Prečnik između 40 i 100 metara
Nedavno otkriveni asteroid može predstavljati pretnju Zemlji 2032. godine. NASA i ESA već su aktivirale timove za hitno reagovanje kako bi procenili potencijalne rizike i preduzeli odgovarajuće mere zaštite. Naučne institucije širom sveta analiziraju moguće posledice i razvijaju strategije za zaštitu planete od potencijalnog udara.
Asteroid 2024 YR4 ima prečnik između 40 i 100 metara i kreće se prema Zemlji. Otkriven je krajem godine pomoću teleskopa ATLAS u Rio Hurtadu, Čileu. Evropska svemirska agencija (ESA) sada pažljivo prati njegovo kretanje, ističući da iako je verovatnoća udara mala, ne može se u potpunosti isključiti.
🚨
— Diego Restrepo (@diegorestrep) January 30, 2025
Un asteroide podría caer sobre Colombia en 2032. ☄️
El asteroide 2024 YR4 tiene una probabilidad del 1.2% de impactar en la Tierra el 22 de diciembre de 2032, con una trayectoria posible sobre Colombia.
Este asteroide, de entre 40 a 100 metros de ancho, es comparable en… pic.twitter.com/fbglu9aZ1S
“Asteroid 2024 YR4 ima skoro 99% šanse da bezbedno prođe pored Zemlje 22. decembra 2032., ali ne možemo u potpunosti isključiti mogućnost sudara,” saopštila je ESA.
Iako asteroidi izgledaju fascinantno u svemiru, ako bi objekat prečnika 40 do 100 metara pogodio Zemlju, posledice bi bile ozbiljne, upozorava ESA.
Asteroid sa najvišim stepenom rizika
ESA je 2024 YR4 postavila na vrh liste najrizičnijih asteroida. Još od početka januara, astronomi širom sveta vrše prioritetna posmatranja kako bi što preciznije izračunali njegovu putanju.
“Još uvek je prerano da sa sigurnošću utvrdimo gde bi potencijalni sudar mogao da se dogodi,” navela je ESA.
Preliminarne analize ukazuju na istočni Tihi okean, severnu Južnu Ameriku, Atlantski okean, južnu Aziju i Arapsko more kao moguće lokacije udara.
Počele pripreme za planetarnu odbranu
ESA je potvrdila da su dvije međunarodne organizacije, podržane od strane UN, već uključene u planiranje odgovora:
🔹 Međunarodna mreža za upozoravanje na asteroide (IAWN)
🔹 Savjetodavna grupa za svemirske misije (SMPAG)
Njihov zadatak je da odrede sledeće korake u zaštiti Zemlje od potencijalne pretnje.
Tehnologija za skretanje asteroida s putanje
Nemački centar za svemirska istraživanja (DLR) ističe koliko su misije planetarne odbrane ključne.
Jedan od primera je NASA-ina misija DART, tokom koje je mali asteroid uspešno pomeren sa svoje orbite kao test mogućnosti odbrane. ESA sada planira misiju Hera, koja će detaljno analizirati ovaj asteroid i njegove karakteristike.
Kolika je realna pretnja?
Iako je asteroid 2024 YR4 trenutno klasifikovan kao visokorizičan, ESA procenjuje da je verovatnoća sudara svega 1,2%. Ova procena je u skladu sa analizama NASA-inog Centra za istraživanje bliskih objekata (CNEOS) i NEODyS baze podataka.
Važnost rane detekcije i reakcije
Iako je verovatnoća udara niska, naučna zajednica je uznemirena otkrićem, jer je asteroid označen kao potencijalno opasan. Već su preduzeti prvi koraci za smanjenje rizika, a stručnjaci naglašavaju da je pravovremena reakcija ključna za minimizovanje štete.
