Poslednjih nekoliko dana donelo je potpuno različite rezultate u svemirskim programima SAD, Rusije i Kine. Američka raketa Vulcan Centaur doživela je ozbiljan neuspeh i izgubila svih 40 satelita koje je nosila, dok je SpaceX ostvario istorijski podvig hvatanjem letelice Starship posle povratka iz Zemljine orbite, ali uz gubitak njenog prvog stepena. Istovremeno su ruske rakete Sojuz i kineski Dugi marš uspešno završile četiri lansiranja, postavljajući u orbitu navigacione, komunikacione i naučne satelite.
Vulcan Centaur: deset minuta leta i gubitak 40 Amazonovih satelita
Najteži neuspeh zabeležen je 15. novembra, kada je raketa Vulcan Centaur kompanije United Launch Alliance (ULA) poletela sa kosmodroma Kejp Kanaveral na Floridi. Nosila je 40 satelita Amazon Leo, mreže za širokopojasni satelitski internet koju Amazon razvija kao konkurenciju SpaceX-ovom Starlinku. Međutim, približno deset minuta nakon poletanja došlo je do ozbiljne anomalije, zbog koje celokupan teret nije stigao u orbitu.
Raketa je tokom prvih minuta leta uspešno odbacila šest pomoćnih raketnih motora na čvrsto gorivo, dok su dva glavna motora BE-4 nastavila rad do predviđene faze odvajanja. Problem se pojavio tokom rada gornjeg stepena Centaur V, ali ULA još nije utvrdila konačan uzrok otkaza. Kompanija je potvrdila gubitak misije, što predstavlja njen prvi potpuni neuspeh od osnivanja 2006. godine.
Vulcan je nova američka raketa koja treba da zameni starije nosače Atlas V i Delta IV, uključujući njihovu ulogu u lansiranju vojnih i obaveštajnih satelita. Najnoviji let bio je peto lansiranje ovog sistema i prvo sa teretom Amazon Leo, za koji je ugovoreno ukupno 38 misija pomoću Vulcana. Neuspeh će zato uticati ne samo na Amazonov raspored izgradnje orbitalne mreže, već i na poverenje u raketu koja zauzima važno mesto u američkom programu nacionalne bezbednosti.
SpaceX: prvi stepen izgubljen, ali Starship prvi put uhvaćen po povratku iz orbite
Samo dva dana ranije, 13. novembra, SpaceX je iz svoje baze Starbase u Teksasu lansirao petnaesti probni let sistema Starship. Raketa visoka približno 124 metra uspešno je izvela razdvajanje stepena, a gornja letelica Ship 42 nastavila je let i dostigla Zemljinu orbitu. Tokom misije rasporedila je 26 komunikacionih satelita Starlink V3, nastavljajući proširenje mreže koja se koristi i za civilne i za vojne komunikacije.
Prvi stepen Super Heavy, oznake Booster 22, nije imao podjednako uspešan završetak. Njegov povratak na lansirni toranj prekinut je nakon što je sistem kontrole leta utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za bezbedno hvatanje, pa je stepen preusmeren prema Meksičkom zalivu, gde je izgubljen. SpaceX je time propustio priliku da prvi put tokom jedne misije povrati oba stepena svoje najveće rakete.
Međutim, najvažniji deo misije usledio je narednog dana. Posle približno 22 i po sata u svemiru i 14 obilazaka Zemlje, Starship je ponovo ušao u atmosferu, izveo kontrolisano usporavanje i vratio se na Starbase. U 22.20 po srednjoevropskom vremenu ogromne mehaničke ruke lansirnog tornja, poznate kao Mechazilla, uspešno su uhvatile gornji stepen rakete.
Bio je to prvi uspešan povratak i hvatanje gornjeg stepena Starshipa nakon orbitalnog leta, što predstavlja važan korak ka ponovnoj upotrebi celog sistema. Podvig je posebno značajan zbog ekstremnog termičkog i mehaničkog opterećenja kojem je letelica izložena tokom povratka kroz atmosferu. Starship je još u septembru prvi put dostigao punu Zemljinu orbitu i rasporedio 26 satelita Starlink V3, a novembarska misija donela je sledeći važan tehnološki napredak.
Za SpaceX je to važna etapa u razvoju sistema koji bi trebalo da znatno smanji cenu i poveća učestalost orbitalnih lansiranja. Starship je istovremeno centralni deo planova kompanije za proširenje Starlinka i jedan od ključnih elemenata NASA programa Artemis, namenjenog povratku astronauta na Mesec. Ipak, neuspešan povratak Super Heavy pokazuje da potpuna ponovna upotreba oba stepena još nije ostvarena.
Rusija: Sojuz uspešno lansirao privatne satelite sa Vostočnog
Dok su američki programi prolazili kroz dramatične događaje, Rusija je 14. novembra uspešno lansirala raketu Sojuz-2.1b sa kosmodroma Vostočni. Poletanje je obavljeno u 04.16 po moskovskom vremenu, a gornji stepen Fregat uspešno je postavio satelite KOEN i Kinosputnik u predviđene orbite. Roskosmos je potvrdio da je sa oba satelita uspostavljena komunikacija i da su preuzeti pod kontrolu zemaljskih službi.
Reč je o satelitima za daljinsko osmatranje Zemlje, namenjenim snimanju površine i prikupljanju podataka visoke rezolucije. Posebno je zanimljivo što je ovo bilo prvo subvencionisano lansiranje privatnih satelita u okviru ruskog nacionalnog projekta „Kosmos“, kojim Moskva pokušava da proširi učešće domaćih kompanija u svemirskoj industriji. Uz dva glavna satelita, raketa je ponela i dodatne male svemirske aparate.
