Talibanska zabrana uzgoja opijumskog maka trebalo je da prekine jednu od najunosnijih ilegalnih industrija u Avganistanu. Četiri godine kasnije, plantaže se šire preko granica, iskusni proizvođači sele se u Pakistan i Iran, a u samom Avganistanu proizvodnja ponovo naglo raste. Područje poznato kao „Zlatni polumesec“, decenijama povezano sa međunarodnom trgovinom heroinom, dobija novu geografiju proizvodnje u kojoj se prepliću siromaštvo, korupcija, separatističke pobune i kriminalne mreže.
Zabrana koja je promenila geografiju opijuma
Kada su talibani u aprilu 2022. zabranili uzgoj opijumskog maka, Avganistan je bio najveći svetski proizvođač ilegalnog opijuma, sa približno 232.000 hektara pod zasadima. Već naredne godine proizvodnja je dramatično pala, naročito u južnim provincijama Helmand i Kandahar, gde je prethodno bila koncentrisana najveća količina useva. Međutim, zabrana nije uništila mreže proizvođača, finansijera i krijumčara, već je deo njihovih aktivnosti premestila u susedne države.
Najnoviji podaci Kancelarije UN za drogu i kriminal pokazuju da je u 2026. godini pod makom bilo više od 43.000 hektara avganistanskog zemljišta, naspram približno 10.000 godinu ranije. Procenjena proizvodnja povećana je sa oko 300 na gotovo 1.500 tona opijuma, što predstavlja prvi veliki oporavak od uvođenja zabrane. Iako je ukupna proizvodnja još daleko ispod nivoa iz 2022, nagli rast pokazuje da talibanske vlasti sve teže održavaju prethodnu kontrolu.
Istovremeno, proizvodnja se pomera u provincije u kojima centralna vlast ima ograničen uticaj. Severni Badahšan sada prednjači sa približno 29.500 hektara pod makom, dok se u Helmandu proizvođači prilagođavaju tako što zasade skrivaju među drugim poljoprivrednim kulturama ili iza zidova seoskih imanja. Pritisak na seljake dodatno je povećan zbog visokih cena opijuma, koje su višestruko veće nego pre zabrane.
Pakistanski Beludžistan postaje novo središte plantaža
Najupadljivija promena zabeležena je u pakistanskom Beludžistanu, ogromnoj i siromašnoj provinciji na granici sa Avganistanom i Iranom. Prema istraživanju organizacije Alcis zasnovanom na satelitskim snimcima, tokom 2025. godine identifikovano je 9.116 hektara opijumskog maka, uglavnom u okruzima Loralaj i Kila Abdulah. Snimci iz 2026. pokazuju dalje širenje zasada, pri čemu se pojedina polja prostiru na više hektara i gotovo isključivo koriste za proizvodnju opijuma.
Veliki deo proizvodnje organizuju avganistanski poljoprivrednici koji su nakon zabrane napustili Helmand, Kandahar i druge južne provincije. Oni zakupljuju zemljište, sarađuju sa lokalnim vlasnicima i koriste iskustvo stečeno tokom višedecenijske proizvodnje maka u Avganistanu. U mnogim slučajevima dovode i sezonske radnike, dok se prihodi dele između zakupaca, vlasnika zemlje i trgovaca koji unapred finansiraju proizvodnju.
Posebno je zanimljiva promena u načinu obrade zemljišta. Na nekadašnjim pustinjskim parcelama koriste se duboki bunari i solarne pumpe, koje omogućavaju navodnjavanje velikih plantaža udaljenih od glavnih naselja. Ista tehnologija prethodno je omogućila širenje poljoprivrede u avganistanskom Helmandu, a sada se primenjuje sa druge strane granice.

Korupcija i pobuna stvaraju prostor za narko-biznis
Beludžistan je decenijama poprište sukoba pakistanskih snaga bezbednosti sa separatističkim organizacijama, uključujući Oslobodilačku vojsku Beludžistana. Slaba kontrola udaljenih oblasti, korupcija i prisustvo naoružanih grupa otežavaju državnim institucijama da nadziru velike poljoprivredne površine. Napadi na pakistanske vojne transporte i infrastrukturu kod Kvete pokazuju koliko je bezbednosna situacija u provinciji nestabilna.
Prema svedočenjima poljoprivrednika koje je prikupila istraživačka mreža Afghanistan Analysts Network, pojedini proizvođači plaćaju lokalnim plemenskim starešinama kako bi izbegli uništavanje zasada. Deo tog novca, prema njihovim navodima, završava kod policijskih službenika, dok se na parcelama čiji vlasnici nisu platili ponekad sprovode akcije uklanjanja maka. Takva praksa omogućava da ilegalna proizvodnja opstaje i tamo gde državni propisi formalno zabranjuju uzgoj.
Dodatni problem predstavlja sve napetiji odnos Islamabada i Kabula. Sukobi pakistanskih i avganistanskih snaga na granici tokom oktobra 2025. pokazali su da je ovaj prostor već opterećen međudržavnim sporovima, delovanjem pakistanskih talibana i prekidima prekograničnog saobraćaja. Krijumčarske mreže koriste upravo takvo okruženje, u kojem bezbednosne strukture često moraju da se bave neposrednim oružanim pretnjama.

