Poslednja 24 sata donela su niz događaja koji ukazuju da se rat između Irana, Sjedinjenih Država i Izraela ne razvija prema početnim očekivanjima nijedne strane. Intenzitet napada ostaje visok, političke poruke postaju sve otvorenije, a posledice se već osećaju na energetskim i finansijskim tržištima.
1. Promena tona u Vašingtonu
Jedan od najupečatljivijih momenata bio je javni nastup američkog predsednika Donalda Trampa, koji je izjavio da bi rat mogao trajati oko četiri nedelje. Ova procena predstavlja jasan otklon od ranijih izjava u kojima je sugerisano da bi sukob mogao biti završen za svega nekoliko dana.
Promena procene trajanja sukoba mnogi tumače kao indirektan signal da početni američko-izraelski udari nisu u potpunosti postigli strateške ciljeve.

2. Odluka o učešću SAD u prvom udaru
Stigla su i dodatna pojašnjenja u vezi sa tajmingom početnog napada. Prema navodima američkog državnog sekretara Marka Rubija, Izrael je već planirao napad na Iran. Ključno pitanje bilo je da li će SAD učestvovati u početnom udaru ili će sačekati iranski odgovor na američke interese u regionu.
Tramp je odlučio da Sjedinjene Države učestvuju odmah, iako su u tom trenutku pregovori sa Iranom još formalno bili u toku.
3. Struktura vlasti u Iranu opstaje
Iako je u početnoj fazi sukoba izveden napad usmeren na vrh iranske političke i vojne strukture, u kojem je ubijen vrhovni vođa Ali Hamnei i desetine visokih funkcionera, iranski sistem vlasti nije se raspao.
Privremeno upravljanje državom preuzeo je tročlani savet, dok Savet starešina, telo od 88 članova, ima zadatak da izabere novog vrhovnog vođu. Time je institucionalni kontinuitet u Teheranu formalno očuvan.

4. Iran odbacuje navode o nastavku pregovora
Dok Vašington tvrdi da Iran signalizira spremnost za nastavak pregovora, iranski lideri su javno demantovali takve tvrdnje. Zvanične izjave iz Teherana naglašavaju da u aktuelnim okolnostima neće biti novih pregovora.
Ova suprotstavljena tumačenja dodatno komplikuju diplomatsku dimenziju sukoba.
5. Regionalna eskalacija bez presedana
Napadi se nastavljaju istim intenzitetom. Iran i njegovi saveznici gađali su više susednih zemalja, uključujući i Oman, koji se do sada smatrao neutralnim, kao i lokacije u kojima su stacionirane snage evropskih NATO saveznika SAD.
Meta su bile francuske pozicije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, italijanske u Kuvajtu i britanske na Kipru. Istovremeno, Iran je napao pet tankera u blizini Ormuskog moreuza, uključujući i jedan britanski brod.
S druge strane, SAD i Izrael nastavili su kampanju bombardovanja unutar Irana.

6. Iranska mornarica i PVO pod pritiskom
Prema američko-izraelskim izvorima, veliki delovi iranske mornarice su potopljeni, dok je iranska protivvazdušna odbrana značajno oslabljena.
Kao indikator toga navodi se upotreba američkih dronova MQ-9 Reaper iznad iranske teritorije. Ove platforme se smatraju relativno lakim metama za efikasnu PVO, ali su veoma korisne u uslovima kada je protivvazdušna zaštita smanjena.
Ipak, Iran tvrdi da je oborio dva drona MQ-9 iznad svoje teritorije.
7. Hezbolah i Liban ulaze u otvoreni sukob
Hezbolah je izveo napade na Izrael, nakon čega su usledili masovni izraelski udari na ciljeve u Libanu. U tom kontekstu, napad na britansku vazduhoplovnu bazu na Kipru takođe se dovodi u vezu sa Hezbolahom.
Sukob se time dodatno regionalizuje i prelazi granice direktnog iransko-izraelskog fronta.

8. Izraelske žrtve
Izrael je prijavio prve veće gubitke. Više od deset osoba poginulo je u napadu iranske balističke rakete, dok je dodatnih deset ili više poginulo u napadima Hezbolaha.
Ovo predstavlja najteži dan za izraelsku stranu od početka sukoba.
9. Američki gubici i incidenti
Prve potvrđene američke žrtve su tri poginula vojnika u Kuvajtu, dok Iran tvrdi stotine. Najmanje dva lovca F-15 oborena su, a jedan iznad Kuvajta, pri čemu se spekuliše da je uzrok mogla biti prijateljska vatra.
Najmanje dva drona MQ-9 oborena su iznad iranske teritorije.
Istovremeno, zabeleženi su brojni iranski pogoci na američku bazu u Bahreinu. Prema pojedinim izveštajima, protivvazdušna odbrana je tamo reagovala ograničeno, što je pokrenulo pitanja o mogućem iscrpljivanju PVO resursa.
10. Energetski i finansijski potres
Rat se odmah odrazio na globalna tržišta. Cene nafte i zlata porasle su za gotovo 10 procenata.
Brent nafta dostigla je nivo od 80 dolara po barelu, uz procene da bi u slučaju produženog sukoba mogla dostići između 100 i 150 dolara.
Cena zlata dostigla je nove rekordne nivoe od 5.414 dolara po unci, što ukazuje na rastuću potražnju za sigurnim investicionim utočištima.
Nema pobede za tri dana
Poslednji razvoj događaja ponovo otvara pitanje očekivanja i realnosti u savremenim ratovima.

Mnogi na Zapadu godinama su ismevali Rusiju u Ukrajini, uz tvrdnju da je „trodnevno osvajanje“ ušlo u petu godinu. Međutim, ruski predsednik nikada javno nije govorio o roku od tri dana. Takvu procenu iznosili su zapadni vojni lideri koji su smatrali da će Ukrajina pasti za nekoliko dana.
Sada se slično poređenje nameće u kontekstu rata protiv Irana, gde nema bratskih veza. Američki predsednik Donald Tramp prvobitno je sugerisao da bi Iran mogao biti poražen za svega nekoliko dana. U međuvremenu, govori se o periodu od najmanje četiri nedelje.
Istorija pokazuje da velike sile često ulaze u ofanzivne operacije sa snažnim uverenjem u sopstvenu nadmoć i brzinu ostvarivanja ciljeva. Kada je Rusija započela operacije u Ukrajini 24. februara 2022. godine, prema mnogim analizama, nije se pripremala za dugotrajan rat velikih razmera, već za brzu kampanju koja bi slomila otpor vlasti u kratkom roku. To se nije dogodilo, a tek nakon nekoliko meseci strategija je prilagođena realnosti produženog sukoba.

Sjedinjene Države bi se sada mogle suočiti sa sličnim izazovom procene trajanja i intenziteta operacija. Postoji, naravno, ključna razlika: Iran ne može vojno ugroziti američku teritoriju u meri u kojoj Ukrajina može nanositi štetu Rusiji. Međutim, Iran može naneti ekonomske posledice kroz destabilizaciju energetskih tržišta, napade na pomorske pravce i regionalne baze, što ima direktan uticaj na globalnu ekonomiju i unutrašnju političku dinamiku u SAD.
U savremenim sukobima brzina pobede retko zavisi samo od vojne sile. Ona zavisi od političke procene, otpornosti društava i sposobnosti da se izdrže posledice produženog rata. Poslednjih 24 sata pokazala su da nijedna strana ne govori o brzom završetku, već o fazi u kojoj će trajanje sukoba postati presudan faktor.
