Dve naizgled odvojene novosti, jedna iz Pacifika, druga iz Evrope, zapravo otkrivaju isti problem koji sve teže može da se sakrije. Američka vojna industrija i logistika pod pritiskom realnih sukoba počinju da nailaze na probleme, a njihovi saveznici već osećaju posledice.
Japan čeka rakete koje ne stižu, Švajcarska razmatra raskid višemilijardnog ugovora. U oba slučaja poruka je ista, američko oružje više nije garant isporuke, već politička i operativna neizvesnost.
Japan ostaje bez Tomahavka, rat sa Iranom guta američke zalihe
Sjedinjene Države su obavestile Japan da isporuka oko 400 krstarećih raketa Tomahavk, planirana do marta 2028. godine, neće biti realizovana u predviđenom roku. Razlog je direktan, masovna potrošnja ovog oružja u ratu protiv Irana.
Prema dostupnim podacima, američke snage su već potrošile stotine Tomahavk raketa u udarima na iranske ciljeve. Pre početka sukoba, ukupne zalihe su se procenjivale na oko 4.000 projektila, uključujući starije varijante i protivbrodske verzije. Međutim, tempo potrošnje je takav da je već sada „pojedena“ proizvodnja koja bi inače pokrivala više od dve godine.
Industrijski kapaciteti ne prate ratni tempo. Kompanija RTX je tokom 2025. proizvela oko 100 novih raketa, dok je dodatnih 240 modernizovano na standard Blok V. U realnosti, to znači da SAD trenutno troše više nego što mogu da nadoknade.

Za Japan ovo dolazi u najgorem trenutku. Tokio je već završio modernizaciju razarača Čokai u SAD, prvog broda sposobnog da lansira Tomahavk rakete. Drugim rečima, platforma postoji, ali oružja nema.
Ovaj razvoj događaja otvara šire pitanje, ako Vašington troši ključne resurse na Bliskom istoku, koliko je zaista spreman za potencijalni sukob sa Kinom u Pacifiku?
Švajcarska diže ruke od Patriota, šest godina kašnjenja i eksplozija cene
Istovremeno, u Evropi se razvija druga vrsta krize poverenja. Švajcarska razmatra raskid ugovora vrednog 2,1 milijardu dolara za kupovinu američkog sistema protivvazdušne odbrane Patriot.
Problem nije samo kašnjenje, već razmera kašnjenja. Umesto planiranog završetka isporuke do 2028. godine, operativna sposobnost je sada pomerena na 2034. godinu. To znači šest godina dodatnog čekanja u trenutku kada se bezbednosno okruženje ubrzano menja.
Bern otvoreno dovodi u pitanje smisao održavanja ugovora pod takvim uslovima. Već je uplaćeno između 650 i 750 miliona švajcarskih franaka, ali bez realnog mehanizma da se američka strana natera da ispoštuje rokove.
Dodatni problem predstavlja rast cene. Procene sada idu i do 3,8 milijardi dolara, što je skoro 50% više od prvobitne vrednosti. Uz to dolazi i optužba da je Pentagon preusmeravao sredstva između različitih programa, uključujući i novac vezan za nabavku aviona F-35A, kako bi održao likvidnost projekta Patriot.

Za Švajcarsku, koja nije članica NATO-a, ovo otvara fundamentalno pitanje, da li američki sistem nabavke oružja uopšte može da garantuje stabilnost i predvidivost.
Zbog toga Bern već razmatra alternativu, novi uslov za buduće nabavke mogao bi biti da se proizvodnja nalazi u Evropi, kako bi se izbegla potpuna zavisnost od političkih odluka Vašingtona.
Odluka koja se očekuje do kraja juna mogla bi da bude mnogo više od jednog raskinutog ugovora. Ako Švajcarska zaista odustane, to bi moglo pokrenuti domino efekat među evropskim državama koje se suočavaju sa sličnim kašnjenjima, rastom troškova i sve većom neizvesnošću u vezi sa američkim isporukama.

Danas je rusko ministarstvo odbrane raportovalo da je proslog meseca napravljen rekord u koristenju aviobombi pustenih na ukro vojsku, tacno 7987 za mesec iliti 257 dnevno. Cestitam na novom rekordu!
Тролу и Ботино, то само у Рујским бајкама да су толико произвели и бацили.
У стварности 10 пута мање, види се да не могу да мрдну на фронту а изгубили су у задњих пар месеци 400квадратних километара окупиране територије.
Komsija,
to su potvrdili ukri.
Ti si izgubio zdrav razum i iskreno mi te je zao.
Tako rece i ukrajinski medij Вільне радіо:
“В марте 2026 года российская армия сбросила на …”
Sto siroti Japanci ne naprave svoje?
Ne smeju? Ne znaju?