Ukrajina želi da pređe sa uloge korisnika zapadnih borbenih aviona na stvaranje sopstvene industrijske baze za njihovo održavanje, remont i potencijalnu proizvodnju delova. Kijev je u okviru budućih planova za obnovu ratnog vazduhoplovstva uključio zahtev za tehnološkim transferom i lokalizacijom proizvodnje komponenata modernih lovaca četvrte generacije.
Komandanta ukrajinskog ratnog vazduhoplovstva, sporazumi o nabavci švedskih lovaca Saab JAS 39 Gripen i francuskih aviona Dassault Rafal predviđaju mogućnost uspostavljanja proizvodnih i remontnih kapaciteta na teritoriji Ukrajine.
„Ugovori o isporuci lovaca Gripen i Rafal za Ratno vazduhoplovstvo predviđaju lokalizaciju proizvodnje i popravki u Ukrajini“, izjavio je ukrajinski komandant.
Plan Kijeva nije ograničen samo na prijem gotovih aviona. Cilj je stvaranje infrastrukture koja bi omogućila da se složeni sistemi održavaju bliže mestu upotrebe, bez stalnog slanja letelica u fabrike proizvođača u Švedskoj ili Francuskoj.
Gripen i Rafal kao osnova buduće ukrajinske avijacije
Švedski JAS 39 Gripen i francuski Rafal predstavljaju dva različita pristupa savremenom borbenom avionu. Gripen je projektovan za efikasno delovanje sa manjeg broja aerodroma i uz ograničenu infrastrukturu, dok Rafal predstavlja teži višenamenski lovac sa velikim borbenim mogućnostima i sposobnošću izvođenja širokog spektra misija.
Ukrajina već godinama pokušava da pronađe dugoročnu zamenu za svoju flotu sovjetskih lovaca MiG-29, Su-27 i jurišnih aviona Su-24. Isporuke zapadnih aviona trebalo bi da postepeno promene strukturu ukrajinskog ratnog vazduhoplovstva, ali Kijev nastoji da izbegne zavisnost od stranih servisnih centara.
Lokalizacija bi ukrajinskoj industriji omogućila da razvije kapacitete za remont, proizvodnju pojedinih komponenti, obuku stručnjaka i dugoročno održavanje flote. Sličan model koriste brojne države koje su kupile zapadne borbene avione i vremenom razvile domaće servisne centre.

Veliki industrijski izazovi pred Ukrajinom
Ipak, stvaranje domaće proizvodne baze neophodne za opsluživanja modernijih borbenih aviona predstavlja jedan od najzahtevnijih projekata u vojnoj industriji. Proizvodnja delova ili čak duboki remont lovaca četvrte generacije zahtevaju specijalizovane fabrike, preciznu opremu, složene lance dobavljača i veliki broj obučenih inženjera.
Ukrajina ima značajno nasleđe vazduhoplovne industrije iz sovjetskog perioda, ali većina kapaciteta nije bila namenjena proizvodnji savremenijih zapadnih borbenih aviona. Prelazak na standarde kompanija kao što su Saab i Dassault zahtevao bi višegodišnje prilagođavanje infrastrukture i transfer tehnologija.
Dodatni problem predstavlja činjenica da su ukrajinski vojno-industrijski objekti tokom sukoba među prioritetnim ciljevima ruskih raketnih i bespilotnih napada. Veliki hangari, remontni centri i proizvodni pogoni teško mogu da funkcionišu bez ozbiljne zaštite od udara.

Zapad još nije objavio detalje transfera tehnologije
Ukrajinske vlasti sada razmatraju faze pripreme infrastrukture za buduće avione, ali konkretni rokovi i obim prenosa tehnologije još nisu javno potvrđeni od strane švedskih i francuskih proizvođača.
Za sada nije poznato da li bi lokalizacija podrazumevala samo remont i održavanje, proizvodnju pojedinih komponenti ili širi oblik industrijske saradnje. Razlika između tih nivoa je ogromna, jer proizvodnja kompletnog borbenog aviona zahteva mrežu stotina specijalizovanih dobavljača.
Ukoliko plan bude realizovan, Ukrajina bi dobila dugoročnu industrijsku osnovu za zapadne lovce. Međutim, put od sporazuma o saradnji do stvarne proizvodnje ili remonta modernih aviona predstavlja višegodišnji proces koji zavisi od bezbednosne situacije, finansiranja i odluka proizvođača.
