Saab je 2. juna u Linkepingu predstavio prvi završeni primerak dvosedog lovca Gripen F namenjen brazilskom ratnom vazduhoplovstvu. Reč je o najnovijoj varijanti porodice Gripen E/F, razvijanoj uz aktivno učešće Brazila, koji u ovom programu nije nastupio samo kao kupac, već i kao industrijski partner.
Avion sada odlazi u Saabov centar za letna ispitivanja u Švedskoj, gde ga čeka posebna kampanja provere pre konačne isporuke. Tek nakon završetka tog procesa Gripen F može ući u redovnu upotrebu u Brazilu.
Ovaj događaj je važan za Saab i Brazil. Brazilski ugovor za Gripen potpisan je još davne 2014. godine i obuhvatio je ukupno 36 aviona, 28 jednoseda Gripen E i osam dvoseda Gripen F. Isporuke su počele 2020. godine, a do sada je Brazil primio ukupno 11 aviona. Prikazivanje prvog Gripena F zato nije početak programa, već vidljiv rezultat dugog, sporog i industrijski složenog procesa.
Avion koji je Brazil čekao kroz program transfera tehnologije
Dvosedi Gripen F nije bio gotov avion koji je Saab držao na polici. On je razvijan kroz švedsko-brazilski program, uz transfer tehnologije i obuku stotina brazilskih inženjera i tehničara. To je bila suština brazilskog izbora – nisu samo kupili solidan lovac, već dobijaju deo znanja, infrastrukture i industrijskih kapaciteta potrebnih za održavanje i modifikovanje sistema u zemlji.
Za Brazil je to politički i vojno važno. Zemlja kontinentalnih razmera, sa ogromnim vazdušnim prostorom, dugom obalom i ambicijom da zadrži barem delimičnu odbrambenu autonomiju, nije želela da ostane samo korisnik stranog aviona. U tom smislu, Gripen nije bio samo kupovina letelica, već i nastojanje da se domaća industrija uključi u složeniji vojni vazduhoplovni program.
Cena takvog pristupa je vreme. Razvoj dvoseda, prilagođavanje sistema, obuka kadra, uključivanje brazilske industrije i fazna isporuka učinili su da prvi završeni Gripen F bude predstavljen čak više od decenije posle potpisivanja ugovora.
Zašto dvosed ima smisla
Gripen F rešava jedan praktičan problem sa kojim se suočava svako ratno vazduhoplovstvo koje uvodi moderan lovac: kako obučiti pilote na avionu koji će zaista koristiti u borbi, a ne na posebnom trenažeru koji samo približno oponaša operativnu platformu.
Klasična konverziona obuka često se oslanja na dvosedu školsku ili prelaznu varijantu, koja pilotu daje osnovu za upravljanje avionom. Međutim, između trenažera i pravog borbenog aviona često postoji razlika u sistemima, opterećenju, taktičkoj slici i načinu upotrebe naoružanja. Pilot tada mora dodatno da se navikava na operativni avion tek nakon početne obuke.
Gripen F taj jaz smanjuje. To je potpuno operativan lovac sa drugim nezavisnim kokpitom. Instruktor može da prati, vodi i po potrebi interveniše tokom stvarnih profila misije. Obuka se ne odvija u pojednostavljenoj platformi, već u avionu koji deli ključne sisteme sa jednosedim Gripenom E.
Drugi kokpit kao operativna prednost
Tehnički najvažniji detalj Gripena F jeste nezavisnost drugog kokpita. Instruktor i pilot imaju pun pristup senzorima, sistemima naoružanja i kontrolama leta. To omogućava podelu rada u složenim misijama.
Polaznik može da upravlja navigacijom i komunikacijom, dok instruktor prati taktičku sliku. U drugom profilu, instruktor može da preuzme deo zadataka vezanih za upotrebu oružja, dok se pilot usredsređuje na let, izbegavanje pretnji i manevrisanje. Takav pristup ubrzava obuku i približava pilote realnim uslovima borbene upotrebe.

