Španija je otvorila mogućnost da više od 60 aviona F-18 Hornet zadrži u upotrebi između 2035. i 2040. godine, što je odmah pokrenulo priču o velikoj nestašici borbenih aviona. Prema tom narativu, Madrid je pokušao da sačeka evropski lovac šeste generacije, odbio američki F-35 i sada nema drugog izbora nego da avione iz osamdesetih održava dok najstariji primerci ne napune više od pola veka.
Španska vlada je u odgovoru Parlamentu potvrdila da produženje službe zahteva preuređenje sistema održavanja, nove testne uređaje, rezervne delove, stručnjake i složenije procedure za očuvanje bezbednosti letenja. Indra je zato dobila posao razvoja uređaja za automatsko ispitivanje avionike, bez kojih bi održavanje pojedinih elektronskih sklopova postajalo sve sporije i skuplje.
Zapadni izvori navode da će sa starošću flote rasti vreme potrebno za radove, troškovi i pritisak na logistiku. Upozoravaju da bi pojedini F-18 do 2040. mogli imati približno 54 godine operativnog života. Iz toga se izvodi zaključak da je Španija zaglavljena između starog američkog aviona, nedovoljno brzih isporuka Jurofajtera i evropskog programa lovca sledeće generacije, FCAS, koji je doživeo kolaps. Takva slika sadrži stvarne probleme, ali ih sklapa u unapred pripremljenu poruku: Madrid je pogrešio jer nije kupio F-35.
Stari Horneti, zakasneli Jurofajteri i praznina posle FCAS-a
Španija je kroz programe Halkon I i Halkon II naručila ukupno 45 novih Jurofajtera. Prvi paket obuhvata 20 aviona, dok drugi donosi još 25, od kojih 21 jednosed i četiri dvoseda. Posle realizacije narudžbina španska flota Jurofajtera trebalo bi da poraste na 115 letelica.
Kritičari tvrde da isporuke neće stići dovoljno brzo da F-18 odmah odu u penziju. Evropski konzorcijum već izvršava više domaćih i izvoznih programa, dok se istovremeno razvijaju novi radari, sistemi elektronskog ratovanja i paketi modernizacije.

Dodatni problem predstavlja FCAS. Evropski projekat je trebalo da spoji lovac šeste generacije, bespilotne pratioce, senzore i zajedničku digitalnu borbenu mrežu. Sukobi Dasoa, Erbasa i država učesnica oko kontrole, intelektualne svojine i podele posla razbili su sve planove.
Rojters je odluku Madrida da ne kupi F-35 predstavio kao posebno rizičnu jer je doneta pre nego što je obezbeđena potpuna zamena za F-18 i Harijere. F-35A bi doneo stelt karakteristike i napredne senzore, dok je F-35B trenutno jedini novi zapadni avion sposoban da zameni AV-8B Harrier na brodu „Huan Carlos I“. Španska mornarica Harijere pokušava da zadrži približno do 2032. godine, uključujući korišćenje povučenih američkih aviona kao izvora delova.
Španija nije ostala bez avijacije
Špansko ratno vazduhoplovstvo nema savršenu strukturu i produžavanje službe F-18 do 2040. godine nije znak luksuza. Cena održavanja će rasti, broj raspoloživih aviona zavisiće od rezervnih delova, a prelazak na Jurofajter moraće da bude pažljivo vođen kako borbene jedinice ne bi ostajale bez dovoljnog broja letelica.
Ipak, produženje službe F-18 nije dokaz raspada španskog ratnog vazduhoplovstva, već prelazno rešenje. Novi Jurofajteri već menjaju Hornete na Kanarskim ostrvima, gde je baza Gando u junu 2026. prešla na stalno dežurstvo sa ovim lovcima. Španska avijacija i dalje raspolaže F-18 u Torehonu i Saragosi, Jurofajterima u Moronu, Albaseteu i Gandu, kao i mrežom baza koje pokrivaju kopno, Sredozemlje, Atlantik i Tenerife.
Madrid poseduje A400M za strateški i taktički transport, dopunu gorivom i medicinske evakuacije, kao i A330 MRTT za dugotrajne misije i podršku lovačkoj avijaciji. Španija razvija domaće kapacitete za remont Jurofajtera, održavanje ključnih komponenti i povezivanje aviona sa simulatorima i nacionalnom komandnom mrežom.


F-35 bi doneo sposobnosti koje Jurofajter nema i još neke prednosti, ali daleko od toga da je politički neutralan proizvod. Kupovina znači višedecenijsku zavisnost od američkog softvera, rezervnih delova, baza podataka, nadogradnji i političkih odnosa sa Vašingtonom. Španija nije odbila modernizaciju, već tvrdnju da modernizacija mora da bude američka.
Pravi rizik nije to što Madrid nije kupio F-35, već zato što evropska industrija ponovo gubi godine u svađama. Špansko ratno vazduhoplovstvo u međuvremenu ostaje borbeno sposobno, sa dve flote lovaca, stalnim dežurstvima, tankerima, transportnom avijacijom, domaćim remontom i jednom od ključnih evropskih fabrika Jurofajtera u Hetafeu.
