NaslovnaAnalitikaMostovi na Dnjepru: zašto ih niko ne ruši i koliko bi to...

Mostovi na Dnjepru: zašto ih niko ne ruši i koliko bi to zapravo koštalo

Politički i vojni izazov

Da li, kada i kako napasti mostove na Dnjepru? Često se susrećemo s ovim dilemama na specijalizovanim portalima i forumima. Ima i navijačkih pristupa (što ih već jednom Rusi ne razvale).  Međutim, ništa u ovom postupku nije jednostavno kako to sa tribina izgleda. Problem je svakako višeslojan te se stoga najpre podsetimo nekih osnovnih pojmova. 

Dnjepar je treća po veličini evropska reka. Izvire u Rusiji, protiče kroz Belorusiju i Ukrajinu i uliva se u Crno more. Najvećim delom protiče kroz Ukrajinu gde predstavlja istinsku žilu kucavicu, a sistemom kanala spaja Baltičko i Crno more. Uzdužni profil ove ravničarske reke liči na stepenaste sekcije gde se smenjuju duge i velike akumulacije s branama. Zato Dnjepar podseća na niz više jezera spojenih glavnim rečnim tokom. Dnjepar impresionira širinom. Pre izgradnje velikih brana (koje na svojoj kruni imaju i putne prelaze) on je bio mnogo brži. Prirodni pragovi (пороги) kod Zaparožja dugo su bili velika prepreka za nesmetanu plovidbu. Sistem brana, prevodnica i kanala to je regulisao.

Pre 2022. godine Ukrajina imala je od 35 do 40 upotrebljivih stalnih prelaza preko Dnjepra, od kojih je dvadesetak, u zavisnosti od situacije, imalo strateški karakter. Broj varira u zavisnosti od remonta. To su veliki drumski, železnički i kombinovani mostovi, uz prelaze na branama. U toku SVO oštećeno je ili napadnuto preko trista mostova ne samo na Dnjepru. Trajno je uništeno ili onesposobljeno za upotrebu nešto preko stotinu (u zavisnosti od toga šta se računa – veliki mostovi, brojni lokalni drumski i železnički mostovi, privremeni prelazi, itd). Ukrajina je, kao što znamo, najveća evropska zemlja bogata vodotokovima, sa izuzetno razvijenom putnom strukturom pa ovaj broj mostovih prelaza ne treba nikog da začudi. 

Zašto (ne) rušiti mostove na Dnjepru?

Pored Volge, pa i Dunava, on je zbog svog ravničarskog karaktera gotovo nepremostiva prepreka. Ipak su ga prelazili i Nemci i Sovjeti, kako u napadu, tako i u povlačenju. Tada je već postojala brana kod Zaparožja. Postoje tri grupe razloga zbog čega se ne udara iz sve snage po mostovima i prelazima ove velike reke.

1. Politički, društveni i strateški razlozi

Mostovi u Kijevu i drugim gradovima predstavljaju kritičnu građansku infrastrukturu za milione ljudi, nezavisno od vojno-strateških potreba i značaja. Njihovo uništenje izazvalo bi ogromne humanitarne posledice i dodatne međunarodne političke reakcije. Podsetimo da to sigurno nije bilo jedan od ciljeva SVO i da bi tako nešto medijska zajednica protivnika SVO dočekala raširenih ruku. Posebno je pitanje (na koje se sada teško može i naslutiti odgovor) jeste – šta će Rusi na desnoj obali Dnjepra (ako izuzmemo, za sada, donji tok počevši od Zaparožja pa do ušća)?  Ne zaboravimo da je Lavrov svojevremeno izjavio da je Rusija spremna da proširi bezbednosnu zonu i na drugu stranu Dnjepra. Ostaje da vidimo koliko će strateška ofanzivna sredstva Ukrajine biti zaista pretnja i da li zbog njih ima svrhe ovakav geostrateški potez. 

