Operamnje Kijeva sa „čudotvornim“ oružanim sredstvima — od kamikaza-dronova do krstarećih raketa — ponovo je na naslovnicama: London najavljuje slanje SkyShark kamikaza dronova u Ukrajinu, dok, prema medijskim navodima iz Vašingtona, Bela kuća razmatra i novu krstareću raketu „Barakuda“ deklarisanog dometa do 800 km.
Ako se obe linije materijala potvrde i zaista uđu u upotrebu, otvorile bi se dve paralelne staze eskalacije: jeftin, masovan pritisak rojevima koji „zasićuju“ odbranu i precizni, dubinski udari.
SkyShark: trkački DNK pretvoren u leteću bombu
Britanska MGI Engineering, koju vodi bivši F1 inženjer Mike Gascoyne, tvrdi da je u završnoj fazi priprema za prve operativne isporuke SkyShark-a. Koncept je jednostavan: relativno mali, mlazni kamikaza dron nosivosti 10–20 kg, koji leti do 450 km/h i do 250 km, uz cenu od oko 67.000 dolara po primerku.
Za taj novac dobijate improvizovanu, ali pametnu „krstareću municiju“: autonomnu navigaciju, otpornost na ometanje, mogućnost niskog profila leta i ciljanja objekata sa slabijom PVO zaštitom.
U praksi, to znači gađanje skladišta, pretovara, manjih trafostanica i pojedinih delova naftne i gasne infrastrukture — posebno u pograničnim oblastima (Kursk, Orjol, Brjansk, Voronjež) — kada je „velika“ municija (Storm Shadow/SCALP, ATACMS) preskupa za zapad ili kada je cilj dovoljno „mekan“ da ga može savladati jeftinija platforma.
Ključ SkyShark-a nije spektakl pojedinačnog udara već masovnost: njegovo mesto je u taktičkom repertoaru koji saturiše senzore i presretače i troši skupe PVO rakete-presretače protiv relativno jeftinih meta. O SkyShark dronu smo pisali detaljno kada se pojavio.

„Barracuda“: još dublji domet još dublje političke posledice
Paralelno s tim, u Vašingtonu se — prema navodima američke štampe — razmatra transfer krstareće rakete „Barracuda“ sa dometom preko 800 km i profilom za gađanje ciljeva na zemlji. Ako bi do toga došlo, Kijev bi dobio treći stub dubokog udara (posle Storm Shadow/SCALP i ATACMS varijanti), s potencijalom da gađa ključne čvorove daleko iza linije fronta: komandna mesta, skladišta goriva i municije, remontne baze, radare i aerodrome.
No, uz tehničku ravnopravanost ide i politička težina: svaki dodatni kilometar dometa povećava verovatnoću udara po ciljevima u dubini ruske teritorije i samim tim rizike od reciprociteta i eskalacije.
Zato u Vašingtonu ovakva razmatranja uvek dolaze sa paketom ograničenja: pravila upotrebe, režimi ciljanja, telemetrijski nadzor i vremenska faznost isporuka. U ovom trenutku nema zvanične potvrde — ni o samom označavanju sistema imenom „Barakuda“, ni o konačnoj odluci o transferu.

Kako bi izgledala nova matrica udara skuvana u NATO kuhinji
Uvođenje SkyShark-a i eventualne „Barakude“ preklapa tri sloja ukrajinskog vatrenog planiranja:
- Sloj 1: Masovno zasićenje — jeftini kamikaza-dronovi raketnog ili klipnog pogona, lansirani u talasima kako bi „otvorili kapiju“ PVO-u, trošeći presretače i otkrivajući radare.
- Sloj 2: Precizni dubinski rezovi — krstareće rakete većeg dometa i težih bojevih glava (Storm Shadow/SCALP, ATACMS, potencijalno „Barakuda“) za visokovredne ciljeve.
- Sloj 3: Taktičko „peglanje“ — FPV i kratkodometne vođene municije koje završavaju posao na taktičkoj dubini (pontoni, prelazi, baterije, skladišta).
Za rusku PVO to znači nastavak trke izdržljivosti: više slojeva radara, mobilnost baterija, veća uloga elektronskog ratovanja, mamci i lažne pozicije, ali i jednostavno — više raketa.
I jedni i drugi već su se adaptirali: Ukrajina se oslanja na „miks“ NATO platformi kako bi šokirala i iscrpela senzorsku mrežu; Rusija je poslednjih meseci intenzivirala lov na logistiku dronova, komandna mesta i lanserne pozicije.

Cena, logistika i industrija
Zašto su ovakvi sistemi „postali hit“? Odgovor je prozaičan: odnos cene i efekta. Za zapadne proizvođače, manji dronovi i „modularne“ krstareće municije imaju kratke cikluse razvoja, relativno fleksibilne lance snabdevanja i vidljivu „krivu potražnje“ — svaka nova kriza ubrzava narudžbine.
Kupci dobijaju brzu mogućnost udara bez decenijskog čekanja na borbene avione, uz mogućnost postepenog skaliranja (od nekoliko desetina do nekoliko stotina komada).
Upravo zato danas gledamo kako se HIMARS, GMLRS, različite ATACMS varijante, Storm Shadow/SCALP i sve agresivnija „porodica dronova“ prodaju — bukvalno — kao kokice, od baltičkog ruba do Indo-Pacifika.

Vredno je precizno odvojiti potvrđeno od najava: britanski SkyShark je javno predstavljen i najavljen za isporuke; tvrdnje o američkoj „Barakudi“ trenutno pripadaju domenu medijskih navoda bez zvanične potvrde.
Do časa objave ovog teksta, ne postoje javno dostupni dokumenti Bele kuće ili Pentagona koji bi potvrdili finalnu odluku, tehničke specifikacije ili rokove isporuke te rakete — niti je jasno da li je „Barakuda“ zvanično ime ciljanog sistema ili radni/medijski nadimak.

Ići će ovako sve dok kukavica Putin ne bude smenjen i na njegovom mestu bude doveden neko ko zna voditi rat.
Boro ja sam u Rusiji i porucujem ti,
Rusija ne ratuje u Ukrajini, vec sprovodi SVO. Putin nije general, vec politicar koji gleda dalekovidno. Mislis da je Rusiji problem razvaliti Ukrajinu? On smatra da su Ukrajinci Rusima bratski narod bas kao i Belorusi, te da mora biti normalnih odnosa posle rata, a kako oni mogu sutra biti normalni, ako ih razvalis danas?
Putin je mnogo puta govorio (i jos uvek govori) da on nije za rat i da je ruska vojna intervencija protiv ukra bila zapoceta tek kad je Rusima sasvim dogorelo do noktiju i da su Rusi spremni zavrsiti je ovog momenta, ali samo pod njihovim uslovima koji su naravno sad zahtevniji nego sto su bili na pocetku.
Nemoj se više ponižavati, ok?
Ne razumem?
Nauči, to je NATO bot i njih treba izbegavati.
Natofilski Kúrir ih je već doveo u Ukrajini. Čak je doveo i tomahavk, projektile koji i ne mogu biti lansirani sa kopna, osven ako ne prebace one iz nemačke, oni su ih već videli u Ukrajini. Pateticni su sa njihovim natofilskim pokušajima.
Opet neko vundervafe 🙂 🙂