Rusija je uspešno lansiranje imala i 7. novembra, kada je sa vojnog kosmodroma Pleseck poletela još jedna raketa Sojuz-2.1b sa gornjim stepenom Fregat. Rusko Ministarstvo odbrane potvrdilo je da je vojni satelit dostigao predviđenu orbitu i da su njegovi sistemi funkcionalni. Prema podacima nezavisnih orbitalnih kataloga, verovatno je reč o satelitu nove generacije GLONASS-K, namenjenom ruskom sistemu satelitske navigacije, mada identitet tereta nije zvanično objavljen.
Takvi sateliti imaju važnu ulogu u navigaciji, sinhronizaciji i pozicioniranju, uključujući vojnu primenu u vođenju preciznog naoružanja. Sojuz-2.1b nije nova konstrukcija, ali je jedna od najpouzdanijih raketa kojima Rusija trenutno raspolaže. Dva uspešna lansiranja u razmaku od nedelju dana pokazala su kontinuitet rada ruskih kosmodroma Vostočni i Pleseck.
Kina: Dugi marš-2D poslao četiri satelita za naučna istraživanja
Kina je 11. novembra uspešno lansirala raketu Dugi marš-2D sa kosmodroma Đijiućuen, u severozapadnom delu zemlje. Raketa je u Sunčevo sinhronu orbitu na visini od približno 600 kilometara postavila četiri naučna satelita programa Tanyuan, odnosno „Istraživanje porekla“. Prema Kineskoj akademiji nauka, misija je izvedena uspešno i svi aparati dostigli su planiranu orbitu.
Sateliti Pathfinder A, B, C i D namenjeni su ispitivanju tehnologija koje će se koristiti u budućim astronomskim i svemirskim misijama. Glavni satelit nosi instrumente za istraživanje gama-zračenja, magnetnih polja i Zemljine atmosfere, dok preostala tri treba da ispituju zajednički rad u formaciji. Takva tehnologija predstavlja osnovu za buduće orbitalne radioastronomske sisteme u kojima više letelica funkcioniše kao jedan veliki instrument.
Ovo je bilo 677. lansiranje iz porodice raketa Dugi marš, koja predstavlja okosnicu kineskog svemirskog programa. Peking paralelno razvija naučne misije, orbitalne komunikacije, satelitsko izviđanje i sisteme za buduća istraživanja Meseca. Najnovija misija ističe upravo naučni segment tog programa, koji često ostaje u senci spektakularnijih lansiranja velikih raketa.
Dugi marš-12: još devet kineskih satelita za internet
Tri dana ranije, 9. novembra po pekinškom vremenu, Kina je iz komercijalnog lansirnog kompleksa Venčang na ostrvu Hajnan uspešno lansirala raketu Dugi marš-12. U nisku Zemljinu orbitu postavljeno je devet komunikacionih satelita državne mreže SatNet, poznate i kao Guovang, koja se razvija kao kineski konkurent američkim satelitskim internet sistemima. Ovim lansiranjem nastavljeno je raspoređivanje velikog broja malih satelita koji treba da obezbede globalnu komunikacionu pokrivenost.
Dugi marš-12 pripada novijoj generaciji kineskih raketa na tečno gorivo i može da ponese približno 12 tona tereta u nisku Zemljinu orbitu. Za razliku od starijih kineskih raketa koje koriste otrovna hipergolična goriva, ovaj sistem radi na tečni kiseonik i kerozin. Njegova glavna uloga jeste efikasno lansiranje većeg broja satelita, što postaje sve važnije u izgradnji ogromnih orbitalnih konstelacija.
Samo šest dana ranije Kina je raketom Liđijan-2 Y2 lansirala još 18 komunikacionih satelita mreže Ćanfan. Ćanfan i SatNet predstavljaju odvojene kineske projekte, ali oba imaju za cilj smanjenje zavisnosti od stranih satelitskih komunikacionih sistema. Njihovo brzo proširivanje pokazuje da se nadmetanje sa američkim Starlinkom više ne vodi samo kroz razvoj satelita, već i kroz sposobnost njihove masovne proizvodnje i redovnog lansiranja.
Šest lansiranja, različiti rezultati i ista borba za orbitu
Američki događaji privukli su najveću pažnju zbog potpunog neuspeha Vulcana i istorijskog povratka Starshipa. Rusija je u istom periodu uspešno lansirala vojne i komercijalne satelite, dok je Kina nastavila da širi orbitalnu infrastrukturu i priprema buduće naučne misije. Razlike su velike i u samim raketama: Sojuz i Dugi marš-2D oslanjaju se na proverene konstrukcije, Vulcan prolazi kroz ranu fazu eksploatacije, a Starship ispituje tehnologiju potpune ponovne upotrebe.
Upravo zato rezultati ovih nekoliko misija ne mogu sami da odrede ukupnu tehnološku prednost bilo koje zemlje. Međutim, jasno pokazuju tri paralelna pravca razvoja: američke pokušaje da revolucionišu transport tereta u orbitu, rusko održavanje navigacionih i osmatračkih kapaciteta i kinesko ubrzano raspoređivanje komunikacionih satelita. Svemirska infrastruktura odavno nije samo pitanje nauke i prestiža, već i sposobnosti država da obezbede nezavisnu navigaciju, komunikacije i osmatranje iz orbite.
