Ormuski moreuz ponovo je u središtu globalne pažnje. Nakon zatišja u otvorenim neprijateljstvima, Iran je, prema procenama zapadnih analitičara i specijalizovanih industrijskih publikacija, iskoristio predah za ubrzanu obnovu vojne infrastrukture i jačanje kontrole nad jednom od najvažnijih energetskih arterija sveta.
U fokusu su dve paralelne aktivnosti. Sa jedne strane, obnavljaju se podzemni raketni kompleksi poznati kao „raketni gradovi“. Sa druge, Islamska revolucionarna garda, IRGC, intenzivirala je pomorske operacije u uskom prolazu Ormuskog moreuza, kroz koji prolazi približno petina globalnog izvoza nafte i značajan deo tečnog prirodnog gasa.
Novi satelitski snimci evropskog programa Kopernikus prikazuju ono što analitičari nazivaju „flotilom komaraca“ – desetine malih, brzih čamaca IRGC-a koncentrisanih u severnom delu moreuza, u blizini obale Kargana. Prema dostupnim procenama, na snimcima je uočeno najmanje 33 plovila koja deluju u koordinisanim manevrima.
Ova taktika oslanja se na masovnu upotrebu malih i veoma pokretnih čamaca umesto velikih ratnih brodova. Iran raspolaže flotom koja broji hiljade brzih plovila, sposobnih da dostignu brzine do 120 kilometara na čas, a prema nekim izvorima i više. Naoružani mitraljezima, vođenim i nevođenim raketama, pa čak i dronovima samoubicama, ovi čamci predstavljaju tipičan primer asimetričnog pristupa.
Njihova prednost nije u vatrenoj moći pojedinačno, već u brojnosti, brzini i sposobnosti da se brzo rasprše i sakriju među priobalnim stenama i ostrvima. Teško ih je uočiti radarskim sistemima velikih brodova, a taktika iznenadnog prilaska, praćenja i naglog povlačenja otežava pravovremenu reakciju.
Prema analitičkim ocenama, deo ovih aktivnosti povezan je i sa mogućim postavljanjem mina ili pripremom za takve operacije. Čak i ograničen broj mina može da parališe brodski saobraćaj, jer svaka sumnjiva zona zahteva dugotrajnu i tehnički složenu inspekciju.
WSJ navodi da su američke i savezničke snage već pokrenule operacije čišćenja plovnih puteva. Kao što smo prethodno izvestili, u region su raspoređeni brodovi opremljeni bespilotnim podvodnim sistemima i specijalizovanom opremom za detekciju mina, posebno dronovi Kingfish. Ipak, izvori tvrde da je Iran zadržao između 80 i 90 procenata svojih malih čamaca i opreme za postavljanje mina uprkos prethodnim napadima na njegovu pomorsku infrastrukturu. To znači da Teheran ima kapacitet za brzu eskalaciju ukoliko proceni da je to politički ili vojno potrebno.
Protivnici Irana ocenjuju da ovakva aktivnost direktno ugrožava globalne zalihe energenata i stabilnost tržišta, jer svaka eskalacija u moreuzu momentalno utiče na cene nafte, osiguranje brodova i globalne lance snabdevanja. Iran, s druge strane, poručuje da nije započeo sukob i da je spreman da prekine presretanje brodova čim, kako tvrdi, Sjedinjene Države deblokiraju moreuz i iranske luke.
Strategija Teherana se, prema ocenama analitičara, ne svodi nužno na potpuno zatvaranje Ormuskog moreuza. Cilj može biti stvaranje kontrolisanog i stalnog pritiska, odnosno održavanje napetosti koja međunarodnom brodarstvu nameće rizik i neizvesnost. Takva situacija daje Iranu političku i ekonomsku polugu u pregovorima i tokom privremenih prekida vatre.
Ormuski moreuz tako ostaje jedna od najosetljivijih tačaka globalne bezbednosti. Svaki manji incident u tom uskom prolazu ima potencijal da se prelije na čitavu svetsku ekonomiju, dok „flotila komaraca“ IRGC-a ostaje simbol iranske asimetrične strategije na moru.
Rokaj Iki