2. Taktički razlozi

Imaju li Ukrajinci razloga da ih ruše? Za sada – ne. Drže ih pod kontrolom, a sasvim sigurno je da su i minirani. Problem će biti brane na čijim krunama se nalaze putevi. Ako njih neka strana bude srušila ni za koga neće biti dobro. Setimo se brane kod Nove Kahovke (Каховская ГЭС имени П. С. Непорожнего), poslednje u nizu od šest kaskada, iz čije akumulacije se snabdevao Severni krimski kanal. Međusobno se optužuju za rušenje. Tu je Dnjepar ličio na jezero, a sada vidimo pustoš, niz okolnih kanala i močvara.

Ostaci Nove Kahovke
Ostaci Nove Kahovke

U slučaju da se poruši još neka brana neće doći samo do nestašice električne energije, već će  Dnjepar će biti vraćen u period ”pragova”, a o ekološkim i privrednim posledicama ne treba ni razmišljati. Osim bombardovanja lokalnih mostova i prelaza, kapitalni objekti nisu često napadani. Najznačajniji napad dogodio se u Hersonu 2022. godine kada je ukrajinska strana sistematski gađala prelaze preko reke kako bi izolovala ruski mostobran na desnoj obali. Kao što znamo, Rusi su se iz Hersona povukli, ali nisu odustali. Pri tom su onesposobili nekoliko polja antonovskog mosta, ali tek kada su Ukrajinci pokušali da ga iskoriste kako bi se pod njegovom zaštitom provukli do ruskih položaja. 

Kako bi se rušenje mostova odrazilo na rusko napredovanje?  Bez obzira na brojnost mostova oni su usko grlo svakog saobraćaja, čak i u miru. Do takvih kapitalnih objekata stiže se mrežom obilaznica, pristupnih puteva, pa bi se svi ti putevi ili pruge (koliko god da ih je) slili u dve, odnosno četiri trake koliko jedan kombinovani most može da propusti. Pri tom treba računati na veliku masu tehnike i ljudstva koje mora da se veoma brzo prebaci na mostobran. To znači da je i njihova odbrana relativno laka. O tome da li je napad lak posebno ćemo se pozabaviti

Usled velike širine reke i akumulacija, ali i mreže kanala koji su isto tako značajna prepreka, gubitak nekoliko takvih prelaza znatno bi otežao prelazak. Za klasično forsiranje reke kakvo je viđano u Drugom sv. ratu niko nema iluzija kako bi se zaista završilo. Najkraće rečeno – kao što sada nemaju mnogo razloga da ruše kapitalne prelaze (osim u nekoj za nas nevidljivoj strateškoj nameri), oni još manje imaju razloga da dozvole Ukrajincima da ih poruše…a pri tom na to teško da mogu uticati. Jedinice koje brane most i čiji bi zadatak bio da aktiviraju eksploziv sigurno nisu sastavljene od paničara i početnika. 

3. Vojno-tehnički razlozi

I najveći znalci spore se oko toga da li se most može uništiti jednim napadom. Mostovi su primer promišljenosti, izbora i solidnosti izrade, pa su konstruktori i graditelji svoj zadatak pravovremeno obavili. Vojsku taj problem muči već decenijama bez obzira na neka uspešna dejstva.

Izbor se nalazi između dve solucije: stubovi ili ”platno”? Da razjasnimo pri tom jezičke nedoumice jer one jesu važne: 

  • Kolovoz je deo konstrukcije namenjen kretanju vozila.
  • Mostova (ili mostovna) kostrukcija, odnosno gornji deo obuhvata kolovoz, nosače i ostale elemente iznad oslonca, odnosno stubova.
  • Rasponska konstrukcija je deo mosta između stubova ili upornjaka.
  • Raspon je prostor između dva stuba, ali se izraz ponekad koristi i za sam deo konstrukcije koji premošćava to rastojanje.
  • Polje mosta je naziv koji se najčešće sreće u mostogradnji i označava deo mosta između dva susedna oslonca. Njega ponekad zovu i platno. 

Šta gađati, kada i zašto?

Ako treba privremeno onesposobiti most onda se gađa polje mosta. Njega protivnik može pogoditi  krilatom raketom ili vođenom bombom. Ono se brzo može obnoviti. Sa stubovima ili osloncima je sasvim druga priča. Usled svoje masivnosti i konstrukcije oni mogu godinama da odolevaju raznim pogocima. Rezerva izdržljivosti stuba je višestruko veća od prave potrebe jer se računa i s različitim vodostajima, podzemnim vodama, zemljotresima, kataklizmičnim bujičnim vodama, itd. Setimo se da je ćuprija na Drini bila dva metra ispod bujične vode, pa je ipak izdržala. 

