Nova faza rata u Ukrajini karakteristična je po sve češćim ukrajinskim udarima dronovima i raketama po industrijskim postrojenjima, naftnoj infrastrukturi i vojnim objektima duboko u ruskoj pozadini. Po svemu sudeći, Moskva još nije našla potpuno adekvatan odgovor na ovakva dejstva.
Treba imati u vidu da Ukrajina ima punu logističku podršku zapadnih satelitskih sistema i da dobija velike količine različitih tipova dronova, od kojih se deo proizvodi u pogonima u inostranstvu, za sada van domašaja ruskih sistema.
Ogromno prostranstvo Ruske Federacije praktično je nemoguće u potpunosti zaštititi od istovremenog udara nekoliko stotina relativno malih bespilotnih letelica. Klasični sistemi protivvazdušne odbrane projektovani su za drugačije ciljeve, dok masovni napadi jeftinim dronovima stvaraju sasvim novu računicu, tehničku, vojnu i ekonomsku.
Rusija pokušava da parira povećanjem proizvodnje jeftinijih protivdron letelica i specijalizovanih dronova presretača, ali Ukrajinci su u ovom segmentu još uvek u prednosti, pre svega zbog obima upotrebe, podrške iz inostranstva i stalnog prilagođavanja taktike.

Rita-2, jeftini odbrambeni sistem
Ruski senator Dmitrij Rogozin izjavio je 24. juna da je razvijena i puštena u serijsku proizvodnju nova linija specijalizovanih dronova presretača „Rita-2“, dostupnih u različitim konfiguracijama.
Ove sisteme razvija i proizvodi Centar za specijalne namene „Bars-Sarmat“ (CSPN). Prema saopštenju, nova linija uključuje bespilotne letelice modifikovane za dejstva sa terena, iz vazduha i sa vozila.
Nova bespilotna letelica ima visoke manevarske sposobnosti, otporna je na udare vetra i postiže brzinu od 340 kilometara na čas. Sistem „Rita-2“ posebno je projektovan za efikasnu neutralizaciju neprijateljskih napadnih i izviđačkih dronova dugog i srednjeg dometa.
Većina ostalih karakteristika za sada je poverljiva, ali se zna da je letelica opremljena sa tri motora. Upravo takva konfiguracija trebalo bi da joj omogući bolju stabilnost, brz odziv i sposobnost presretanja ciljeva koji menjaju pravac leta.

Privremeno rešenje: Jelka, Sokol-I i Guska
Novi rod Oružanih snaga Rusije, Vojska za bespilotne sisteme, raspolaže sve širim asortimanom dronova presretača. Ovi sistemi projektovani su za specifične misije, od zaštite položaja i objekata do presretanja izviđačkih i napadnih dronova u taktičkoj zoni.
Dron presretač „Jolka“ (Jelka), na primer, lansira se ručnim katapultom i radi po principu „ispali i zaboravi“. Letelica samostalno locira vazdušnu metu i uništava je kinetičkom energijom. Ta karakteristika omogućava upotrebu „Jelke“ i u naseljenim područjima, jer se neprijateljski dron uništava u vazduhu, dok njegovi ostaci obično ne mogu da izazovu ozbiljnije požare na zemlji.
U sektoru Dobropolja grupa snaga „Centar“ aktivno koristi dronove presretače avionskog tipa „Sokol-I“, napravljene od stiropora. Letelica se sastoji od trupa, dva krila, kamere, baterije, osnovne elektronike i bojeve glave u obliku ručne bombe.

Princip rada je jednostavan. Nakon što sistem za radarsko skeniranje detektuje cilj, podaci se prenose mobilnoj grupi presretača. Operator ne koristi FPV naočare, već zajedno sa dvojicom asistenata prati sliku na velikom monitoru.
„Sokol-I“ bez bojeve glave teži upola manje od jedne ploče zaštitnog balističkog prsluka. Maksimalna visina leta iznosi 5.000 metara, dok je brzina oko 150 kilometara na čas. Kamera visoke rezolucije omogućava detaljno osmatranje ciljnog sektora na nebu, uključujući i rad u noćnom režimu.
Neprijateljski dron uništava se direktnim udarom ili daljinskim detoniranjem bojeve glave. Takav pristup omogućava da se presretanje obavi i onda kada direktan kontakt nije izvestan, što je važno protiv manevrišućih bespilotnih letelica.
Kompaktni dron presretač „Guska“ sposoban je da obara teške heksakoptere i druge bespilotne letelice. Maksimalna visina leta iznosi 3.000 metara, vreme leta je osam minuta, a domet dostiže 8.000 metara.

„Guska“ može da razvije brzinu do 170 kilometara na čas. Vazdušne mete presreće kinetičkom energijom ili detonacijom bojeve glave, odnosno granate iz podcevnog bacača VOG-25.
Ovakvi sistemi pokazuju da se ruska vojska ubrzano prilagođava novoj realnosti rata dronova. Ipak, oni za sada deluju pre kao privremeno i taktičko rešenje nego kao potpuna odbrana vazdušnog prostora. Rusiji je potreban slojevit sistem koji povezuje radare, elektronsko ratovanje, klasičnu PVO, mobilne grupe i jeftine dronove presretače.
Masovni udari ukrajinskih bespilotnih letelica pokazuju da se rat iz zone fronta sve više pomera u dubinu teritorije. U takvim uslovima pitanje više nije samo da li postoji dovoljno raketa za protivvazdušnu odbranu, već da li se ogromna država može zaštititi od stotina malih, jeftinih i teško uočljivih ciljeva koji dolaze iz više pravaca istovremeno.
