Gubitnici u trci s Kalašnikovom
Pojava M. T. Kaklašnikova i njegovi, za mnoge profesionalce, iznenađujući rezultati nisu omeli ostale sovjetske konstruktore da nastave trku za boljim rešenjima. Naprotiv, utakmica je dobila na značaju i dinamici. Protiv usvajanja i uvođenja novih, inovativnih oružja uvek je, pa i tada, bilo mnogo faktora. Među njima su prednjačili glavni ”potrošači” – Oružane snage SSSR. Pragmatični Rusi (Sovjeti) uvek su težili što jednostanijem trupnom sredstvu iz dobro poznatih razloga. Ali, pri tom su ohrabrivali brojne konstruktorske biroe da ne prestanu s inovacijama. Nedavno smo pisali o sovjetskom getlingu koji je tipičan primer za tako nešto.
![](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2021/12/Untitled-1.jpg)
Konstruktora niko nije ometao u želji da dokaže svoju ideju, bez obzira na to što je u tokom upotrebe već bilo uhodano drugo oružje. Tako je bilo i sa konstruktorom G.A. Korobovom iza koga je stajao prestižni biro, koncern CKIB SOO Tula (Центральное конструкторско-исследовательское бюро спортивного и охотничьего оружия – Centralni konstruktorsko-istraživački biro sportskog i lovačkog oružja). Serija njegovih pokušaja nosila je opšti indeks TKB – Тульское Конструкторское Бюро (Tulski konstruktorski biro). Korobov je želeo da napravi bolji, lakši, precizniji (i jevtiniji) obrazac nego što je to bio AK-47. U čemu je od svih ovih zahteva uspeo, videćemo u tekstu koji sledi.
Korobov se opredelio, na iznenađenje saradnika, za konfiguraciju bulpap (bulpup) tražeći tamo prednosti kojima bi pobedio klasičnu konstrukciju koja je bila neprikosnovena. Otkud ovo interesantno i neobično ime, usvojeno u celom svetu? Džon Ferguson smatra da je izraz bulpup nastao po analogiji s puškama buldog puppies (kolokvijalno nazvanim bulpup). Za puške u Engleskoj u kasnom devetnaestom veku to je trebalo da bude opisni naziv za nešto što je ”kratko, zdepasto, ružno, ali još uvek agresivno i snažno”.
Prvobitni opis (ali i deo naziva za revolvere koje su koristili biciklisti za odbranu od pasa -velodog i buldog) nestao je iz upotrebe, ali je izraz ostao u oružarskoj industriji. Kao što je poznato, reč je o konfiguraciji koja podrazumeva da okvir s municijom bude iza obarače i zatvarača, dok je mehanizam smešten u kundak i u liniji je s licem korisnika. Na taj način oružje jeste kraće i lakše, uz istu dužinu cevi kao kod klasičnog rasporeda. Takav raspored omogućava veću preciznost, ali i manji domet, što često nije od presudnog značaja. Takva oružja ne viđaju se često, a pri tom ne zadivljuju lepotom. Zaista – retkost je videti klasičnu lepotu na ovim modelima, makar o tome sudile navike i predrasude.
![TKB MUZEJSKI PRIMERAK](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2021/12/TKB-MUZEJSKI-PRIMERAK-e1640174766486.jpg)
Godine 1946. raspisan je konkurs za novo streljačko oružje sovjetskih oružanih snaga. Ono je trebalo da zameni PPŠ-41 i PPS-43. Prijavili su se Degtarjev, Sudajev, Kuzmiščev, Korovin, Simonov, grupa Tokarejev, Bulkin i Prilucki, Špagin i Korobov. Sudajev je prerano, u 33. godini preminuo. Obrazac Korobova bio je zaveden kao TKB-408. Prema mišljenju komisije, posle rigoroznih ispitivanja, ovaj automat je odbačen. Razlozi su bili: nepreciznost i mala žilavost konstrukcije, što je prouzrokovalo zastoj posle samo 5.000 ispaljenih metaka. Pobednik je poznat i postao je junak mnogih filmova, između ostalog i biografskog filma o svom konstruktoru – AK-47. To nije bio prvi bulpap nastao u sovjetskim biroima. Pre njega, slično rešenje korišćeno je u prototipovima od kojih je najpoznatiji obrazac jurišne puške Korovina, koji je rad na njemu počeo još tokom rata.
