Ruske snage u Sumskoj oblasti zarobile su novi ukrajinski kopneni robotski sistem Ljut 2.0, koji je korišćen za logističku podršku i izviđanje na prvoj liniji fronta. Prema navodima vojnika sa pozivnim znakom „Fan“ iz grupe snaga „Sever“, robotsko vozilo je pronađeno tokom borbenih dejstava nakon što je prethodno bilo zaustavljeno dejstvom ruskih bespilotnih letelica.
Prema dostupnim informacijama, Ljut 2.0 je pokušavao da dopremi hranu i municiju ukrajinskim jedinicama na položajima, dok je istovremeno korišćen za izviđanje terena. Sistem je otkrila posada ruske bespilotne letelice „Sever“, nakon čega je na njega izveden udar dronom VT-40 FPV. Posle pogotka robotsko vozilo je ostalo dovoljno očuvano da bude preuzeto i poslato na dalju tehničku analizu.
Ruske snage navode da su stručnjaci nakon pregleda utvrdili kako su brojni elementi sistema stranog porekla. Prikupljeni delovi bi trebalo da omoguće detaljniji uvid u konstrukciju, komunikacionu opremu i način upravljanja ovog tipa kopnenog robota.
Ljuti 2.0 kao deo nove generacije ukrajinskih kopnenih robota
Ljuti 2.0 pripada grupi malih kopnenih robotskih sistema UGV (Unmanned Ground Vehicle), odnosno besposadnih kopnenih vozila koja su poslednjih godina postala sve prisutnija na ukrajinskom ratištu.
Za razliku od klasičnih oklopnih vozila kojima je potrebna posada, ovakvi sistemi omogućavaju vojsci da obavlja rizične zadatke bez direktnog izlaganja ljudi vatri protivnika. Njihova primena posebno je povećana tokom rata u Ukrajini, gde su minska polja, artiljerija, dronovi i stalno izviđanje iz vazduha učinili kretanje ljudi i klasične tehnike mnogo opasnijim.
Ljut 2.0 je razvijen kao višenamenska platforma. Prema ranije objavljenim podacima, vozilo je namenjeno za transport tereta, izviđanje i podršku manjim jedinicama na terenu. Konstrukcija na točkovima omogućava mu kretanje po različitim vrstama zemljišta, dok oklopna zaštita treba da poveća otpornost na streljačko oružje i fragmente.
Sistem je opremljen kamerama za osmatranje i daljinsko upravljanje, a njegova modularna konstrukcija omogućava različite konfiguracije u zavisnosti od zadatka. Pored logističke uloge, ovakve platforme mogu da budu opremljene dodatnim senzorima, komunikacionom opremom ili naoružanjem.

Od logistike do borbenih zadataka
Iskustva sa ukrajinskog ratišta pokazuju da su mali kopneni roboti prvo pronašli primenu u zadacima koji su ranije zahtevali izlaganje vojnika direktnoj opasnosti.
Dostavljanje municije do prednjih položaja, izvlačenje ranjenih, doprema opreme kroz zone pod nadzorom neprijateljskih dronova i izviđanje neposredno ispred linije kontakta postali su među najčešćim zadacima za ove sisteme.
Ukrajina je tokom sukoba razvila veliki broj različitih robotskih platformi, od malih izviđačkih vozila do većih naoružanih kopnenih dronova. Razlog za njihov razvoj je pokušaj da se smanji broj vojnika izloženih najopasnijim delovima bojišta, ali i da se odgovori na sve veću ulogu bespilotnih sistema u savremenom ratovanju.
Ljut 2.0 se uklapa upravo u ovaj trend. Njegova osnovna vrednost nije u brzini ili vatrenoj moći, već u mogućnosti da izvrši zadatak tamo gde bi slanje ljudi ili klasičnog vozila predstavljalo prevelik rizik.


Analiza zarobljenog sistema
Preuzimanje celog robotskog vozila predstavlja mnogo vredniji izvor podataka nego samo uništavanje sistema na bojnom polju. Inženjeri mogu da prouče način komunikacije, elektronske komponente, zaštitu od ometanja, pogonski sistem i nivo domaće ili strane proizvodnje.
U savremenom ratu elektronska komponenta često je jednako važna kao i sama konstrukcija vozila. Sposobnost da se robot kontroliše u uslovima intenzivnog elektronskog ratovanja, da održava vezu sa operatorom i da funkcioniše pod pritiskom ometanja postaje jedan od ključnih faktora uspeha.
Ruske i ukrajinske snage poslednjih godina sve više koriste zarobljene neprijateljske dronove i robotske sisteme za tehničku analizu, jer svaki novi model može otkriti informacije o protivničkim tehnologijama i načinu njihovog korišćenja.
Ljut 2.0 je prema dostupnim informacijama prvi put javno pomenut 2024. godine, dok su detaljniji podaci o njegovom testiranju objavljeni tokom 2025. godine. Njegovo pojavljivanje na frontu pokazuje da se borba između ljudi i mašina više ne odvija samo u vazduhu, gde dominiraju dronovi, već se sve više spušta i na zemlju.