Iran više nije samo tranzitna teritorija
Decenijama je Iran predstavljao jednu od glavnih tranzitnih zemalja za avganistanski opijum i heroin, ali nova istraživanja ukazuju da se proizvodnja sve više razvija i na njegovoj teritoriji. Najveće promene zabeležene su u jugoistočnoj provinciji Sistan i Beludžistan, gde satelitski snimci pokazuju velike plantaže sa sistemima za navodnjavanje kap po kap. Pojedini zasadi nalaze se na zemljištu na kojem se ranije proizvodnja maka odvijala znatno manjim obimom.
Istraživači su tokom 2026. dokumentovali i prisustvo avganistanskih poljoprivrednika koji u Iranu rade kao zakupci, nadničari ili partneri lokalnih zemljoposednika. Slične aktivnosti prijavljene su u provincijama Razavi Horasan, Fars, Kermanšah i Lorestan, mada ukupan obim iranske proizvodnje još nije pouzdano utvrđen. Povećanje broja plantaža u Sistanu i Beludžistanu posebno je značajno zbog udaljenosti od velikih gradova, složenog pograničnog terena i postojećih krijumčarskih pravaca.
Iran se istovremeno suočava sa bezbednosnim izazovima na jugoistočnoj granici, gde deluju naoružane organizacije povezane sa beludžijskim separatističkim i militantnim pokretima. Razmena vazdušnih i raketnih udara između Irana i Pakistana u januaru 2024. pokazala je koliko brzo aktivnosti takvih grupa mogu izazvati međudržavnu krizu. U uslovima dodatnog opterećenja iranskih bezbednosnih snaga napadom SAD i Izraela, kontrola udaljenih poljoprivrednih oblasti postaje još složenija.

Badahšan se vraća opijumu uprkos talibanskim merama
Dok se proizvodnja širi preko granice, avganistanski Badahšan postaje glavno središte otpora talibanskoj zabrani. Lokalni poljoprivrednici više puta su se sukobljavali sa snagama koje su pokušavale da unište zasade, a intervencije su izazivale proteste i blokade puteva. U pojedinim oblastima vlasti su bile primorane da privremeno obustave akcije ili dozvole završetak žetve.
Problem je prvenstveno ekonomski, jer su prihodi od legalnih kultura znatno manji od zarade na opijumu. Prema UNODC-u, prosečna cena suvog opijuma tokom 2026. iznosila je približno 500 dolara po kilogramu, dok je pre zabrane bila ispod 100 dolara. Takva razlika predstavlja snažan podsticaj poljoprivrednicima koji se suočavaju sa dugovima, sušom i nedostatkom drugih izvora prihoda.
Talibanske vlasti formalno nastavljaju borbu protiv narkotika, ali proširenje zasada na 16 od ukupno 34 avganistanske provincije pokazuje da se situacija promenila. Deo proizvodnje ostaje prikriven na malim parcelama, dok se u pograničnim oblastima pojavljuju organizovanije plantaže povezane sa regionalnim trgovcima. Istovremeno, veliki proizvođači i dalje raspolažu zalihama opijuma nagomilanim pre zabrane.

Od Zlatnog polumeseca do evropskog tržišta heroina
Avganistan, Pakistan i Iran već decenijama čine takozvani Zlatni polumesec, jedan od glavnih istorijskih centara proizvodnje i krijumčarenja opijata. Tradicionalne rute vode preko Irana i Turske prema evropskim tržištima, dok pomorski pravci iz pakistanskih i iranskih luka omogućavaju transport prema Arapskom moru, istočnoj Africi i drugim regionima. Širenje plantaža u Beludžistanu sada povećava značaj područja koja su ranije prvenstveno služila kao tranzitne zone.
Ilegalna trgovina donosi prihode kriminalnim organizacijama, korumpiranim lokalnim strukturama i pojedinim naoružanim grupama, mada se njihova stvarna uključenost razlikuje od oblasti do oblasti. Procene bezbednosnih stručnjaka upozoravaju da bi rast proizvodnje mogao povećati finansijske mogućnosti militantnih mreža koje deluju duž granica tri države. Istovremeno, širenje laboratorija za proizvodnju sintetičkih droga dodatno komplikuje regionalno tržište narkotika.
Zabrana iz 2022. nakratko je gotovo zaustavila avganistansku proizvodnju opijuma, ali nije uklonila ekonomiju koja se oko nje razvijala decenijama. Novi satelitski snimci, rast proizvodnje u Badahšanu i širenje plantaža u Beludžistanu pokazuju da se ta industrija prilagođava pritisku vlasti i promenama na regionalnom tržištu. Umesto jednog dominantnog proizvodnog centra, sve izraženije se formira prekogranični pojas u kojem se proizvodnja, finansiranje i krijumčarenje odvijaju na teritoriji tri države.
