Nakon teksta o “engleskom ugovoru” odlučio sam da se iz “prošlosti” vratim u sadašnjost. Svako od nas je imao prilike upoznati se sa sada već legendarnim pištoljem iz Beretine fabrike 92FS ili M9 (službena oznaka oružanih snaga SAD-a) direktno na strelištu ili indirektno kroz “pop” kulturu i video-igre. U jednom od tekstova na našem sajtu možete pročitati kako je teklo usvajanje ovog modela u američku vojsku.
Koje su razlike između M9 i njenog brata blizanca 92FS?
Svakako osim imena postoje i određene sitnice koje razlikuju ova dva brata. Letimičnim pregledom veoma je teško utvrditi koji je koji. Dalje u tekstu ću vam pokušati približiti ove razlike.
Prva razlika su nišani.
Na 92FS su klasični nišani sistema “tri tačke” i manje više svako zna kako da ih koristi pa se neću baviti detaljisanjem. Dok je za razliku od 92FS na M9 u dnu zareza na zadnjem nišanu jedna velika tačka i nišani se tako što se donji dio tačke sa prednjeg nišana dovede na gornji dio tačke zadnjeg nišana formirajući tako jednog nepotpunog “snješka”.
Druga razlika
koja razdvaja ova dva elegantna pištolja su zavrtnji koji drže korice pričvršćene za ram pištolja.
Na 92FS su klasični “minus” zavrtnji dok su na M9 toreks.
Treća razlika
I po meni svakako najvažnija je padajući blok. Svaki pištolj ima svoju “Ahilovu tetivu”, a na Bereti je to svakako padajući blok.
Zbog same “tehničke dokumentacije” po kojoj je M9 usvojen u službenu upotrebu u Americi ostao je “zarobljen” sa prvom generacijom padajućeg bloka koji trpi preko 10 000 metaka sa pritiscima po NATO standardu. 92FS nema taj ograničavajući faktor pa se razvojem i redizajniranjem ovog bloka vrijeme zamjene samog bloka je pomjereno na 30 000+ metaka.
Sama zamjena nije nekakava komplikovana radnja, dovoljan je samo jedan izbijač od 1,5mm i jedan čekić da sam korisnik može izvršiti ovo “servisiranje” pištolja.
M9A1
Davno je prošla 1985.-a kada je M9 uveden u upotrebu i zahtjevi modernog ratovanja su postali veći. 2003. godine mornarička pješadija SAD-a USMC (kod nas poznatiji kao “marinci”) sastavlja listu zahtjeva za poboljšanje M9 i obraća se Bereti. Fabrika razmatra listu i 2005.-e godine izbacuje unapređenu verziju M9 pod oznakom M9A1.
Osnovna zamjerka je bila nemogućnost montiranja opto-elektronskih sredstava na pištolj. Bereta je na ovo odgovorila dodavanjem 1913 (pikatini) šine na ram, što je u ogromnoj mjeri povećalo mogućnosti samog pištolja.
Bilo je i zamjerki na čvrstinu štitnika obarača. Ovaj “problem” je rješen dodavanjem “mesa” na sam štitnik koji je izgubio prvobitni izgled i zareze sa gornje strane koji su služili da se pridržava kažiprstom ruke koja pridržava pištolj (stariji način gađanja).
Sledeće poboljšanje je bilo i dodavanje vertikalnih zareza na već postojeće horizontalne na samom rukohvatu koji bi poboljšali čvrstinu sigurnost hvata pištolja prilikom dejstva sa vlažnim rukama.
Takođe i nišani su promjenjeni i umjesto prethodnog “snješka” vraćen je klasičan sistem “tri tačke”.
Iduća zamjena je okvir. Primjenjena je površinska zaštita okvira koja manje “lijepi” pijesak za sebe i samim tim propušta isti da propada između okvira i rama pištolja napolje ne gomilajući se u samom pištolju. Ovaj problem je primjećen u Iraku, a masa pištolja kojoj se ovo dogodilo nisu imali originalne Beretine okvire već okvire neke treće kompanije sa potpuno drugom zaštitom koja je “lijepila” pijesak za sebe i stvarala probleme.
Najveće unapređenje je svakako padajući blok nove generacije pošto “marinci” nisu vezani za “tehničku dokumentaciju” od M9 pošto je M9A1 uveden kao novi pištolj u USMC.
Postoji još i komercijalna verzija M9A1, a nosi oznaku 92A1
Osnovne razlike između nje i M9A1 su:
- Štitnik rukohvata koji je jajastog oblika i podsjeća na onaj sa Berete 92S
- “Amortizer” u ramu koji smanjuje “strest” prilikom udara navlake u ram i samim tim produžava vijek pištolja
- Izmjenjivi prednji nišan. Na varijantama prije ove prednji nišan je činio jednu cjelinu sa navlakom i nije se mogao podešavati ili mjenjati.
- Restilizovani dugme osigurača poluge za rastavljanje pištolja
