Dok Rusija unapređuje preciznost svojih balističkih raketa Iskander-M i njima gađa strateške mostove preko Dnjepra, Ukrajina pokušava da pogodi industriju koja omogućava njihovu proizvodnju. U samo nekoliko dana ukrajinski dronovi napali su fabriku raketnog goriva kod Sankt Peterburga, vazduhoplovni remontni zavod u Staroj Rusi, važnu energetsku infrastrukturu na Baltiku, a potom i Krimski most. Najnoviji događaji pokazuju kako se rat preciznim oružjem sve više prenosi sa lansirnih položaja i linije fronta na proizvodne hale, remontne kapacitete i strateške saobraćajne pravce duboko u protivničkoj pozadini.
Ruski Iskanderi sve preciznije gađaju mostove preko Dnjepra
Ruske snage poslednjih nedelja intenzivirale su raketne napade na mostove u Kijevu, nastojeći da ograniče saobraćaj između dve obale Dnjepra. Krajem oktobra pogođen je Južni most, poznat kao Pivdenji, dok je u noći između 6. i 7. novembra usledio napad na Severni most, odnosno Pivnični. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski saopštio je da je na Severni most lansirano šest balističkih raketa, od kojih su četiri pogodile cilj.
Napadi nisu doveli do rušenja ovih prelaza, ali su izazvali oštećenja kolovoza, obustave saobraćaja i izmene linija javnog prevoza. Njihov vojni značaj proizlazi iz činjenice da Dnjepar predstavlja veliku prirodnu prepreku, dok su mostovi važni za prebacivanje ljudstva, tehnike, goriva i municije. Ponavljani udari mogu da ograniče kapacitet transportne mreže čak i kada glavna konstrukcija mosta ostane očuvana.
Posebnu pažnju izazvalo je objašnjenje ukrajinskog stručnjaka za radiotehniku i savetnika predsednika Serhija Beskrestnova, poznatog pod nadimkom Fleš. On je naveo da ruske rakete Iskander koriste optičke i radarske glave za samonavođenje, zahvaljujući kojima mogu da koriguju putanju neposredno pre udara. Takav način navođenja naročito je značajan u uslovima intenzivnog elektronskog ratovanja, kada satelitska navigacija postaje manje pouzdana.

Radarsko i optičko navođenje menjaju završnu fazu leta
Prema Beskrestnovu, među sistemima koji omogućavaju preciznije gađanje nalaze se optička korelaciona glava 9E436 i aktivna radarska glava 9B918. Optički sistem upoređuje prikaz terena sa prethodno pripremljenim referentnim podacima, dok radarski tragač koristi odražene elektromagnetne signale za prepoznavanje karakteristika ciljnog područja. Dobijene informacije omogućavaju sistemu upravljanja da izvrši korekciju tokom poslednjeg dela putanje.
Takva rešenja dopunjuju inercijalnu navigaciju, kod koje se odstupanja mogu postepeno povećavati tokom leta. Kod balističke rakete koja se cilju približava velikom brzinom, mogućnost završne korekcije može biti presudna za pogodak u relativno usku konstrukciju poput mostovskog kolovoza. Ovi tipovi glava za samonavođenje poznati su odranije, dok najnoviji napadi ponovo otvaraju pitanje njihove primene i unapređenja elektronike u aktuelnim serijama raketa.
Ruska industrija već je radila na digitalnoj modernizaciji Iskandera-M, uključujući bržu obradu slike, poboljšanu otpornost na ometanje i izmene upravljačke elektronike. Sadašnji napadi na kijevske mostove pružaju novi primer borbene primene sistema kod kojeg preciznost ne zavisi isključivo od satelitskih koordinata. Za Ukrajinu to znači dodatni pritisak na transportnu infrastrukturu, posebno na prelaze koji se ne mogu brzo zameniti privremenim konstrukcijama.
Ukrajinci pogodili fabriku koja proizvodi gorivo za Iskandere
Dok su ruske rakete gađale mostove, ukrajinske bespilotne letelice krenule su prema objektima važnim za njihovu proizvodnju. U noći 9. novembra napadnut je Zavod Morozova u istoimenom naselju Vsevološkog okruga Lenjingradske oblasti, nedaleko od Sankt Peterburga. Prema saopštenju Generalštaba Ukrajine, pogođena su tri proizvodna pogona, a konačan obim štete još se procenjuje.