![PRETEČA Panzerbüchse MSS-41](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2021/12/PRETECA-Panzerbuchse-MSS-41.jpg)
Bez obzira što se to obično smatra prvim automatom te vrste u svetu, i on je imao svoj uzor u čehoslovačkoj (tada protektorat Češke i Moravske) protivtenkovskoj pušci Panzerbüchse MSS-41, kalibra 7,92 mm.
TKB 408
Automatika TKB zasnivala se na pozajmici barutnih gasova, a cev se bravila nagibom zatvarača. Gasni klip sa povratnom oprugom nalazio se iznad cevi. Otvor za izbacivanje čaura bio je s desne strane i na njemu se nalazio poklopac koji je trebalo da zaštiti mehanizam od prljavštine, kao kod ”mazalice”, američkog automata M3 u kalibru 0.45 inča. Ručica zatvarača je na desnoj strani, malo iznad ose cevi. Sanduk je izrađen od štampanog (presovanog) čelika, a kundak i obloga cevi bili su od drveta. Kočnica se nalazila unutar štitnika, ispred obarače.
![](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2021/12/TKB-408.jpg)
Za automat su bili korišćeni posebni kutijasti magacini koji su imali specijalnu pljosnatu ”kukicu” koja je ostvarivala krutu vezu s pištoljskim rukohvatom. Čemu je to služilo i kako se održavalo na manipulisanje oružjem, iz dostupnih izveštaja komisije se ne vidi. Pretpostavimo da je to trebalo da zaštiti magacin od drmusanja i zastoja, a kako su takvi magacini stavljani u RAP i koliko je ta kukica ometala skladno pakovanje i da li je tražila i potpuno nov RAP ostaje da istražimo.
TKB 517
Korobov nije odustajao, kao ni mnogi pre njega. Novi automat nastao je iz procesa razvitka serije TKB 454-43. Ovaj put Korobov je napravio kompromis sa samim sobom i krenuo je od klasične konfiguracije. Obrazac je stigao na poligon 1947. godine. Automatika mu se zasnivala na slobodnom hodu zatvarača. U sledećim varijantama (TKB 454-5, TKB 454-6 i TKB 454-7A) Korobov je pokušao sa automatikom zasnovanom na poluslobodnom hodu zatvarača jer se prvobitni model brzo i mnogo zasićivao barutnim gasovima. Ispitivanja TKB-454 u toku 1952. godine naglasila su neke prednosti u odnosu na AK-47: bolju preciznost (oko 1,3 do 1,9 puta za neiskusnog strelca), dvaput manju cenu u proizvodnji i masu manju za pola kilograma.
![TKB 517](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2021/12/TKB-517.jpg)
Sledeće godine Glavna artiljerijska uprava (zadužena za sva ispitivanja i izbor oružja i oruđa) objavljuje taktičko-tehničke uslove i organizuje istraživačko-konstruktorske radove radi stvaranja novog, unificiranog kompleta (porodice) streljačkog naoružanja za sovjetsku armiju. Prva faza bila je da se osmisle automat i ručni puškomitraljez. U toku rada Korobov konstruiše TKB-517 na osnovi TKB-454. Tokom januara i februara 1957. godine sprovedeni su testovi tokom kojih su se uporedo ispitivali TKB-517 i AKM (automat Kalašnikova modernizovani). Opet je obrazac Korobova imao prednost u preciznosti, a oba automata su vraćeni na doradu. I ovaj put je delo Korobova bilo odbačeno usled nepraktičnosti, pogotovo što je AK bio usvojen u proizvodnji i proveren u trupi, što je znatno olakšavalo uvođenje AKM u naoružanje.
![TKB 454](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2021/12/TKB-454.jpg)
Konstrukcija je zasnovana na automatici poluslobodnog hoda zatvarača. U trenutku opaljenja zatvarač počinje da se kreće sporije, za razliku od nosača zatvarača. U trenutku kada pritisak padne na bezbedan nivo, mehanizam se odbravljuje sabijajući povratnu oprugu i ponavlja ciklus. Okidač je imao interesantno dizajniran mehanizam za okidanje USM (Уда́рно-спусково́й механи́зм) – da se može laganim povlačenjem odabrati jedinačni ili rafalni režim vatre. Koliko je strelcu potrebno vežbe da bi postigao rutinu u kontroli paljbe, možemo samo pretpostavljati. Dosetka je zapažena i nišanu koji se može podešavati na ”uvo” – pri pomeranju gajke čuo se ”klik” koji je signalizirao i u mraku za koliko podeljaka je pomerena gajka. Puškomitraljeska verzija imala je dužu cev, drugačiji kundak i veći kapacitet magacina.