Scientists are monitoring an asteroid that has a chance — albeit small — of hitting Earth. But there’s no need to panic just yet. Asteroid 2024 YR4 has an almost 99% chance of safely passing Earth on December 22, 2032 pic.twitter.com/3LdL3lciw0
— Reuters Science News (@ReutersScience) February 4, 2025
Ova situacija još jednom podseća na važnost stalnog nadgledanja nebeskih tela u blizini Zemlje i pravovremene pripreme za moguće pretnje.
NASA i ESA nastavljaju istraživanja putanje asteroida
Trenutno, NASA i ESA rade na preciznijem određivanju orbite asteroida. Njegova putanja je ekscentrična, što otežava predviđanje tačne lokacije budućih prolazaka pored Zemlje.
Problem je što se trenutno asteroid kreće gotovo pravolinijski od Zemlje, pa će biti neophodno više posmatranja kako bi se precizno izračunalo da li postoji rizik od udara u budućnosti.
Bolja tehnologija – više otkrivenih asteroida
ESA je naglasila da tehnološki napredak omogućava otkrivanje sve većeg broja objekata u blizini Zemlje, što znači da danas primećujemo asteroide koje bismo u prošlosti propustili.
Asteroid 2024 YR4 trenutno se nalazi na nivou 3 Torino skale (koja meri rizik udara nebeskih tela u Zemlju). ESA podseća da prvobitne procene rizika često rastu, ali se kasnije smanjuju na nulu nakon dodatnih posmatranja.
Asteroid može nakratko nestati iz vidnog polja
Prema ESA, asteroid može privremeno nestati iz vidnog polja Zemlje u narednim mesecima.
Do 2028. godine mogao bi se ponovo pojaviti, kada će naučnici moći da potvrde da li je pretnja zaista eliminisana ili će ostati na listi rizičnih objekata.
Оволико података о величини астероида, вероватноћи да ће погодити – промашити Земљу!? Нема најважнијих података: -колико је астероид тренутно удаљен, колика му је маса, којом се брзином креће? Битно је да се нагласи његова некаква опасност те апострофирају амери као евентуални “спасиоци” планете Земље.
Давно сам учио географију у којој је било занимљиво поглавље из Астрономије. Тада сам запамтио да се све планете по елиптичним путањама крећу око Сунца – планетарна револуција. Неке брже, неке спорије. Оне ближе Сунцу се брже крећу (мања им је година) због Кеплерових закона. Све се планете обрћу око њихових оса – ротација планета (трајање планетарног дана). Већина планета се креће око Сунца супротно кретању казаљке на сату (посматрано из правца звезде Северњаче на еклиптику), од Запада према Истоку. Венера, Уран и Плутон се крећу ретроградно, у правцу казаљке на сату – од Истока ка Западу. Земља врши своју ротацију од Запада на Исток за 23,9 сати и изврши револуцију око Сунца за 365 дана и скоро 6 сати. Занимљиво је да се Сунце врти око своје осе за 27 земаљских дана или 648 сати у правцу од Запада ка Истоку.
Kao neko kome je astronomija hobi i ljubav od ranih tinejdžerskih dana, drago mi je da pročitam ovakav Vaš komentar i mogu samo da ga pozdravim. Dodao bih da neke stvari već sada znamo-u tekstu se iznosi procena o veličini asteroida (između 40 i 100 metara). Uzmemo li gornju granicu (ako je ljudima lakše da tako predstave njegovu veličinu, to je razmera fudbalskog igrališta), pod uslovom da je sačinjen od stena, možemo da izračunamo njegovu masu-gruba procena se kreće između 1 i 1,25 miliona tona. Ako je asteroid sačinjen od gvožđa i nikla, masa bi mu bila približno tri puta veća. Nemamo dovoljno podataka dobijenih posmatranjima da bismo mu precizno izračunali orbitu, osim što se za sada pretpostavlja da je prilično izdužena (eliptična sa velikim ekscentricitetom). S obzirom da mu orbita seče Zemljinu putanju (inače ne bi ni postojala opasnost od udara), orbitalna brzina je uporediva sa Zemljinom orbitalnom brzinom, što znači oko 30 m/s. Na osnovu ovih podataka možemo da proračunamo njegovu kinetičku energiju, od koje najviše zavisi snaga udara, uz grešku koja zavisi od toga iz kog smera bi asteroid naišao prilikom hipotetičkog sudara-energija je veća pri čeonom sudaru, nego ako bi sustigao Zemlju na njenoj putanji oko Sunca, zbog veće relativne brzine u prvom slučaju. Na osnovu svega ovoga došlo se do grube procene da bi razorna snaga prilikom udara odgovarala detonaciji prilično snažne hidrogenske bombe, negde između 8 i 10 megatona.
