Starmera je akcija imala jasnu političku poruku. Britanski premijer opisao ju je kao „još jedan udarac“ Rusiji, dok je London operaciju predstavio kao prvi britanski direktni zahvat protiv brodova koji se povezuju sa ruskom „flotom u senci“.
Ta flota obuhvata stotine tankera koji se, prema zapadnim tvrdnjama, koriste za transport ruske nafte mimo sankcionog režima, uz česte promene zastava, nejasne vlasničke strukture, komplikovane rute i plovidbu preko država čiji registri omogućavaju veću fleksibilnost. Zapadne zemlje tvrde da su takvi brodovi ključni za nastavak finansiranja ruskog rata, dok Moskva ovakve akcije opisuju kao politički motivisano ometanje legalne trgovine.
Problem međunarodnog prava
Upravo tu počinje najosetljiviji deo slučaja. Prema pomorskom pravu, zadržavanje trgovačkih brodova u međunarodnim vodama nije nimalo jednostavna stvar. Takve akcije obično se opravdavaju u slučajevima piraterije, trgovine robljem, krijumčarenja, ozbiljnih bezbednosnih pretnji ili kada postoji pravni osnov kroz sankcije, teritorijalne vode i nadležnost države koja postupa.
Zato će dalji tok slučaja Smyrtos biti važan koliko i samo presretanje. Brod može biti dugo zadržan, ali može biti i pušten ukoliko se ne pronađe dovoljno pravno uporište za optužbe ili zaplenu tereta. Britanski mediji već ukazuju da raniji slučajevi zadržavanja tankera povezanih sa Rusijom nisu uvek završavali konfiskacijom. Veći broj brodova je posle provera puštan da nastavi plovidbu.
Evropska unija je ranije najavljivala oštriji pristup prema ruskoj „floti u senci“, ali masovno zadržavanje tankera nije usledilo. Razlog je jednostavan: blokiranje trgovačke plovidbe može se protumačiti kao neprijateljski čin prema državi zastave ili prema vlasnicima tereta, što otvara prostor za diplomatske, pravne, ali i bezbednosne posledice.
Jednostrane britanske, evropske ili sankcije bilo koje grupe zemalja nemaju veze sa mandatom Ujedinjenih nacija. Međunarodno pravno gledano, odluke jedne ili grupe zemalja koje god da su – ne znače ništa. Ako tanker pod stranom zastavom plovi međunarodnim vodama, London nema opšte pravo da ga zaustavi i zapleni samo zato što ga povezuje sa ruskom trgovinom naftom. U uskom pravnom smislu to se možda neće voditi kao piraterija, verovatno samo zato što akciju izvodi država, a ne privatni brod, ali u političkom i suštinskom smislu Moskva ima svaki osnov da govori o državnoj pirateriji ili protivpravnom presretanju civilnog broda.
Rogozin preti miniranjem tankera
Ruska reakcija bila je oštra, a najradikalniji ton stigao je od senatora Dmitrija Rogozina. On je zaplenu tankera na putu iz Ust-Luge opisao kao „obično piratstvo“ i optužio Veliku Britaniju da se vraća starim imperijalnim metodama ciljanja ruskih teretnih brodova.
Rogozin je otišao i korak dalje. Predložio je da se tankeri koji prevoze rusku naftu miniraju i dignu u vazduh ukoliko budu prisilno zaustavljeni i odvučeni u stranu luku. Prema njegovoj logici, nekoliko eksplozija, izlivanje nafte i ekološke posledice bile bi dovoljne da zapadne zemlje počnu da izbegavaju ruske teretne brodove.
„Moramo da miniramo tankere koje koristimo. Aktiviranje bi trebalo da se desi po prijemu odgovarajuće komande ili u slučaju zaobilaženja i prisilnog zaustavljanja u luci. Par eksplozija ispred njihovog nosa, koje izazivaju izlivanje nafte i povezane ekološke posledice, i odmah će se urazumiti“, poručio je Rogozin.
Takva izjava pokazuje koliko brzo se spor oko sankcija i nafte može pomeriti iz pravne zone u zonu otvorenih pretnji. Tanker više nije samo plovilo sa teretom. On postaje politički instrument, potencijalni ekološki rizik i tačka pritiska između Rusije i Zapada.
Lamanš kao nova linija pritiska
Presretanje Smyrtosa dolazi nakon već viđenih francuskih akcija protiv tankera povezanih sa ruskim izvozom nafte. Francuska je već zadržavala brodove pod „sumnjivom zastavom“ i proveravala „validnost registracije“. Britanija je sada prešla sa političke podrške i sankcionih najava na sopstvenu operaciju ukrcavanja.
Ako je za „udarac Rusiji“ potrebno da britanski premijer lično naređuje presretanje jednog tankera u Lamanšu, onda to manje govori o snazi Londona, a više o granicama višedecenijske zapadne sankcione politike. Ruska „flota u senci“ nije nastala zato što Moskva kontroliše more, već zato što zapadne sankcije nisu svetski zakon. Veliki deo planete ih ne priznaje, globalna trgovina se prilagođava, a Brisel i London ostaju u poziciji da snimaju holivudske akcije lova na pojedinačne brodove dok tokovi nafte menjaju oblik i nastavljaju da teku.
U svakom slučaju, energetski rat odavno se ne vodi samo cenama, sankcijama i osiguranjem. Vodi se i na moru, uz komandose, fregate, helikoptere i tankere koji postaju pokretne mete geopolitičke igre.