TKB-022
Ni ta epizoda nije zaustavila Korobova u daljem traganju. Sada više nije bilo reč o tome da se pobedi Kalašnikov, već da se obezbedi mesto u budućnosti inovatorima i smelim rešenjima. Na taj način Korobov je sizifovski prihvatio misiju da bude žrtva na tom putu. Vratio se na bulpap i krenuo je s novom varijantom koju je obeležio kao TKB-022. I kod tog pokušaja on je napravio tri varijante jednostavno ih obeležavajući brojevima 1, 2 i 3. Rad na ovom obrascu tekao je tokom 1961. godine, koristeći pištoljsku šemu. Mesto magacina, plasiranog na sam kraj kundaka, zauzeo je pištoljski ruhohvat. Automatika se zasnivala na pozajmici barutnih gasova, a bravljenje je vršeno rotacijom zatvarača.
022pm2 022pm1
Tokom testova postignuti su obećavajući rezultati: iz prve varijante bez zastoja ispaljeno je 13.350 metaka, a iz treće 3.036, dok je preciznost parirala AKM. Druga i treća varijanta (TKB-PM i P) razrađene su tokom sledeće, 1962. godine. Novost je to što je plastika dominirala u konstrukciji ovog obrasca. Ovaj model nije uopšte bio inferioran u odnosu na AKM. Naprotiv – bio je čak triput bolji od AKM kada je reč o dejstvu iz slobodnih i nestabilnih položaja. Da bi se obezbedilo bezbedno i konforno dejstvo za levoruke i dešnjake, otvor za izbacivanje čaura nalazio se u blizini usta cevi. Nova verzija takođe je imala mogućnost montiranja bacača granata i mina. Kočnica i regulator paljbe nalazio se na levoj strani iznad rukohvata. Varijanta TKB-022PM5 broj 1 u kalibru 5,6 x 39 mm je iz ležećeg stava, gađajući iz ruke na 100 metara, nadmašila AKM.
![TKB 022](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2021/12/TKB-022.jpg)
Šta je bila opšta osobina svih ovih pokušaja? Konstruktor je bio tvrdoglav u pozitivnom smislu reči, ne ulazeći u kompromise koji su očekivani i traženi od strane naručioca. Konzervativizam u vojnim vrhovima, ali i težište prioriteta (rakete, sateliti, atomske podmornice, tenkovi – sve su to bili zahtevni potrošači državnog novca) opredelio je sudbinu njegovih pronalazaka, kao i uhodanost industrije na poznatim modelima.
Šta se najviše zameralo Korobovu? Plastično kućište jeste značajno smanjilo težinu, ali nije dalo čvrstinu (u to vreme tehnologija plastičnih materijala i njihova veza s metalom bila je u povoju). Težište oružja bilo je znatno pomereno unazad što bi kod neiskusnih strelaca dovodilo do nekontrolisanog dejstva. U svetu je takođe bilo više pokušaja da se nametne bulpap konfiguracija. Dragunov SVU, FN F2000, FN P90, IMI Tavor, OC-14 Groza, STEYR AUG, ŠKB, Fort, Kel Tec…Možda je najbolje prošao STEYR AUG koga licencno proizvodi i Australija kao EF88 Austeyr s brojnim varijantama, od kojih su neke rađene i za američko komercijalno tržište (zabranjene 1989. godine).
![TKB 011 1963 N.M. Afana po uzoru na Korobova](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2021/12/ткб-011-1963-Н.М.-Афанасјев-по-узору-на-Коробова.jpg)
Zaključimo: U SSSR bilo je više pokušaja bulpapa i svi su odbacivani, odnosno dočekivani s nevericom. Prvi razlog je bio tehničke prirode – to su ”nežna” oružja s nestabilnom automatikom koja traži perfekciju i konstrukcije i strelca. Drugi razlog je psihološke prirode: vojni vrh se uvek skeptički odnosi prema originalnim i neočekivanim rešenjima. Uvek su imali spremno pitanje: ”A ukoliko ne bismo imali AK, kakav bi bio naš automat?”. Ostaje da se divimo