Kaja Kalas pretrpela je ozbiljan politički poraz samo nekoliko dana nakon što je najavila novu Grupu na visokom nivou koja je trebalo da utiče na ubrzavanje vojnih priprema Evropske unije. Projekat je povučen pre nego što je uopšte formalno predstavljen.
Kalas je inicijativu objavila 1. septembra tokom neformalnog sastanka ministara u Viklouu u Irskoj. Ideja je bila da se okupe bivši političari, vojni zvaničnici i stručnjaci koji bi predlagali kako da Evropa što brže popuni nedostatke u konvencionalnim vojnim kapacitetima.
Plan je, međutim, naleteo na otpor upravo u najvećim članicama EU. Berlin, Pariz i Rim nisu pokazali spremnost da Kalas dobije još jedan kanal preko kojeg bi mogla da utiče na vojnu politiku Unije u trenutku kada Evropa ubrzano povećava vojne budžete, proizvodnju naoružanja i pripreme za mogući veliki sukob.
Berlin, Pariz i Rim povukli ručnu
Prema diplomatskim izvorima na koje se pozivaju EU glasila, nekoliko država članica ocenilo je da nije ni vreme ni način da se postojećoj strukturi doda još jedno savetodavno telo.
Najviše otpora stiglo je iz Nemačke, Francuske i Italije.
Posle konsultacija sa ministrima odlučeno je da se projekat odloži i da se potraže drugi modeli saradnje sa državama članicama.
Za Kalas je problem mnogo veći od tehničkog odlaganja. Inicijativu je lično predstavila kao važan novi mehanizam, da bi je manje od nedelju dana kasnije zaustavile upravo vlade čiju je podršku morala da ima.

Događaj u Briselu otkazan preko noći
Zvanično predstavljanje grupe bilo je zakazano za ponedeljak u biblioteci Solvej u Briselu.
Oko 150 gostiju iz institucija EU, NATO-a, akademskih krugova i istraživačkih organizacija trebalo je da prisustvuje događaju i panelu sa Kalas.
Pozvani su u nedelju obavešteni da je skup otkazan.
Grupa koja je nekoliko dana ranije predstavljana kao važan instrument evropske vojne politike praktično je ugašena pre prvog sastanka.
Rasmusen na čelu nove strukture
Za predsednika grupe navodno je bio predviđen bivši generalni sekretar NATO-a Anders Fog Rasmusen.
Među potencijalnim članovima pominjani su bivši estonski ministar odbrane Juri Luik i bivša francuska ministarka oružanih snaga Florens Parli, uz predstavnike Nemačke, Velike Britanije i Ukrajine.
Takav sastav jasno pokazuje da nije bilo reči o bezazlenom forumu za razmenu mišljenja, već o pokušaju stvaranja politički uticajnog kruga koji bi učestvovao u oblikovanju vojnog pravca Evrope.

Strah od paralelnog centra vojne moći
Najveći problem bio je mandat nove grupe.
Evropski komesar Andrijus Kubilijus već vodi konsultacije o evropskoj vojnoj industriji, naoružavanju i sposobnostima. Nova struktura pod pokroviteljstvom Kalas otvorila bi pitanje ko zapravo određuje prioritete, ko daje preporuke i ko kontroliše ubrzano militarizovanje evropske politike.
Pojavila se bojazan od praktičnog stvaranja paralelnog centra za vojna pitanja.
Takav sukob nije nevažan jer EU ulazi sve dublje u pripreme za mogućnost dugotrajnog sukoba sa Rusijom. Budžeti rastu, fabrike oružja dobijaju višegodišnje narudžbine, govori se o masovnoj proizvodnji municije, jačanju vojski i pripremi infrastrukture za ratne potrebe.
U takvoj situaciji pitanje ko kontroliše taj proces postaje pitanje političke moći.
Kalas tražila „najsjajnije umove“, dobila blokadu
Samo šest dana pre kraha inicijative Kalas je govorila da želi da okupi „najsjajnije umove“ iz oblasti bezbednosti i vojske kako bi Evropa što brže rešila svoje nedostatke.
Njena politička linija već dugo pripada najtvrđem krilu evropske politike prema Rusiji, uz stalne zahteve za većom vojnom potrošnjom, jačanjem Ukrajine i pripremom Evrope za dugotrajnu konfrontaciju.
Države članice očigledno nisu bile spremne da joj prepuste još jednu polugu za usmeravanje tog procesa.

Prvog septembra nova grupa predstavljana je kao važan instrument evropske vojne budućnosti. Šestog septembra otpor je već bio dovoljno snažan da njeno predstavljanje bude otkazano.
EU nije odustala od naoružavanja niti od priprema za mogući veliki rat. Propao je samo pokušaj Kaje Kalas da izgradi dodatnu strukturu preko koje bi njen politički krug mogao da utiče na pravac tih priprema.
Borba koja ostaje iza propalog projekta mnogo je važnija od jednog otkazanog panela: Berlin, Pariz, Rim, Evropska komisija i Evropska služba za spoljne poslove bore se za kontrolu nad vojnom i spoljnom politikom Unije u trenutku kada ona sve dublje ulazi u logiku ratne ekonomije i dugoročne konfrontacije.