Zavod pripada ruskoj državnoj korporaciji Rosteh i proizvodi eksplozivne materijale i specijalizovane komponente raketnog pogona. Posebno je značajno što isporučuje punjenja na čvrsto gorivo za motore 9H820, koji se koriste u balističkim raketama 9M723 sistema Iskander-M. Ukrajinska strana zato napad predstavlja kao pokušaj prekidanja proizvodnog lanca raketa koje ruska vojska svakodnevno koristi za udare.
Proizvodnja čvrstog raketnog goriva zahteva strogo kontrolisane industrijske postupke, specijalizovanu opremu i stabilne proizvodne uslove. Prekidi rada pojedinih pogona mogu da uspore isporuke komponenti, naročito kada su proizvodni kapaciteti već angažovani na velikom broju narudžbina. Međutim, broj oštećenih hala sam po sebi ne pokazuje koliko je proizvodnje zaista izgubljeno niti koliko će trajati eventualni zastoj.
Napad na Zavod Morozova nije prvi takav incident tokom 2026. godine. Još 3. aprila, prema tadašnjem saopštenju guvernera Aleksandra Drozdenka, ostaci oborenih bespilotnih letelica oštetili su zgradu u industrijskoj zoni naselja, a dve osobe su povređene. Novembarski napad zato pokazuje da se ukrajinske snage vraćaju industrijskim objektima koji imaju jasno određenu ulogu u ruskoj vojnoj proizvodnji.
Staraja Rusa: pod udarom i remont ruskih vojnih aviona
Naredne noći, 10. novembra, ukrajinski dronovi napali su Novgorodsku oblast, gde se nalazi 123. vazduhoplovni remontni zavod u Staroj Rusi. Regionalni guverner Aleksandar Dronov potvrdio je da je tokom napada oštećen industrijski objekat, dok je ukrajinski Generalštab saopštio da je pogođen upravo vazduhoplovni zavod. U području fabrike zabeležene su eksplozije i požar, ali precizan obim oštećenja nije objavljen.
Ovaj zavod održava i remontuje vojne transportne avione Il-76 i Il-78, kao i pojedine vazduhoplovne motore i prateću opremu. Posebno važnu kategoriju predstavljaju avioni za rano radarsko upozoravanje A-50, čija raspoloživost već predstavlja problem za ruske Vazdušno-kosmičke snage. Zbog njihove složene elektronike, specijalizovanih radara i ograničenog broja letelica, remontni kapaciteti imaju gotovo jednaku važnost kao proizvodnja novih aviona.
Rusija je tokom ove godine nastavila modernizaciju flote A-50U, nastojeći da nadoknadi gubitke i održi raspoloživost svojih letećih radarskih stanica. Zavod u Staroj Rusi već je bio izložen ukrajinskim napadima, uključujući martovski incident u kojem je, prema dostupnim izveštajima, oštećen jedan A-50 na održavanju. Ponovljeni napadi na takve objekte pokazuju da Ukrajina nastoji da ograniči i brzinu kojom se ruska vazduhoplovna tehnika vraća u operativnu upotrebu.
Ust-Luga u plamenu: napad se proširio na energetsku infrastrukturu
Treći veliki udar usledio je 11. novembra, kada su ukrajinski dronovi napali luku Ust-Luga u Lenjingradskoj oblasti. Guverner Aleksandar Drozdenko potvrdio je pogodak u lučkom području, požar i havarijsko isključenje transformatorske podstanice, dok su tri radnika povređena. Prema njegovom konačnom bilansu, ruska protivvazdušna odbrana neutralisala je približno 150 bespilotnih letelica nad regionom.
Ukrajinska Služba bezbednosti saopštila je da su pogođeni objekti na terminalima Novatek-Ust-Luga i Ust-Luga Oil, uključujući rezervoare za skladištenje naftnih derivata. Generalštab Ukrajine naveo je oštećenje pet rezervoara ukupnog kapaciteta približno 150.000 kubnih metara, kao i delova postrojenja za preradu i pretovar goriva. Ruske vlasti potvrdile su požar, ali nisu objavile jednak stepen detalja o oštećenoj opremi.
