Su-57 je dugo bio ruski program koji je privlačio mnogo više pažnje nego što je broj operativnih aviona opravdavao. Prvih godina njegove službe govorilo se o steltu, novim senzorima i budućim motorima, dok je stvarna flota ostajala premala da bi ozbiljnije menjala strukturu ruskog Ratnog vazduhoplovstva.
Rat u Ukrajini ubrzao je taj proces i avionu dao ono što nijedan drugi lovac pete generacije trenutno nema u istoj meri: višegodišnje iskustvo u velikom sukobu protiv protivnika sa razvijenom protivvazdušnom odbranom. Ruska strana sada prvi put mnogo otvorenije govori o mestu koje Su-57 treba da zauzme u narednoj fazi razvoja borbene avijacije. Više se ne predstavlja samo kao tehnološki demonstrator, specijalizovana platforma za pojedine udare ili buduća zamena za starije lovce.
Komandant ruskog Ratnog vazduhoplovstva Sergej Kobilaš označio ga je kao jedan od glavnih instrumenata za sticanje vazdušne nadmoći. Takva formulacija dobija dodatnu težinu u trenutku kada se broj aviona povećava, njihova borbena upotreba postaje složenija, a ruska industrija istovremeno pokušava da Su-57 pretvori i u ozbiljan izvozni proizvod.
Paralelno sa tim pojavljuje se novi paket naoružanja, od raketa vazduh-vazduh R-77M do H-69, vođenih bombi i projektila koji se u promotivnim opisima povezuju sa umanjenom ili prilagođenom varijantom koncepta Kindžal.
Promena nije samo u količini naoružanja koje avion može da ponese. Važniji je način na koji Rusija pokušava da ga uklopi u formacije, gde jedan Su-57 štiti druge lovce, drugi napadaju ciljeve na zemlji, a čitava grupa koristi različite senzore i rakete za zadatke koji su ranije zahtevali nekoliko različitih tipova aviona.
Kobilaš je upravo tu širu ulogu izdvojio kada je govorio o kvalitativnoj promeni ruske avijacije i njenog naoružanja.
Kobilaš: Su-57 postaje ključni avion za vazdušnu nadmoć
Komandant ruskog Ratnog vazduhoplovstva i zamenik vrhovnog komandanta Vazduhoplovnih snaga Sergej Kobilaš opisao je Su-57 kao „ključni element za postizanje vazdušne nadmoći“.
Prema njegovim rečima, razvoj avijacije i vazduhoplovnog naoružanja tokom rata doveo je ruske snage na „kvalitativno novi nivo“, omogućavajući istovremeno dejstvo protiv aviona, krstarećih raketa i bespilotnih letelica, kao i izvođenje preciznih udara po ciljevima od neposredne zone fronta do dubine ukrajinske teritorije.
Kobilaš posebno naglašava da su pojedini zadaci dubokog udara ranije bili rezervisani pre svega za krstareće rakete koje lansiraju strateška avijacija i mornarica. Su-57 sada treba da deo tih misija prebaci na taktičku borbenu avijaciju.
Takva promena ne znači da jedan lovac zamenjuje strateške bombardere ili pomorske nosače raketa. Suština je u tome da borbena avijacija dobija veći izbor dometa, pravaca prilaska i vrsta ciljeva koje može da napadne, bez potrebe da svaki put koristi najskuplje i najveće platforme.
Ruska izjava je važna i zato što se ranije mnogo više govorilo o Su-57 kao nosaču preciznog oružja nego kao osnovnom avionu za sticanje vazdušne nadmoći.

Od nekoliko aviona 2022. do flote koja ulazi u ozbiljnije operacije
Kada je rat počeo 2022. godine, Su-57 se nalazio u veoma ograničenoj operativnoj upotrebi. Vazduhoplovnim snagama bilo je predato manje od šest primeraka, zbog čega je njihov uticaj na ukupne borbene operacije nužno bio ograničen.
Prema procenama navedenim u najnovijim ruskim izvorima, operativna flota sada je porasla na približno 50 aviona. Rast broja primeraka omogućio je i češću upotrebu u formacijama umesto pojedinačnih misija.
Zapadne i ukrajinske procene od početka rata pripisivale su Su-57 više različitih zadataka: borbu vazduh-vazduh, suzbijanje protivničke protivvazdušne odbrane, lov na rakete, lansiranje preciznog oružja i dejstva na velikim udaljenostima.
Ukrajinski izvori su u maju i septembru 2024. godine beležili povećanje broja udara koje izvode ove letelice, dok su tokom avgusta 2025. počeli da govore o operacijama čitavih grupa.
Analitički kanal „Sonjašnik“, povezan sa ukrajinskom stranom, opisao je model u kojem jedan Su-57 obezbeđuje vazdušnu zaštitu raketama R-77M, dok drugi avioni iz formacije lansiraju krstareće rakete H-69 ili precizno vođene bombe.
Takva taktika pokazuje mnogo više od prostog povećanja broja letova. Su-57 se koristi kao deo paketa u kojem različiti avioni imaju različite zadatke, slično načinu na koji se velike vazduhoplovne operacije organizuju u drugim modernim vazduhoplovstvima.

