Danas se navršava tačno 81 godina od čuvene D-Day operacije – savezničke invazije na Normandiju 6. juna 1944. godine, događaja koji je označio početak kraja nacističke Nemačke u Drugom svetskom ratu.
Bila je to prva faza operacije oslobađanja Francuske i Evrope, poznata pod kodnim imenom “Operacija Overlord”.
Ko je doneo odluku o savezničkoj invaziji?
Planovi za oslobađanje Evrope postojali su još od evakuacije iz Dunkerka 1940. godine. Iako su Hitlerove snage beležile pobede u Africi i Sovjetskom Savezu, situacija se drastično promenila 1942. godine nakon poraza kod Staljingrada i El Alamejna. Na Pacifiku su SAD, nakon napada na Perl Harbor, počele da beleže ozbiljne uspehe protiv Japana.
U januaru 1943. na konferenciji u Kazablanki, predsednik Ruzvelt je ubedio britanskog premijera Čerčila da započne priprema za invaziju Francuske. Formirano je savezničko komandno telo koje je dobilo jasan zadatak: poraziti nacističke snage u zapadnoj Evropi.
Tek u decembru 1943. general Dvajt Ajzenhauer je imenovan za vrhovnog komandanta savezničkih snaga, dok je general Bernard Montgomeri preuzeo komandu nad svim kopnenim trupama. Plan operacije uključivao je masovnu pomorsku i vazdušnu invaziju na severnu Francusku, kroz relativno slabije branjenu oblast Normandije.

Snage i kodna imena
Saveznički plan je uključivao pet glavnih zona desanta, svaka sa kodnim imenom:
- Utah
- Omaha
- Gold
- Juno
- Sword
Ukupno je učestvovalo 156.000 vojnika: 73.000 Amerikanaca i 83.000 Britanaca i Kanađana. Više od 1.200 ratnih brodova, 4.126 desantnih plovila, 804 transportna broda, stotine tenkova i 10.000 aviona učestvovalo je u invaziji. Od toga je 132.000 vojnika stiglo morem, dok je ostatak desantiran padobranima.
Tok operacije
U zoru 6. juna 1944. savezničke snage su počele iskrcavanje. Velika obmana se ogledala u zavaravanju Nemaca da pomisle kako je iskcrcavanje na jednom mestu na obali glavni potez, tako da im je otpor bio izuzetno slab na četiri od pet mesta prilikom napada.
Dok je većina plaža zauzeta uz slabiji otpor, na petoj lokaciji, plaža Omaha ostala je upamćena po izuzetno krvavim borbama, američke snage našle su se pod jakom vatrom i 2.000 ljudi je poginulo dok su se borili za plažu. Do sumraka, savezničke trupe su uspostavile čvrsta uporišta i počele napredovanje u unutrašnjost Francuske.
Nemci nisu uspeli da se brzo organizuju kako bi odgovorili pretnjama. U roku od nedelju dana saveznici su iskrcali više od 300.000 vojnika u Normandiji.
Ipak, mnogi ciljevi nisu odmah postignuti: grad Kan pao je tek 9. jula, a luka u Šerburgu zauzeta je 26. juna. No, proces oslobađanja Evrope je počeo i bio je nezaustavljiv.
Zašto su Nemci izgubili?
Nemačka je imala ogroman zadatak: čuvati 3.000 km zapadne obale Evrope, uključujući delove Holandije i Alpa. Iako su raspolagali sa 59 divizija, većina je bila stacionarna.
Glavni problem bila je podeljena komanda i neslaganje nemačkih generala – Hitler nije jasno delegirao ovlašćenja, niti pravovremeno reagovao na saveznički napad.
Presudni faktori uspeha saveznika
General Ajzenhauer, čije prezime na nemačkom znači “kovač gvožđa”, odigrao je ključnu ulogu u pripremi i vođenju operacije.
Ključni su bili i saveznički bombarderi, koji su uništili nemačke mostove na rekama Sena i Loara, presecanjem linija snabdevanja.
Gubici i posledice
Saveznici su izgubili oko 36.000 vojnika, dok je oko 200.000 ranjeno. Uništeno je oko 4.000 tenkova. Nemačke snage pretrpele su oko 300.000 gubitaka, od kojih je dve trećine zarobljeno. Od oko 2.000 tenkova, samo 120 je stiglo istočno od reke Sene.
Nemačka Luftvafe nije imala značajnu ulogu – 1943. godine proizveli su samo šestinu letelica u poređenju sa saveznicima.

Svedočenje nemačkog pilota
Jedan pilot Luftvafe, koji je kasnije postao uspešan industrijalac, opisao je trenutak kada je 6. juna ujutru poleteo u izvidnicu i iznad mora ugledao 7.000 savezničkih brodova i na hiljade aviona iznad njih.
„Tada sam shvatio da je rat izgubljen“
rekao je kasnije.
Uprkos oblačnom vremenu, uspeo je da obori šest savezničkih aviona pre nego što mu je ponestalo goriva. U međuvremenu, nemačke podmornice potopile su samo jedan brod – norveški razarač. Ishod je bio jasan – rat u Evropi je krenuo ka svom kraju.

Bez pomoci zapada u resursima i ludosti Hitlera koji nije slusao generale nikada Rus ne bi usao u Njemacku. MOSKVA bi brzo pala da je Hitler slusao vodece generale Rajha.
Не би се анго-американци икрцали ни тада да се нису бојали силовитог надирања Црвене армије са Истока. Бојали су се да ће Совјети окупирати не само целу Немачку него и Француску. Тражио је Стаљин још 1942. године, пре Стаљинградске битке да западни савезници отворе западни фронт, али то они нису учинили из неоправданих разлога, него су каснијим искрцавањем на Сицилију симулирали некакву оружану борбу са нацистичким силама у поробљеној Европи. Страх западних савезника од могуће окупације целе Европе од стране Совјета учинио је да се и они коначно озбиљније ангажују у светском рату. Касније су се немачке трупе без борбе масовно предавале Американцима и Британцима јер су се бојали оправдане одмазде за почињене свакакве злочине над совјетским припадницима.
Прави разлог искрцавања лежи у чињеници да су се после пораза код Стаљинграда и пораза код
Курска и Орела, Немци панично повлачили пред Црвеном Армијом.
Морали су да се искрцају по сваку цену да би узели део “колача” и да не би цела Европа пала под Совјетима и добила комунистичке системе власти. Други фронт су обећавали 42, па 43 да би на крају дошли пред крај рата када су Совјетске јединице улазиле у Немачку, само због комунизма и плена.
Совјетски Савез је имао удео у губицима 14% од броја становника, док су Британци имали удео 1% а САД само 0,2 %, најгоре су прошли Пољаци са 18% …
Da nisu imali ogromnu avijaciju , nikada nebi mogli potisnuti Nijemce iz Francuske.
I da ih Rusi nisu razbili i iscrpili na istoku.