Kalibar 20 za specijalistu

Patrona kalibra 20 daleko manje trza a ne zaostaje u praksi za kalibrom 12
  • Kalibar 20 idealan za sitnu divljač ali dovoljan i za divlju svinju
  • Puške kalibra 20 su lakše, elegantnije i prijatnije za pucanje
  • Čaure metaka kalibra 20 su žute da bi se spriječile nezgode

Poznati američki režiser Majkl Ćimino stekao je svjetsku slavu kultnim antiratnim filmom Lovac na jelene, remek-djelom iz 1978. godine. Naslov jednog od njegovih ranijih djela, kriminalističkog filma iz 1974. o dva pljačkaša koji obijaju sef u banci pomoću protiv-avionskog topa kalibra 20 mm, u bivšoj SFRJ je “preveden” kao “Kalibar 20 za specijalistu”. Procijenjeno je da naslov originala “Thunderbolt and Lightfoot” jugoslovenskoj bioskopskoj publici neće biti dovoljno atraktivan i privlačan, pa je srpsko-hrvatski “prepjev” trebao naglasiti visoku profesionalnost glavnog junaka i zazvučati kao naslov kakvog rasnog akcionog filma.  Pitate se, kakve to veze ima sa sačmenom patronom kalibra 20? Pa, nikakve, osim što se iz jugoslovenskog naslova može zaključiti da obijači koriste sačmaru kalibra 20 za obijanje sefova, jer nisu navedeni milimetri kraj brojčane oznake kalibra topovske granate od 20 mm. Šalu na stranu. Analogija se ogleda u tome da sačmeni metak kalibra 20 upravo jeste za “specijalistu”, jer traži oštro lovačko oko, koncentraciju i mirnu ruku.  

20

Dva kod nas najčešće upotrebljavana sačmena metka su, kao što je poznato, patrone kalibra 12 i 16. Međutim, jedan manji broj lovaca, iz različitih razloga, rado lovi kalibrom 20 i u njega se kune. Često su to odlični strijelci, sa naslijeđenim oružjem, od mladosti naviknuti na ovaj kalibar, lovci koji žestokim “dvanaesticama” pa i blažim “šesnaestkama” uvijek pretpostavljaju laganu, elegantnu i spretnu pušku “dvadeseticu”, prijatniju za pucanje i cjelodnenvno nošenje.

Municija kalibra 20 nastala je u isto vrijeme kada i daleko popularniji kalibri 16 i 12. U početku, a govorimo o sredini devetnaestog vijeka (1860. godina) kada su se pojavili prvi sjedinjeni sačmeni meci, čaure su izrađivane od mesinga a potom, ekonomičnosti i praktičnosti radi, proizvode se kartonske čaure. 

Američki Remington je šezdesetih godina prošlog vijeka uveo moderne plastične čaure. U prvoj polovini dvadesetog vijeka vladalo je popularno mišljenje da je lovačka municija kalibra 20 namijenjena ženama i djeci. To svakako nije tačno, bez obzira što su puške u ovom kalibru često bile i još jesu prvi izbor mladih i onih slabe konstitucije. 

Međutim,  kako je tokom godina konstrukcija lovačkih patrona usavršavana, čaure postajale kvalitetnije, baruti potentniji a lepeza sačmenih punjenja veća, pokazalo se da “dvadesetica” ne zaostaje bitno za svojim snažnijim bratom kalibra 12.  Tada dolazi do popularizacije ovog metka, prvenstveno u Americi ali i Evropi.  

kalibar 20

Lovac iz okoline Banjaluke, sa kojim smo razgovarali, dugo lovi metkom kalibra 20, ima samo riječi hvale za njega uz opasku kako protivnici i kritičari “dvadeseticu” zapravo nisu ni probali. Ko je jednom proba, kaže, teško da će se vratiti na kalibar 12. 

Preporučuje ga svima: “U lovu ćete biti ravnopravni sa lovcima koji love puškama kalibra 12 ali za razliku od njih nosićete lakšu i elegantniju pušku koja manje trza, što će itekako doći do izražaja kada se više puca”.

Ovaj lovac ima dvije puške kalibra 20/76, koji ima malo jači udarac u rame od 20/70, ali je, kako kaže,  daleko prijatniji od udarca u rame kalibra 12/76. Objašnjava da je snop sačme kalibra 20 nešto razvučeniji i duži od kalibra 12, koji ima više perifernih kuglica na streljačkoj meti. Priznaje da 12 jeste moćniji ali takođe tvrdi da 20 u praksi nije ni po čemu inferioran u odnosu na 12. Najčešće lovi patronom 20/70 sa punjenjem od 30 grama a 20/76 koristi samo po jakom vjetru ili po mrazu. “Ja skoro svu sitnu divljač lovim sa čokovima 0,25 i 0,5 i sačmom od 28 grama, rjeđe 32 grama”, kaže naš sagovornik. Puškom dvadeseticom, kaže, divljač treba smireno ispratiti pa tek onda pucati, za razliku od puške kalibra 12, gdje je potrebno samo nanijeti nišan u pravcu divljači i pritisnuti okidač. 

Prečnik duše cijevi sačmarica kalibra 20 iznosi 15,7 milimetara. Čaure su duge 70 i 76 milimetara. Kalibar 20 je idealan kalibar za lov sitne divljači, od prepelice do zeca, ali i više nego dovoljan za drugu divljač. Municija nije skupa, posip sačme je odličan a preciznost i energija jedinačnog projektila dovoljni za divlje svinje. Zanimljiv balistički podatak – jedinačno zrno mase 17,7 grama napušta usta sačmarice kalibra 20/76 brzinom od 518 m/s, što je početna brzina zrna od 19 grama moćnog revolverskog kalibra .454 Casull. Iskusni lovci, koji love poluautomatskim sačmaricama, kažu da slabije laboracije municije kalibra 20 rade pouzdanije, bez obzira na vrstu poluautomatskog sistema rada, nego što je to slučaj kod pucanja slabijih laboracija iz pušaka kalibra 12.

Valja podvući da je u prošlom vijeku uspostavljen standard prema kojem čaure sačmene municije kalibra 20 moraju biti žute boje. To je učinjeno iz razloga da se spriječe nesrećni slučajevi uzrokovani nepažnjom, kada lovac ima više sačmarica u različitim kalibrima. Naime, sačmeni metak kalibra 20 može lako da se umetne u cijev kalibra 12, gdje će se zaglaviti, a ako bi neko nepažljiv u ležište postavio i ispucao patronu kalibra 12 došlo bi do eksplozije, prskanja cijevi i teških povreda strijelca. Zapamtite – ako je čaura žuta, radi se o kalibru 20!

PUŠKE SAČMARICE

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.