Britansko oklopno vozilo Ajax ponovo se vraća na ispitivanja, i to pod strogo kontrolisanim uslovima. Posle godina kašnjenja, obustava, tehničkih izmena, zdravstvenih problema kod vojnika i političkog uveravanja da su „lekcije naučene“, London sada pokušava da izvuče jedan od najkontroverznijih odbrambenih programa iz spirale neuspeha.
Ministar odbrane Luk Polard obavestio je parlament o „faznom pristupu isporuci poboljšanog vozila Ajax“. Prva faza podrazumeva ponovno pokretanje ispitivanja na postojećoj platformi, ali sa ograničenim brojem vozila, pod posebnim režimima održavanja i strogo kontrolisanim uslovima rada. Druga faza bi, prema njegovim rečima, trebalo da donese „niz značajnih poboljšanja u roku od nekoliko meseci“, uključujući bolju filtraciju vazduha, grejanje odeljka za posadu i sistem za proizvodnju električne energije.
Takva formulacija pokazuje koliko je problem dubok. Ajax nije vozilo koje samo čeka rutinsko uvođenje u službu već platforma koju britanska vojska i General Dynamics pokušavaju da učine upotrebljivom posle stotina promena dizajna, a najnovija obustava dogodila se u novembru 2025. godine, nakon što su neobični zvuci i vibracije u nekoliko vozila izazvali najmanje 32 slučaja povreda ili zdravstvenih tegoba kod osoblja.
Simptomi su uključivali drhtavicu i povraćanje, a u nekim slučajevima bilo je potrebno višednevno medicinsko zbrinjavanje.
Program koji je trebalo da modernizuje vojsku
Ajax je nastao iz britanskog programa Future Rapid Effect System, poznatog kao FRES. Ideja je početkom 2000-ih bila ambiciozna: zameniti zastarelu flotu oklopnih vozila i napraviti novu porodicu platformi za brze, digitalizovane i izviđačke jedinice britanske vojske.
Posle godina promenjenih zahteva i odlaganja, Ministarstvo odbrane je 2014. godine dodelilo ugovor vredan približno 5,5 milijardi funti, odnosno oko 7,4 milijarde dolara, za 589 vozila porodice Ajax. Osnova je bila ASCOD platforma General Dynamics European Land Systems.
Isporuke su prvobitno trebalo da počnu 2017. godine. Umesto toga, program je ušao u osmu godinu kašnjenja i postao simbol problema britanske odbrambene nabavke. Ono što je trebalo da bude digitalni iskorak britanske kopnene vojske pretvorilo se u dugu tehničku krizu.
Najveći problem nisu bili samo rokovi i cena, već ono što se dešavalo u samom vozilu. Tokom testiranja posade su prijavljivale neobično visoke nivoe buke i vibracija u unutrašnjosti. Vojnici su posle dužeg boravka u vozilu imali mučninu, tinitus, privremene probleme sa sluhom, otečene zglobove i druge simptome.
Istrage su pokazale da vibracije koje se prenose kroz trup i sedišta pod određenim uslovima prelaze prihvatljive granice. To nije samo medicinsko pitanje. Ako posada ne može normalno da radi u vozilu, teško može efikasno da koristi senzore, komunikacione sisteme i opremu tokom izviđačke misije.
Testiranja su potpuno obustavljena 2021. godine, dok su inženjeri pokušavali da otkriju i otklone uzroke problema.

Digitalni oklopnjak koji je postao tehnička zamka
Ajax nije jednostavno vozilo. U njega su ugrađeni napredni senzori, elektronska arhitektura, komunikacioni sistemi, digitalni sistemi za upravljanje bojištem i top CT40. Upravo ta kombinacija pokazala se mnogo komplikovanijom nego što su planeri očekivali.
Top CT40, sa teleskopskom municijom nove generacije, sam je prolazio kroz duga razvojna kašnjenja. Integracija naoružanja, senzora, elektronike, komunikacije i digitalnog komandnog sistema u jednu platformu dovela je do ponovljenih promašaja u rasporedu i stalne neizvesnosti oko toga kada bi Ajax mogao da dostigne punu operativnu sposobnost.