R-77M ulazi u prvi plan
Jedno od naoružanja koje bi trebalo da bude posebno važno za vazdušnu borbu Su-57 jeste R-77M. Ruska državna kompanija Rosoboroneksport sada je počela da promoviše njegovu izvoznu verziju RVV-SDM kao deo paketa za strane kupce Su-57.
Prema pisanju Defence Industry Europe, raketa je namenjena uništavanju aviona, helikoptera, krstarećih raketa i bespilotnih letelica u različitim vremenskim uslovima i u sredini sa intenzivnim elektronskim ratovanjem.
Raketni sistem razvila je Korporacija za taktičko raketno naoružanje, KTRV. Rosoboroneksport navodi kombinaciju aktivnog i pasivnog radarskog tragača, inercijalnog navođenja i radio-veze za korekciju putanje tokom leta.
Takva konfiguracija trebalo bi da omogući raketi da prima podatke o promeni položaja cilja nakon lansiranja, pre nego što sopstveni sistem navođenja preuzme završni deo presretanja.
RVV-SDM nije jedina raketa vazduh-vazduh koja se nalazi u novom izvoznom paketu. Rusija uz Su-57 nudi i RVV-MD2 kratkog dometa, kao i RVV-BD za ciljeve na većim udaljenostima.
Rosoboroneksport dodatno tvrdi da RVV-SDM, uz odgovarajuću tehničku integraciju, ne mora ostati ograničena samo na Su-57, već bi mogla da bude prilagođena i drugim avionima ruske ili strane proizvodnje.

H-69 i vođene bombe daju Su-57 drugu polovinu zadatka
Vazdušna nadmoć nije jedina oblast u kojoj Rusija pokušava da Su-57 izdvoji od starijih lovaca. Drugi deo njegovog arsenala namenjen je napadima na kopnene i pomorske ciljeve.
H-69 zauzima posebno mesto jer predstavlja kompaktno precizno oružje projektovano za nošenje na savremenim taktičkim avionima. Upravo se taj projektil više puta pojavljivao u ukrajinskim izveštajima o borbenoj upotrebi Su-57.
U novom izvoznom paketu pominju se i H-38MLE, protivradarska H-58UŠKE, protivbrodska H-35UE i različite vođene avio-bombe.
Ruski promotivni materijal uz Su-57 povezuje i prilagođeno oružje nazvano isključivo opisno po raketi H-47M2 Kinžal. Izraz „mini Kinžal“, koji se pojavljuje u pojedinim opisima, ne predstavlja zasebnu zvaničnu oznaku sistema, već praktičan način da se opiše ideja manjeg oružja velikih brzina prilagođenog lovcu.
Takav paket pokazuje šta Moskva pokušava da proda zajedno sa avionom: ne samo platformu, već čitav sistem vazdušne borbe koji jednom tipu omogućava da pokriva zadatke od presretanja do dubokih udara.

Borba u Ukrajini razlikuje Su-57 od američkih i kineskih rivala
Su-57 i dalje debelo zaostaje za američkim i kineskim programima pete generacije kada je u pitanju broj operativnih aviona. SAD raspolažu drastično većim flotama F-35, dok je Kina izuzetno brzo povećava broj J-20.
Ruski avion zato ne treba posmatrati kao numerički ekvivalent tim flotama. Njegova specifičnost nalazi se na drugom mestu: Su-57 je tokom razvoja veoma rano dobio naoružanje vazduh-zemlja i zatim godinama korišćen u stvarnim borbenim uslovima.
Prema ruskim i pojedinim zapadnim i ukrajinskim procenama, Su-57 je korišćen za suzbijanje protivvazdušne odbrane, vazdušnu borbu, precizne udare i pojedine misije u prostoru pokrivenom ukrajinskim sistemima PVO.
Takva upotreba odražava rusku doktrinu u kojoj novi lovac nije razvijan samo kao avion namenjen vazdušnim duelima, već kao višenamenska platforma sposobna da dejstvuje protiv različitih vrsta ciljeva.
Istovremeno, činjenica da je avion korišćen u ratu ne znači automatski da su javno poznate sve njegove sposobnosti, niti omogućava direktno poređenje sa F-35 ili J-20 u uslovima koji nikada nisu testirani jedan protiv drugog.

Od domaćeg programa do izvoznog paketa
Rosoboroneksport sada pokušava da borbeno iskustvo Su-57 pretvori u argument na izvoznom tržištu. Paket koji se nudi kupcima obuhvata rakete za blisku, srednju i dugu vazdušnu borbu, više tipova preciznog oružja za kopnene i pomorske ciljeve i vođene bombe.
Takav pristup je važan za potencijalnog kupca jer nabavka lovca pete generacije bez odgovarajućeg arsenala ne donosi punu operativnu sposobnost. Rusija zato Su-57 više ne predstavlja samo kao stelt platformu, već kao osnovu sistema koji treba da obuhvati senzore, naoružanje i različite vrste borbenih zadataka.
Paralelno sa izvozom, domaća flota nastavlja da raste i prelazi iz perioda kada je nekoliko aviona korišćeno za ograničene misije u fazu u kojoj čitave formacije mogu da učestvuju u jednoj operaciji.
Najnovija Kobilaševa izjava pokazuje gde ruska komanda želi da taj proces završi: Su-57 više nije zamišljen kao dodatak postojećoj floti Su-30SM, Su-34 i Su-35S, već kao avion oko kojeg će se postepeno graditi najnapredniji deo ruske taktičke avijacije.
Kobra Pugačova, Su-57. pic.twitter.com/r3gPI6hMx5
— Oruzje Online (@oruzjeonline) August 13, 2026