Za miniranje se ostavljaju specifična mesta na stubu. Taj postupak je poslednji vapaj odbrane jer se smatra da će se time neprijatelj usporiti. Kada će se branilac vratiti u to područje sasvim je druga priča. Kroz našu istoriju svedoci smo tome da su mostovi rušeni više puta u toku rata – i isto toliko puta obnavljani. Šta kaže balistika? Bojeva glava koja eksplodira na površini stuba najveći deo energije odašilje u otvoreni prostor. Na mestu udara biće krhotina, rupa, ogoljena armatura, ali poprečni presek od nekoliko metara ostaće netaknut. Da bi nosač zaista bio unišen naboj mora eksplodirati unutar stuba ili ispod temelja. Za to se zna, pa balističari godinama rade na tome da konstruišu bombu koja će dostići tačku u kojoj će efekat biti maksimalan.  

Hidroelektrana u Zaparožju
Hidroelektrana u Zaparožju

I u ovoj oblasti rat je doneo napredak. Poznat je primer mosta u oblasti Ham Rong (Hàm Rồng, čeljusti zmaja) preko reke Ma, na severu Vijetnama. Ne zna se koliko je tačno puta gađan od 1965. do 1972. godine i to s visine, ”glupim bombama”. Pogađali su polja mosta, prilaze, okolinu, a stubovi su stajali. Preciznost takvog gađanja je mala uz neizbežno ometanje od strane PVO. Prelom je nastao 13. maja 1972. godine kada je dejstvovano laserski vođenim bombama iz porodice Paveway. Njihovo ime (utrti put) nastalo je kao akronim od izraza  Precision Avionics Vectoring Equipment (oprema za vektorsko upravljanje preciznom avionikom). Te bombe su bile operativne još 1967. godine. Tek kada je odobrena operacija ”Linebacker” (ime je preuzeto iz američkog fudbala i važi za poslednjeg igrača u odbrani) i ukinuta neka ograničenja ona je upotrebljena.  Prvim pogotkom most je onesposobljen, a lekcija je bila jasna: bolje jedan tačan pogodak, nego sto rasutih velikih bombi. Presudila je preciznost u odnosu na masu. 

Kako funkcionišu takve bombe? 

One moraju da se ispune tri opšta uslova: 

  1. Kućište mora da ima zidove debljine bar 25 mm kako bi izdržalo udarac u beton bez preranog loma.
  2. Kinetička moć postiže se energijom kretanja, što znači da su i masa i brzina podjednako važne. Bomba bačena s male visine počinje svoje ubrzanje od približno 300 m/sec, dok teže bojeve glave bačene s veće visine postižu ogromne brzine i efekte shodno tome. 
  3. Bomba mora imati upaljač koji treba da izdrži udar u beton, prodre do izračunate dubine i izazove detonaciju na željenom mestu. Reč je o milionitim delovima sekunde.  

Neke porodice bombi koriste tandemsku bojevu šemu: nosni kumulativni naboj pravi ”okno” u betonu, a osnovni fugasni naboj prolazi za njim i eksplodira unutar stuba. Praksa je pokazala da su takve bombe efikasnije od klasičnih fugasnih bombi istog kalibra. Još uvek ostaje izazov tačnog pogađanja u mesto na kome će efekat biti najbolji.

Koji su tipični predstavnici bombi za rušenje betonskih utvrđenja (mostova, bunkera, podzemnih objekata, itd)? Ima ih mnogo, no izdvojićemo najmasovnije. 

  • BetAB-500U (БетАБ – 500У), Ruska Federacija. Masa od 480 – 510 kg, eksplozivno punjenje 76 kg. Probija do jedan i po metar betona ili tri metra zemlje.
  • BLU-109 (Bomb Live Unit), SAD. Masa oko 890 kg, sa punjenjem od 240 kg. Probija 1,5 – 1,8 metara armiranog betona.
  • BLU-113 (bojevi deo GBU-28, Guided Bomb Unit), takođe SAD. Približna masa je 2,1 tonu, a punjenje oko 300 kg. Probija oko šest metara betona ili do  ~30 metara zemlje.
  • GBU-57 (MOP – Massive Ordnance Penetrator). Porodica američkih gigant bombi, ukupne mase oko 13,6 tona i eksplozivnim punjenjem od oko 24, tone. Probija desetine metara zemlje ili mekog betona, a armiranobetnskog sastava znatno manje.

