Rusija je 28. decembra 2025. godine izvela prvo eksperimentalno lansiranje satelita u okviru programa Hermes, čime je započela testiranje nove satelitske komunikacione infrastrukture namenjene daljinskoj i autonomnoj kontroli robotizovanih sistema i bespilotnih platformi na velikim udaljenostima. Projekat predstavlja kvalitativni iskorak u oblasti komandovanja i upravljanja, jer po prvi put omogućava stabilnu kontrolu mobilnih sistema na rastojanjima većim od 200 kilometara od operatera, bez oslanjanja na klasične linije vidljivosti ili zemaljsku relejnu infrastrukturu.
Lansiranje je izvedeno raketom-nosačem Sojuz-2-1b (14A14-1B), uz upotrebu univerzalnog gornjeg stepena Fregat (14S44). U orbitu je postavljena eksperimentalna grupa malogabaritnih kosmičkih aparata. Među njima su sateliti Moha-1, Eja-2 i Argus-312, kao i dva satelita tipa Aist-2T, označena kao broj 1 i broj 2. Ova orbitalna konstelacija nije zamišljena kao operativni sistem u punom obimu, već kao tehnološki demonstrator i testna platforma za buduću mrežu.
Sateliti Moha-1, Eja-2 i Argus-312 projektovani su za komunikaciju sa mobilnim objektima na zemlji. Prenos podataka i komandi realizuje se putem signalno-relejne opreme Moha-1, poznate kao Hermes relej, u kombinaciji sa Hermes modemima ugrađenim u kontrolisane sisteme. Cilj eksperimenta je da se u realnim orbitalnim uslovima proveri stabilnost kako podatkovnih kanala, tako i kanala za upravljanje, na velikim udaljenostima, u uslovima u kojima su klasične radio-veze neefikasne ili lako ometljive.
Osnova sistema Hermes je namenski komunikacioni kanal specijalne namene, poznat kao „specsvjaz“, koji je dizajniran da bude otporan na ometanje i elektronske protivmere. Pre orbitalne faze, ovaj kanal je već testiran u realnim uslovima, gde je pokazao sposobnost da zadrži funkcionalnost čak i pod aktivnim dejstvom neprijateljskih sistema za elektronsko ratovanje. Upravo to iskustvo sa terena predstavljalo je osnov za prelazak na satelitsku komponentu sistema.
Do sada je Hermes bio korišćen prvenstveno za grupnu kontrolu bespilotnih letelica, omogućavajući koordinaciju njihovih akcija u realnom vremenu. Sistem je projektovan tako da podržava istovremeno upravljanje većim brojem platformi, uz stabilan protok podataka između operatera i dronova, čak i u složenom elektromagnetnom okruženju. Ključna prednost leži u radu na nestandardnim frekventnim opsezima, sa mogućnošću njihove brze i dinamičke promene u zavisnosti od situacije na terenu.
Footage from Russia’s Far Eastern Vostochny Cosmodrome shows the launch of the Soyuz-2.1b rocket. The Fregat upper stage with two Aist-2T Earth-observation satellites has already separated, with orbital deployment expected around now. pic.twitter.com/pCjoH9l6cN
— Brian McDonald (@27khv) December 28, 2025
Hermes omogućava ne samo promenu frekvencije u slučaju ometanja, već i paralelan rad na više frekvencijskih opsega istovremeno. To značajno otežava protivničkim sistemima za elektronsko ratovanje da efikasno potisnu ili prekinu komunikaciju. U dosadašnjim testovima, na udaljenostima od oko osam kilometara od kontrolne tačke, čak i na složenom terenu, nivo signala nije padao ispod 60 dBm, što ukazuje na visok stepen pouzdanosti. Uvođenjem satelitske komponente, operativni domet sistema se višestruko uvećava, sa dosadašnjih nekoliko kilometara na više od 200 kilometara, čime se menja sama logika upotrebe bespilotnih i robotizovanih sistema.
Proizvođač satelita Moha-1, Eja-2 i Argus-312, kao i krajnji korisnik sistema, je moskovska kompanija NPO Kajsant DOO. Ova kompanija je već poznata po razvoju sistema za borbu protiv bespilotnih letelica, kao i po obuci operatera za rad u uslovima savremenog elektronskog ratovanja. Učešće Kajsanta u programu Hermes ukazuje na tesnu povezanost između orbitalne komponente i iskustava stečenih na taktičkom nivou.
Lansiranje eksperimentalne orbitalne grupe satelita ne znači trenutnu operativnu spremnost sistema Hermes u punom obimu, ali jasno pokazuje pravac u kome se ruski vojno-tehnološki razvoj kreće. Integracija satelitske komunikacije sa sistemima za grupnu kontrolu bespilotnih platformi predstavlja prelazak sa lokalnog i taktičkog nivoa na operativno-strateški nivo upravljanja robotizovanim sredstvima. U praksi, to znači mogućnost izvođenja operacija sa znatno većom dubinom, fleksibilnošću i otpornošću na ometanje, što Hermes svrstava među projekte koji imaju potencijal da dugoročno utiču na način vođenja savremenih sukoba.
Roscosmos shows the video of Soyuz-2.1b assembly at the Vostochny cosmodrome (the Payload section & 3rd stage will be stacked later)
— afec7032 🇷🇺 (@robert_savitsky) December 11, 2025
On December 28th, this rocket is set to launch two Aist-2T remote sensing satellites, as well as 50+ other small & cubesats. https://t.co/s3Ul9qqLg1 pic.twitter.com/VTCf6nIECd