Ispravka-u mom odgovoru ispod potkrala se omaška prilikom kucanja-orbitalna brzina Zemlje je oko 30 km/s (kilometara u sekundi).
Хвала вам Боривоје на похвали мога текста! И ваш текст је одличан са довољно стручних података. И ја сам приметио грешку у тексту о брзини кретања Земље око Сунца а коју сте касније исправили. То је друга космичка брзина. Свако добро!
ma jašta
opet ća da nas amerikanci spasu svih zala svemira☝
Možda bi čitaocima bilo interesantno da malo podrobnije pročitaju o posledicama udara asteroida u Zemlju.
Ovo telo je veličine nekih pedesetak metara u prečniku. Procenjeno je da bi udar takvog tela izazvao detonaciju reda veličine od 8 do 10 megatona-grubo uzev, blizu nekih od najjačih hidrogenskih bombi ikada detoniranih (američki Ivy Mike-10,5 MT, Castle Bravo-15 MT, sovjetska “Car”-bomba-50 MT). Takođe treba uzeti u obzir i sastav tog tela. Ako je u pitanju stenoviti objekat, on bi najverovatnije prouzrokovao “vazdušni udar”, jer bi bio uništen trenjem na visini od oko 10 kilometara iznad tla. Udarni talas izazvan ovom eksplozijom bi bio u stanju da opustoši najmanje nekoliko stotina kvadratnih kilometara površine. Već smo imali prilike kao civilizacija da se uverimo kako bi to izgledalo, i to relativno nedavno. 30. juna 1908. godine dogodila se čuvena “tunguska eksplozija”-komad Enkeove komete od nekih četrdesetak metara uleteo je u atmosferu, eksplodirao, a udarni talas je izazvao šumski požar u sibirskoj tajgi, obarajući stabla na površini od nekoliko hiljada kvadratnih kilometara. Upadljivo je bilo odsustvo bilo kakvog kratera na površini. S obzirom da je reč o slabo naseljenom području, nije bilo ljudskih žrtava. Sa druge strane, ako je reč o gvozdenom meteoritu, on bi dospeo do površine, stvarajući udarni krater, najmanje od 1 km u prečniku. To je veličina čuvenog Meteorskog kratera u Arizoni (SAD), koji je nastao pre otprilike 50.000 godina.