Sa svim ovim parametrima treba operisati veoma oprezno. Kataloške vrednosti se upisuju prema idealnim uslovima. Ni građevinci nisu amateri, pa svako ima svoju recepturu. Armirani beton s ojačanjem u obliku međuprepreka je nepredvidiv kada su rezultati udara u pitanju. Stoga i teorija ”jedan nalet – jedan most” još uvek pripada figurativnom izražavanju, pri čemu nismo ni spomenuli blisku PVO. Uverili smo se da su sadašnji sistemi neposredne odbrane takvi da mogu presresti i dolazeću artiljerijsku granatu. 

Vratimo se dilemi ovog teksta – hoće li, kako i po koju cenu Rusi uništavati mostove na Dnjepru? To će biti pre svega politička, a ne vojna odluka. Kao što vidimo, čak i da nema odbrane to jeste složen zadatak. Ne zaboravimo, većina kapitalnih objekata na Dnjepru građena je u doba Sovjetskog Saveza i po GOSTU (государственный стандарт) koji je za vojne objekte posebno specifikovan. Sovjeti su se veoma ozbiljno pripremali za nuklearni rat. Teško je proveriti u kakvom stanju su ti prelazi, no svaki inžinjerac sovjetske škole (a kod nas je mnogo takvih) će vam sasvim sigurno potvrditi da je rezerva otpornosti stubova ili zidova brane takva da ne važi pravilo – velika bomba izaziva veliku štetu.  

Šta je sa sadašnjim bombama? Vratite se nekoliko redova nazad i uporedite brojke. Većina bombi odavno je prevazišla čuvene Valisove monstrume koji su u to vreme izazivali zemljotrese – a trebalo je da bude suprotno. Moderne bombe su, nezavisno od veličine, opet pokrenule pitanje: kako probiti prih pedeset centimetara betona? Pre toga treba urušiti neprijateljski front da bi mostovi došli na red. Još uvek ostaje teorijska mogućnost da dve sukobljene strane potpišu mir, pa će i mostovi moći da odahnu, da se figurativno izrazimo. No, pošto smo videli kako s tim stoje stvari, sačekaćemo razvoj događaja. U ovoj operaciji mnoga predviđanja su pala u vodu, kad smo je već toliko puta spomenuli.

2 KOMENTARA

  1. Odlicna analiza.
    Pre svega ovaj faktor je glavni: “1. Politički, … razlozi”.
    Kao sto znamo pored mostova Rusi su odavno mogli ostetiti ili unistiti i prugu, zeleznicke mostove i tunele koje spajaju npr. Ukrajinu sa Poljskom, ali nisu cak ni probali.
    Imao sam prilike videti snimak napravljen sa ruskih dronova kako su Rusi sa raketom “Iskander-M” ili sa jedrecom bombom “FAB”-om u metar tacno pogodili prostor ispod mosta (koji je ostao netaknut) gde se krila ukrajinska vojska sa cini mi se samohotkom. Bilo je to pre nekih dve godine, pa se svih detalja vise ne secam.
    Kad neki prozapadno orijentisani komentatori tvrde da su Rusi ispuhali ja bez preuvelicavanja tvrdim da Rusi nisu cak ni poceli da ratuju kako bi mogli.

  2. Svakako će biti uništeni, ako ne onda kada to odgovara Rusiji, onda će kada rušenje odgovara Ukrajini.
    Nemaju Rusi baš neka opravdanja zašto ti mostovi stoje nakon više od 4 godina rata u kojem se napreduje minimalno – najviše zahvaljujući neprekinutoj logistici preko Dnjepra…
    Možda će pre biti da je razlog u strahovanju o sudbini Kerčkog mosta nakon što bi bili srušeni mostovi preko Dnjepra…

KOMENTARIŠI

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave