Kineski lovac Chengdu J-10 poslednjih godina sve češće izlazi iz senke mnogo poznatijih zapadnih aviona, ali novi izveštaji iz Pakistana i Persijskog zaliva izazvali su ozbiljnu pažnju u vojno-avijacijskim krugovima.
Prema tvrdnjama više pakistanskih i arapskih izvora, lovci J-10C pakistanskog ratnog vazduhoplovstva tokom zajedničke vežbe Zilzal-II održane u Kataru 2024. godine ostvarili su odnos obaranja 9:0 protiv katarskih Eurofighter Typhoon u simuliranim vazdušnim borbama.
Ukoliko su ti podaci tačni, rezultat predstavlja jedan od najtežih reputacionih udaraca za Eurofighter u poslednjih nekoliko godina i istovremeno veoma ozbiljan signal o rastu kineske vojne avijacije.
Posebno je zanimljivo što se nije radilo o starijim verzijama evropskog lovca, već o katarskim avionima Trache 3A, najmodernijoj varijanti Typhoona koja koristi radar Captor-E sa aktivnim elektronskim skeniranjem. U pitanju su jedni od tehnološki najnaprednijih Eurofightera ikada proizvedenih.

Vežba Zilzal-II dobila je dodatni značaj tek godinu dana kasnije, kada je pakistanski J-10C prvi put učestvovao u realnim borbenim operacijama visokog intenziteta protiv indijskog vazduhoplovstva tokom sukoba 2025. godine.
Upravo zbog toga se sada rezultati iz Katara mnogo pažljivije analiziraju nego ranije.
Naravno, simulirane vazdušne borbe nikada ne daju potpunu sliku stvarnog rata. Na rezultat utiču obuka pilota, podrška AWACS sistema, elektronsko ratovanje, pravila angažovanja i brojni drugi faktori.
Ipak, odnos 9:0 je toliko ekstreman da je teško ignorisati njegov psihološki i politički efekat.

Za kinesku avio-industriju to predstavlja još jedan argument da njihovi lovci više nisu samo „jeftinija alternativa“ zapadnim platformama, već ozbiljni konkurenti.
Za program Eurofighter Typhoon ovo dolazi u veoma nezgodnom trenutku.
Poslednjih godina sve više evropskih država otvoreno pokazuje da dugoročno smanjuje oslanjanje na Typhoon i okreće se američkom Lockheed Martin F-35 Lightning II.
Ujedinjeno Kraljevstvo već je značajno usporilo nabavku dodatnih Eurofightera i paralelno povećava oslanjanje na F-35A. London je istovremeno ograničio finansiranje modernizacije dela svoje flote Typhoona, uključujući integraciju novih radarskih sistema.
Sličan trend vidljiv je i u Nemačkoj, jednom od glavnih partnera programa, koja je još 2022. naručila F-35 uprkos snažnom pritisku domaće industrije da nastavi ulaganja u Eurofighter. Štaviše, Nemačka planira da pretvori svoje Eurofighter lovce u avione za elektronsko ratovanje.

Poslednjih godina Typhoon je praktično izgubio svaki veliki tender u direktnom sudaru sa F-35 ili američkim McDonnell Douglas F-15 Eagle / F-15EX platformama.
Od Južne Koreje do Belgije evropski lovac nije uspevao da pobedi američku konkurenciju, dok su nove prodaje ostvarivane uglavnom na Bliskom istoku gde su politički odnosi često igrali jednako važnu ulogu kao i same performanse aviona.
Posebnu pažnju izazvala je informacija iz 2025. godine da Katar razmatra povlačenje svojih 24 Eurofightera svega nekoliko godina nakon početka isporuka, te prodaju istih Turskoj.
To je izazvalo ozbiljna pitanja o dugoročnoj budućnosti programa, posebno jer je Katar nabavio upravo najnapredniju verziju aviona.
Pojedini izvori tvrdili su da su vođeni razgovori o mogućoj prodaji tih lovaca Turkey, koja pokušava da modernizuje svoju flotu nakon izbacivanja iz programa F-35 i komplikovanih odnosa sa Vašingtonom oko nabavke novih F-16.
U isto vreme kineska avio-industrija poslednjih godina deluje sve sigurnije.
Dok Evropa i dalje nema nijedan lovac pete generacije u operativnoj upotrebi, Kina već koristi stotine Chengdu J-20, razvija više novih platformi i još krajem 2024. godine prikazala je čak i prve prototipove lovaca šeste generacije u letu.
To je dodatno pojačalo utisak da evropska vojna avijacija gubi korak u odnosu na kinesku i američku industriju.
J-10C pritom daleko od toga da je najnapredniji kineski lovac. Reč je o relativno lakšem i jeftinijem avionu generacije 4+, namenjenom izvozu i široj upotrebi unutar kineskog i pakistanskog vazduhoplovstva.
Upravo zato rezultati iz Katara izazivaju toliko pažnje.
Ako je avion te klase uspeo da ostvari toliku prednost protiv najmodernijih verzija Eurofightera, mnogi se pitaju šta bi tek moglo da znači masovno uvođenje naprednijih kineskih platformi u narednim godinama.

Rat u Ukrajini, sukobi na Bliskom istoku i ubrzana modernizacija kineske vojske poslednjih godina već su ozbiljno promenili percepciju vojne tehnologije. Vazduhoplovna industrija, koja je decenijama bila gotovo apsolutna zona dominacije SAD i Evrope, danas sve više postaje prostor u kojem Kina pokušava da pokaže da više ne igra ulogu pratioca, već konkurenta koji želi mesto među vodećim silama sveta.