Ta sposobnost nije važna samo za školovanje. Dva člana posade mogu biti korisna i u operativnim zadacima visokog rizika, gde je radno opterećenje veliko, a vreme za odluku kratko. U okruženju sa mnogo radara, elektronskog ometanja, pretnji iz vazduha i sa zemlje, drugi pilot može rasteretiti komandira misije i poboljšati kvalitet odlučivanja.
Stoga, Gripen F nije samo „školski Gripen“, već dvosedi borbeni avion koji može služiti za obuku, konverziju, složene taktičke zadatke i misije u kojima dodatni član posade ima stvarnu vrednost.
Tehnologija Gripena E u dvosedoj konfiguraciji
Gripen F u velikoj meri deli tehnologiju sa jednosedim Gripenom E. To se odnosi na sisteme leta, senzore, arhitekturu misije i integraciju naoružanja. Upravo zato letna ispitivanja dvoseda ne počinju od nule, već se oslanjaju na već validiranu platformu.
Gripen E/F predstavlja veoma interesantan švedski potez da se napravi moderan borbeni avion za države koje ne žele ili ne mogu da uđu u skupe programe najtežih lovaca i aviona pete generacije. Saab je gradio Gripen oko ideje nižih operativnih troškova, otvorene arhitekture i relativno brze integracije novog softvera, senzora i naoružanja.
Avion koristi jedan Volvo Aero RM12 turboventilatorski motor, koji je pak derivat američkog General Electric F404, a koji razvija oko 80 kilonjutna potiska sa dodatnim sagorevanjem. Delta-kanard konfiguracija daje mu dobru okretnost pri malim i velikim brzinama, dok otvorena arhitektura sistema misije omogućava lakše nadogradnje u odnosu na zatvorenije starije zapadne platforme.

Gripen nije avion koji se prodaje kao najteža ili najskuplja platforma u klasi. Njegova logika je drugačija: dovoljno savremen borbeni sistem, niži troškovi eksploatacije i fleksibilnost za zemlje koje žele moderan lovac bez ulaska u potpunu zavisnost od velikih američkih ili francuskih paketa.
Brazil dobija dvosed koji ima vrednost i za obuku i za operativne zadatke, ali ne dobija potpunu vazduhoplovnu samostalnost. Gripen ostaje švedski avion, sa motorom, opremom, softverom, senzorima i naoružanjem koji zavise od šire mreže dobavljača i političkih odnosa.
Ipak, Brazil dobija više nego što bi dobio običnom kupovinom gotovih aviona. Program transfera tehnologije obučio je brazilske stručnjake i uključio domaću industriju u održavanje i buduće modifikacije. To je posebno važno za Embraer i brazilski odbrambeni sektor, koji ovim dobija iskustvo u integraciji i podršci supersoničnoj borbenoj platformi.
Takav model ne donosi brze rezultate, ali ostavlja veći i duži industrijski trag. Zbog toga je Gripen F za Brazil više od dvosedog lovca: on je deo pokušaja da se kupovina aviona pretvori u razvoj domaćih sposobnosti.
Ispitivanja pre isporuke i drugi kupci
Prvi Gripen F sada mora da prođe kampanju letnih ispitivanja u Saabovom testnom centru. Taj proces obuhvata sistematsko širenje opsega leta, proveru performansi u celom operativnom području, validaciju sistema, prikupljanje podataka i sertifikaciju bezbednosti pre ulaska aviona u službu.
Pošto Gripen F dodaje drugu kabinu na već poznatu platformu Gripen E, ispitivanja su manja nego kod potpuno novog aviona, ali nisu formalnost. Posebno moraju da se provere dvostruke kontrole leta, displeji misije u oba kokpita, interfejs instruktor-pilot, raspodela zadataka i pouzdanost sistema kada oba člana posade imaju pristup istim funkcijama. Posle toga avion može biti predat brazilskom ratnom vazduhoplovstvu i uveden u operativnu upotrebu.

Saab je za Gripen F obezbedio interesovanje i van Brazila. Tajland i Kolumbija takođe su naručili dvosedu varijantu. Tajland koristi Gripen od 2011. godine i jedan je od najiskusnijih neevropskih operatera ovog aviona. Za njega dvoseda verzija popunjava prazninu u infrastrukturi za obuku i omogućava efikasniji prelaz pilota na složene misije. Kolumbija je takođe potpisala ugovor za Gripen E/F, pri čemu dvoseda varijanta ima ulogu mosta za pilote koji prelaze sa ranijih tipova aviona na novu platformu. To pokazuje da Gripen F nije samo brazilski specijalitet, već deo šire Saabove izvozne strategije.
