Malogabaritni pištolji 7,65 mm и 9 mm (k) M 1967, 1970 i 1970А (М-67, М-70, М-70А)
Tokom 1965 godine raspisan je konkurs za novi pištolj, kompaktniji, lakši i jednostavniji za rukovanje od M-57, namenjen prvenstveno oficirskom sastavu i saobraćajne milicije. Tehnički zahtevi su podrazumevali oružje sa slobodnim zatvaračem i fiksnom cevi, prilagođen municiji 7.65х17mm Browning (.32 АСР) i 9х17mm Browning (”kratki”, 9 mm /k/, .380АСР).
Zastavina konstruktorska grupa na čelu sa inženjerom Božidarom Blagojevićem-Židom (1933-2005) radove na novom modelu započela je 1966. godine. Projekat je nosio kodno ime ”Artikal 07”. Prvi prototip je završen 1967 godine, nakon čega je za vojna ispitivanja izrađena opitna, ”nulta” (”0”) serija od 1000 primeraka.
Pri projektovanju, za osnovu je usvojena konstrukcija standardnog oružja 7.62mm M-57 sa pojednostavljenom automatikom zbog slabijeg impulsa odabrane municije. Blagojević je samo skratio dužinu sklopa navlaka-zatvarač, rama, rukohvata i okvira (smanjujući i kapacitet sa 9 na 8 metaka). No, kako je širina rukohvata i okvira ostala ista (kao i kod M57), unutrašnja širina okvira za predviđenu municiju (dužina metka sada je iznosila 35 mm umesto 35mm), smanjena je umetanjem podužne metalne trake – pregrade. ”Bravljenje” kanala cevi vršeno je kao i kod svih pištolja sa slobodnim zatavaračem – masom zatvarača i povratnom oprugom.
Kako je cev bila nepokretna, sa nje su uklonjeni sada suvišni elementi; prstenasti ispusti i spojnica sa svojom osovinom (uklonjena na M-70). Radijalni žlebovi uklonjeni su i sa unutrašnje strane navlake. Na prednjoj strani navlake zadržana je vođica sa otvorom za vođenje cevi, prednji oslonac povratnog mehanizma i otvor na ispustu za prolaz prednjeg oslonca povratne opruge.
Vođica sa povratnom oprugom ležala je u žlebu rama i preko potiskivača sa svojom oprugom, ispustom zadnjeg dela, oslanjala se u izrezu na spojnici cevi, navlake i rama. Povratna spiralna opruga je bila slobodno postavljena oko vođice; prednji deo je bio u vezi sa osloncem a zadnji sa ispustom vođice (kao kod sovjetskog TT-33).
Na prvim prototipovima i ”nultoj” seriji zadržani su spojniva cevi sa osovinom, ispustom i viljuškastim utvrđivačem spojnice, zadržač zatvarača i navlake u zadnjem položaju nakon ispaljenja poslednjeg metka iz okvira, kao i obezbeđenje od slučajnog opaljenja povlačenjem (ili spuštanjem) udarača na drugi zub zapinjače. Blok mehanizma za okidanje takođe nije menjan. Spojnica se i dalje montirala sa leve strane rama, no njena osovina je sada služila kao oslonac za ispust nepokretne cevi.
Prednji nišan je izrađivan kao deo navlake dok je zadnji bio postavljen na istu na principu ”lastinog repa”.
Oružje je imalo mehaničku kočnicu na zadnjem levom delu rama. Kočnicu je činilo telo i poluga. Na vrhu tela se nalazio izrez za oprugu obarače, širi izrez za za prolaz zapinjače i izrez za prolaz razdvajača. Prilikom aktiviranja kočnice potiskivanjem na gore, zub kočnice se oslanjao na zadnju stranu pete zapinjače i blokirao je zapinjaču; pri tome, zub zapinjače je zalazio u sigurnosni prorez udarača, blikirajući udarač a razdvajač se podizao u otvor zatvarača i blokirao navlaku.
Tokom 1970. godine pristupilo se izmeni konstrukcije u cilju pojednostavljenja proizvodnje. Kao prvo, odbačen viljuškasti utvrđivač spojnice kao suvišan a spojnica je fiksirana ispustom vođice povratne opruge. Kao što je već rečeno, Blagojević je izmenio konstrukciju povratnog mehanizma što je, prema našem subjektivnom mišljenju, samo usložnilo ceo sklop i otežalo rasklapanje oružja.
Istovremeno, smanjena je širina rukohvata i započeta je proizvodnja novih okvira prilagođenih dužini municije 7,65х17 mm i 9х17 mm. Osim ”novog” pištolja M-70, u zavodu je započeta i serijska proizvodnja modela M-70A; jedina razlika ogledala se u mehaničkoj kočnici, premeštenoj na levu zadnju stranu navlake. Nova kočnica je blokirala zatvarač i mehanizam za okidanje.
Na levoj strani navlake utiskivan je natpis ”CRVENA ZASTAVА”, oznaka kalibra (”Cal. 7,65 mm” ili ”Cal. 9 mm (k)”) i modela (”Мod.67”, ”Mod.70” ili ”Mod.70-A”) a na desnoj – poreklo proizvoda – ”Made in Yugoslavia”. Na crnim, plastičnim koricama izlivan je krug sa abrevijaturom zavoda ZCZ.
Od 3. juna 2006. (raspad Jugoslavije, istupanje Crne Gore iz Državnog saveza Srbije i Crne Gore), na levoj strani navlake utiskivan je natpis ''Zastava arms'' i oznaka modela M-70, na levoj - ''Kragujevac – Serbia'', a na cevi – kalibar.
Zahvaljujući malim gabaritima i relativno niskoj ceni oružja i municije, pištolj M-70 je stekao široku popularnost na domaćem civilnom tržištu.
ТТ M-70 | |||
7.65 mm М-70 | 9 mm (к) М-70 | ||
Kalibar | mm | 7.65 | 9 |
Dužina pištolja | mm | 165 | 165 |
Dužina cevi | mm | 94 | 94 |
Visina pištolja | mm | 115 | 115 |
Dužina nišanske linije | mm | 122 | 122 |
Žlebovi | 6, s leva udesno | 6, s leva udesno | |
Korak žleba | mm | 250 | 250 |
Masa praznog pištolja | g | 675 | 650 |
Početna brzina zrna (V0) | m/s | 300 | 260 |
Kapacitet okvira | metaka | 8 | 7 |
Krajni domet zrna | m | 1400 | 1350 |
Tempo vatre | metaka/min | 30-40 | 30-40 |
Metak | 7,65х17mm (.32ACP) | 9×17 mm Browning (.380ACP) |
Imam pistolj Zastava M70 9x17mm Browning (.380ACP) sa jednim magazinom.
Zanima me gde mogu da nadjem jos magazina za ovaj pistolj.
Dosta redak kalibar za taj model pistolja.
Zivim u SAD-u ako moze da mi nadjete i posaljete placam u Dolarime
Kupio sam Zastava Pištolj M70 7,65. Na svim delovima pištolja ugraviran je serijski broj: 219095 a na navlaci je ugraviran broj: A-219095. Kako mogu saznati godinu proizvodnje tog pištolja.
Hvala na odgovoru
Lep pozdrav
Kako su službeni i komercijalni pištolji 7,65mm M70 rađeni u kontinuitetu serijskih brojeva, teško je odrediti godinu proizvodnje. Oružje je verovatno proizvedeno posle 1980 godine. Pozdrav!