Ust-Luga predstavlja jedan od najvažnijih ruskih izvoznih i energetskih centara na Baltičkom moru. Preko njenih terminala prolaze nafta, naftni derivati, gasni kondenzat i druga industrijska roba, zbog čega svaki ozbiljniji prekid može uticati na pretovar, skladištenje i prihode od izvoza. Luka je već bila meta višestrukih ukrajinskih napada tokom marta, kada su udari dronovima izazvali uzbune i u vazdušnom prostoru susednih baltičkih država.
Najnoviji napad privremeno je poremetio i rad aerodroma Pulkovo kod Sankt Peterburga. Zbog bezbednosnih ograničenja obustavljani su prijem i otprema aviona, dok su pojedini međunarodni letovi preusmeravani na rezervne aerodrome. Time je udar na industrijsku infrastrukturu imao neposredne posledice i po civilni vazdušni saobraćaj.

Napad na Krimski most
Ukrajina je 16. novembra ponovo napala i Krimski most, jednu od najvažnijih drumskih i železničkih veza Rusije sa poluostrvom. Prema saopštenjima ruskih vlasti, napad bespilotnim letelicama doveo je do višesatne obustave drumskog saobraćaja, dok je u Kerču formiran operativni štab za otklanjanje posledica. Ruski mediji preneli su i tvrdnje o oštećenju drumskog dela konstrukcije, čiji obim u prvim izveštajima nije bio konačno utvrđen.
Napad je izveden tokom šireg talasa ukrajinskih udara na rusku teritoriju, za koji je Moskva prijavila čak 1.336 presretnutih bespilotnih letelica. Ta brojka odnosi se na prijavljene aktivnosti protivvazdušne odbrane u više ruskih regiona, a ne isključivo na dronove upućene prema mostu. Ruske službe su, uz pregled konstrukcije, organizovale postepeno obnavljanje železničkog saobraćaja i razmatrale alternativne drumske i trajektne pravce.
Udari na Krimski most i ruski napadi na prelaze u Kijevu razlikuju se po upotrebljenom oružju i načinu izvođenja, ali imaju zajednički cilj: ograničavanje protivničkih transportnih i logističkih mogućnosti. Za Rusiju je Krimski most važna veza sa poluostrvom i simbol njegove integracije, dok su mostovi preko Dnjepra neophodni za saobraćaj i snabdevanje u ukrajinskoj prestonici. Zbog toga obe strane nastoje da sačuvaju sopstvene prelaze, istovremeno razvijajući načine da pogode protivničke.
Ruski vojni komentatori upozoravaju na sve veći broj ugroženih objekata
Serija napada izazvala je zabrinutost i među ruskim vojnim komentatorima, koji sve otvorenije govore o teškoćama zaštite velikog broja industrijskih i vojnih objekata. U jednom od ruskih pregleda novembarskih udara posebno se ističe da Ukrajina uspeva da ugrozi proizvodnju raketnog goriva, remont strateški važnih aviona i energetsku infrastrukturu, uprkos snažnoj protivvazdušnoj odbrani. Autor svoju zabrinutost sažima rečenicom: „Oni imaju mnogo dronova, a mi mnogo meta.“
Takva ocena ukazuje na problem koji prevazilazi pojedinačne incidente. Rusija mora da štiti fabrike, rafinerije, luke, aerodrome, skladišta i energetsku infrastrukturu raspoređene na ogromnoj teritoriji, dok ukrajinske snage mogu da biraju različite ciljeve i pravce napada. Čak i veliki broj presretnutih bespilotnih letelica ne garantuje da će svi važni objekti ostati neoštećeni.
Ovaj problem postaje značajniji kada se uporedi sa novembarskim ukrajinskim procenama proizvodnje ruskih balističkih i krstarećih raketa. Moskva nastoji da poveća proizvodnju i unapredi preciznost Iskandera, dok Kijev pokušava da omete snabdevanje industrije, održavanje specijalizovanih letelica i rad važnih energetskih čvorišta. Tako se paralelno odvijaju dva povezana procesa: usavršavanje raketnog naoružanja koje se koristi na frontu i sve učestaliji napadi na infrastrukturu potrebnu da se njegova proizvodnja i borbena upotreba održe.
