Bugarska je uložila više od dve milijarde dolara u nabavku novih lovaca F-16 Blok 70, ali prelazak na američku platformu pokazuje se mnogo sporijim nego što je planirano. Sofija je do kraja 2025. godine preuzela svih osam aviona iz prve narudžbine vredne oko 1,2 milijarde dolara, ali oni još nisu sposobni da preuzmu punu ulogu u zaštiti vazdušnog prostora zemlje.
Nedostatak obučenih pilota, kašnjenje infrastrukture i ograničeni broj raspoloživih letelica stvorili su prazninu koju Bugarska pokušava da popuni starim sovjetskim lovcima MiG-29. Ministarstvo odbrane zato je zatražilo informacije o mogućnosti nabavke ili zakupa polovnih borbenih aviona JAS 39 Gripen i F-16, ali istovremeno pokušava da pronađe rezervne delove za postojeću flotu MiG-29.
Cilj Sofije je da obezbedi najmanje četiri do šest borbeno spremnih aviona koji bi mogli da izvršavaju zadatke vazdušne policije. Situacija pokazuje problem koji se pojavio u više evropskih država koje su napustile sovjetske avione, ali nisu dovoljno brzo izgradile novu logistiku, obuku i infrastrukturu za zapadne lovce.
Bugarska sada mora da održava dve potpuno različite generacije aviona, dok se broj stručnjaka i rezervnih delova za MiG-29 ubrzano smanjuje. Planirana druga serija od osam F-16 Blok 70 trebalo bi da ojača flotu, ali njena isporuka ostaje neizvesna zbog opterećenja proizvodnih kapaciteta kompanije Lokid Martin. Proizvođač trenutno sklapa oko tri aviona mesečno za sve kupce, umesto planirana četiri, zbog čega se lista narudžbina produžava.
F-16 stigao, ali nema dovoljno pilota i infrastrukture
Bugarska je prvi ugovor za osam aviona F-16 Blok 70 potpisala sa Sjedinjenim Državama za oko 1,2 milijarde dolara. Druga narudžbina od još osam letelica usledila je u novembru 2022. godine i vredna je približno 1,3 milijarde dolara.
Nova verzija F-16 predstavlja veliki tehnološki skok u odnosu na sovjetski MiG-29. Avion dobija savremeni radar sa aktivnim elektronskim skeniranjem, naprednu elektroniku, poboljšanu avioniku i mogućnost upotrebe modernog preciznog naoružanja.
Problem je što sama isporuka aviona ne znači automatski i formiranje operativne eskadrile. Prema dostupnim podacima, samo dvojica bugarskih pilota imaju kvalifikaciju za letove na verziji F-16 Blok 70, dok infrastruktura potrebna za punu upotrebu aviona još nije završena.
Zbog toga bi potpuno operativno raspoređivanje prvih osam aviona moglo da bude ograničeno sve do 2028. godine. U međuvremenu, Bugarska mora da održava sposobnost nadzora sopstvenog vazdušnog prostora.
Za malu flotu lovaca svaki avion ima veliku vrednost. Standardna vazduhoplovna praksa zahteva da deo aviona bude spreman za hitno reagovanje, deo u rezervi, deo angažovan za obuku, dok se određeni broj letelica nalazi na redovnom održavanju.
Sa samo osam aviona, čak i bez većih problema sa tehnikom, broj raspoloživih letelica brzo se smanjuje. Dva aviona mogu biti na planiranom održavanju, još nekoliko zbog kvarova ili remonta, što ostavlja veoma ograničen broj za stalne zadatke.