Posebno je problematično što se poslednji incident u novembru 2025. dogodio samo nekoliko dana nakon što su ministri sa zakašnjenjem proglasili da je vozilo operativno i bezbedno. Time je otvoreno pitanje integriteta celog procesa: da li je program zaista tehnički stabilizovan ili se politički pritisak za uvođenje vozila u službu kretao brže od realnog stanja na terenu?
Da li je Ajax već zastareo pre ulaska u službu?
Ajax je zamišljen kao vozilo koje će britanskoj vojsci dati ozbiljno poboljšane sposobnosti nadzora i izviđanja. Međutim, rat se od početka programa promenio brže nego što se vozilo razvijalo.
Rusko-ukrajinski sukob pokazao je rastući značaj jeftinih dronova, FPV letelica, lutajuće municije, stalnog nadzora bojišta i precizne artiljerije. Vozila sa posadom, čak i dobro maskirana, sve teže ostaju neprimećena. Moderni senzori mogu da otkrivaju oklop sa velikih udaljenosti, dok mali dronovi i precizna municija čine koncentrisane oklopne formacije sve ranjivijim.
To direktno pogađa prvobitnu filozofiju Ajaxa. Ako je vozilo zamišljeno kao izviđačka platforma sa posadom za naredne decenije, pitanje je da li takav koncept i dalje ima istu vrednost u ratu u kojem dron od nekoliko stotina dolara može da pronađe, prati i navodi vatru na mnogo skuplji oklopni sistem.
Zato deo analitičara smatra da bi britanska izviđačka doktrina morala da se menja pre nego što Ajax uopšte uđe u široku upotrebu. Umesto oslanjanja na teška izviđačka vozila sa posadom, budući sistem mogao bi se više oslanjati na bespilotne letelice, autonomna kopnena vozila i distribuirane senzorske mreže.
Otkazivanje više nije nezamislivo
U britanskim odbrambenim krugovima sve češće se spekuliše da bi Ministarstvo odbrane na kraju moglo razmotriti potpuno napuštanje programa Ajax. To bi politički bilo teško, jer su milijarde već potrošene, a projekat je godinama predstavljan kao ključni element modernizacije vojske.
Međutim, ekonomska logika može biti brutalna. Ako se pokaže da Ajax ne može pouzdano da ispuni predviđene zadatke ili da dalja modifikacija traži nove stotine miliona funti, otkazivanje bi moglo postati racionalnije od nastavka ulaganja u platformu sa neizvesnom budućnošću.
Jedna od opcija bila bi kupovina proverene gotove alternative, poput južnokorejskog borbenog vozila pešadije K21. Druga bi bila potpuna promena koncepta izviđanja i prelazak na kombinaciju dronova, autonomnih sistema i senzorskih mreža, umesto nastavka oslanjanja na problematičnu platformu razvijanu po staroj logici.

Od „rehabilitacije“ do novog pokušaja spasavanja programa
Portal Oružje Online je još u novembru 2025. pisao o mogućnosti da London problematični Ajax „rehabilituje“ kroz slanje u Ukrajinu, ne nužno na prvu liniju fronta, već u buduće „mirovne“ ili stabilizacione misije posle eventualnog primirja. Tada je već bilo jasno da se oko Ajaxa ne vodi samo tehnička rasprava, već i pokušaj političko-industrijskog spasavanja programa vrednog više milijardi funti.
Tadašnji narativ bio je jednostavan: ako vozilo ne može da se bez skandala uvede u britansku vojsku, možda mu se može pronaći smisao kroz ukrajinski kontekst, gde bi se predstavilo kao rasporediva opcija za zaštitu i nadzor. Problem je što najnoviji povratak na kontrolisana testiranja pokazuje da čak ni ta „rehabilitacija“ nije jednostavna. Vozilo koje je trebalo da bude izlog britanske digitalne kopnene vojske i dalje mora da dokazuje osnovno: da posada u njemu može da radi bez opasnih posledica, da sistemi funkcionišu pouzdano i da koncept ima smisla u ratu dronova.
Ajax zato više nije samo problematičan oklopnjak već test čitavog britanskog odbrambenog modela: nabavke, industrije, političke odgovornosti i sposobnosti da se prizna kada se skup program pretvorio u teret.