Naravno, kad god se pomenu asteroidi i mogućnost njihovog udara u Zemlju, na pamet odmah pada “ubica dinosaurusa”. U pitanju je bio asteroid veličine desetak kilometara. Događaj se zbio na kraju geološkog perioda zvanog kreda, pre 66 miliona godina. Smatra se da telo ove veličine pogađa Zemlju jednom na svakih 50-100 miliona godina. Udar asteroida je pokrenuo čitav lanac događaja koji su se pokazali katastrofalnim za tadašnje ekosisteme, dovodeći do drugog najvećeg masovnog izumiranja u istoriji života na Zemlji. Procena je da je tada izumrlo blizu tri četvrtine (75%) svih živih vrsta! Ovo otkriće, koje je iz temelja promenilo naša saznanja, dugujemo jednom čoveku, koji je bio angažovan na projektu “Menhetn”. U pitanju je Luis Alvarez, nobelovac (ispod teksta o bombardovanju Hirošime, ako ste zainteresovani, možete da pročitate nekoliko zanimljivosti o životu ovog čoveka). Telo koje je izazvalo ovaj pomor je nekih 200 puta veće od asteroida koji se pominje u članku. Ova brojka ne deluje baš veliko, zar ne? Ali, ne zaboravite da snaga udara zavisi najviše od kinetičke energije tela, koja je srazmerna masi, odn. zapremini tela. Sada dolazimo do suštine-zapremina tela raste sa KUBOM prečnika tela, što znači da je u ovom slučaju bila oslobođena neverovatno kolosalna količina energije-najmanje osam miliona puta (200^3) veća od procene na početku teksta, što znači apsolutno nepojmljivih 65-80 MILIONA MEGATONA razorne snage! Poređenja radi, procenjeno je da je ukupni razorni potencijal supersila na kraju Hladnog rata bio između 13 i 15 hiljada megatona (slučajno, toliko energije je bilo oslobođeno prilikom najrazornije vulkanske erupcije ikada zabeležene u ljudskoj istoriji-Tambora, 1815. god.). Dakle, udar na kraju perioda krede je bio barem 5.000 puta jači od istovremene detonacije celokupnog nuklearnog arsenala SAD i SSSR!
Mehanizam koji je ovaj događaj pokrenuo je bio izuzetno složen. Pri udaru je stvoren krater između 180 i 200 km u prečniku (identifikovan je na obali poluostrva Jukatan u današnjem Meksiku, nazvan Čikskulub), sa svim posledicama-ogromni cunami, šumski požari velikih razmera, što je najviše pogodilo obližnji severnoamerički kontinent, izbacivanje ogromne količine prašine i čađi visoko u atmosferu, koja se tamo zadržala mesecima, smanjujući priliv Sunčeve svetlosti i dovodeći do prekida fotosinteze…Ali, pored svega ovoga, najrazorniji mehanizam je imao veze sa činjenicom da je asteroid udario u Zemlju na najgorem mogućem mestu. Jukatan je poluostrvo sa velikom količinom stena koje sadrže gips. Gips je sulfatni mineral, što znači da je ogromna količina sumpor-dioksida dospela u atmosferu. Ovaj opori gas, jedan od glavnih sastojaka smoga, koji nam svima izaziva respiratorne tegobe, u atmosferi je prisutan u obliku aerosola koji snažno reflektuju Sunčevu svetlost. Posledično hlađenje Zemlje je bilo drastično-smatra se da je temperatura u umerenim područjima pala do -20°C! U osnovi to je mehanizam NUKLEARNE ZIME, pretpostavljeni katastrofični scenario posledica globalnog termonuklearnog sukoba. I kao da sve ovo nije bilo dovoljno, sumpor-dioksid je u obliku intenzivnih kiselih kiša ispran iz atmosfere, dovodeći do pravog pomora u okeanima koji je potrajao najmanje 10.000 godina. Kada čovek pročita sve ovo, ne može, a da se ne zapita-kako je uopšte nešto preživelo?
Saznanja o ovom masovnom pomoru dugujemo kako naučnicima koji su radili na konceptu “nuklearne zime”, tako i jednom čoveku po imenu Kenet Hsi, geologu, čija je knjiga “Da li je bilo smaka sveta?” svojevremeno objavljena u izdanju Srpske književne zadruge.
Čovečanstvu bi možda bilo pametnije da silne milijarde dolara koje troši na naoružanje preusmeri u razvijanje adekvatne odbrane od prirodnog bombardovanja iz svemira. Valjda smo pametniji od dinosaurusa! Jer, nije pitanje DA LI, već KADA će se sličan događaj ponoviti u budućnosti.
Никад брига никад стрес пијте само Краш експрес.