MiG-29 ostaje privremeni oslonac
Bugarsko ratno vazduhoplovstvo i dalje zavisi od MiG-29, iako je podrška za sovjetske avione u Evropi posle 2022. godine postala sve komplikovanija.
Sofija je početkom 2026. pokušala da pronađe izvođača za remont do deset motora RD-33 namenjenih upravo ovim lovcima. Tender je na kraju otkazan jer nije pronađen odgovarajući izvođač u predviđenom roku.
Ovaj problem pokazuje koliko se brzo smanjuje industrijska baza za održavanje sovjetskih aviona u državama koje su prešle ili planiraju prelazak na zapadnu tehniku. Nekada široka mreža remonta i rezervnih delova u istočnoj Evropi sada je znatno uža.
Prema dostupnim podacima, Bugarska je 2022. godine imala najviše sedam do osam operativnih MiG-29. Od tada se broj raspoloživih aviona dodatno smanjivao zbog starosti, nedostatka delova i problema sa remontom motora.
Ministarstvo odbrane zato je uputilo zahteve Poljskoj i Mađarskoj u vezi sa preostalim rezervnim delovima za MiG-29. Takvi delovi mogli bi da omoguće produženje života postojećih aviona dok F-16 ne postane potpuno operativan.
Poljska je u međuvremenu najavila mogućnost prodaje svojih preostalih MiG-29 ukoliko ne postigne dogovor sa Ukrajinom o njihovom transferu. Izjava poljskog ministra odbrane Vladislava Kosinjaka-Kamiša od 27. jula otvorila je mogućnost da Bugarska postane potencijalni kupac.
Gripen i polovni F-16 kao prelazno rešenje
Bugarsko ministarstvo odbrane obratilo se Švedskoj i Sjedinjenim Državama sa pitanjem o mogućnosti nabavke ili zakupa polovnih lovaca JAS 39 Gripen i F-16.
Takav potez ne znači nužno odustajanje od američkog programa, već pokušaj da se popuni vremenski jaz između povlačenja MiG-29 i pune spremnosti nove flote F-16.
Polovni Gripen predstavljao bi jednu od mogućnosti zbog jednostavnijeg održavanja, sposobnosti rada sa kraćih pista i nižih operativnih troškova. Polovni F-16 bi, sa druge strane, omogućio veću kompatibilnost sa avionima koje Bugarska već uvodi.
Problem je dostupnost takvih aviona. Veliki broj evropskih država trenutno traži dodatne borbene platforme zbog povećanih bezbednosnih zahteva, dok proizvođači novih lovaca imaju višegodišnje liste čekanja.
Bugarska se zato nalazi između dve generacije vazduhoplovstva. Stari MiG-29 još uvek predstavlja jedinu neposrednu sposobnost za vazdušnu policiju, dok novi F-16 tek treba da dostigne punu operativnost.

Mala flota, veliki problem
Glavni izazov Bugarske nije samo broj aviona, već raspodela raspoloživih kapaciteta. Čak i kada bi svih osam F-16 bilo tehnički spremno, jedna mala eskadrila teško može da obezbedi stalnu borbenu gotovost tokom cele godine.
Druga serija od osam F-16 trebalo bi da promeni situaciju, ali njena isporuka zavisi od proizvodnih kapaciteta Lokid Martina. Kompanija istovremeno proizvodi avione za više država, uključujući evropske i azijske kupce.
Kašnjenja u isporukama nisu specifična samo za Bugarsku. Program F-16 Blok 70 suočava se sa velikom potražnjom u trenutku kada mnoge zemlje pokušavaju da ubrzaju modernizaciju vazduhoplovstva.
Bugarska je tako dobila nove lovce, ali još nema punu sposobnost koju je očekivala njihovom kupovinom. Do završetka prelaska na F-16, stari MiG-29 ostaje ključni deo bugarske odbrane, iako je svaki naredni remont sve komplikovaniji zbog nestanka nekadašnje evropske mreže podrške za sovjetsku tehniku.

Uz takvo stanje raspoloživog broja MiG-29,povećava se i vjerovatnoća od udesa,ali pošto braći Bugarima ne prijeti neka neposredna opasnost,kotrljače se oni nekako,do pristizanja punog broja F-16..