Odlazeći holandski ministar odbrane Gijs Tuinman izneo je u podkastu BNR Nieuwsradio izjavu koja je izazvala talas reakcija u evropskim bezbednosnim krugovima. Govoreći o zavisnosti evropskih korisnika od američke softverske infrastrukture na avionima F-35, Tuinman je rekao:
„Ako zaista želite nadogradnju, reći ću vam nešto što nikada ne bih smeo da kažem, ali ću ipak reći: možete da džejlbrejkujete F-35, baš kao i ajfon.“
🇳🇱🇺🇸 "Just like your iPhone, you can jailbreak an F-35."
— DD Geopolitics (@DD_Geopolitics) February 15, 2026
Outgoing Dutch Defence Minister Gijs Tuinman dropped this bombshell in a BNR Nieuwsradio podcast, hinting Europe could bypass US software locks on the jets if Washington plays hardball with updates. pic.twitter.com/5xsxChv3Fl
Izjava ne dolazi slučajno već u trenutku kada se u Evropi još od dolaska Trampa na vlast intenzivira rasprava o strateškoj autonomiji i potencijalnoj mogućnosti da Vašington ograniči ili uslovi softversku podršku neposlušnim saveznicima.
Holandija nije sporedni kupac u programu F-35. Ona je učestvovala u razvoju Joint Strike Fighter programa, uložila oko 800 miliona evra u razvoj, dok je holandska industrija investirala dodatnih 105 miliona evra. Zemlja je naručila 57 aviona F-35, prvi su isporučeni 2022. u vazduhoplovnu bazu Volkel, a 2024. godine proglašena je puna operativna sposobnost.
Upravo zbog tog dubokog učešća u programu i trenutku kada je izrečena, Tuinmanova izjava ima političku težinu. Ona sugeriše da evropski partneri razmišljaju o tehničkim načinima zaobilaženja američke kontrole nad softverskim ažuriranjima, ukoliko bi došlo do političkog zahlađenja odnosa.

Brisel, F-35, „kill switch“ i američka podrška
U briselskim bezbednosnim krugovima već gotovo godinu dana traje rasprava o takozvanom „kill switch-u“, odnosno hipotetičkoj mogućnosti da SAD daljinski ograniče ili deaktiviraju funkcionalnost F-35 kod evropskih korisnika.
Tema je dodatno pojačana nakon što su Sjedinjene Države u martu 2025. godine privremeno obustavile tehničku podršku za sisteme elektronskog ratovanja integrisane na F-16 koje su evropske zemlje isporučivale Ukrajini. Taj potez otvorio je pitanje: da li bi slično moglo da se dogodi i sa F-35?
U Berlinu su predstavnici odbrambene industrije i političari postavili javno pitanje da li bi američka administracija mogla da uslovi softverska ažuriranja za F-35, posebno u scenariju u kojem evropske države koriste avion protiv Rusije, dok Vašington vodi drugačiju geopolitičku liniju.
Program F-35 nameće ograničenja operaterima u pogledu samostalnih softverskih izmena. Avioni primaju ažuriranja putem logističke mreže ALIS, koja se postepeno zamenjuje sistemom ODIN. U tom sistemu centralnu ulogu ima američka infrastruktura.
Trenutno je Izrael jedina država koja je uspela da pregovara specifičan aranžman, omogućavajući instalaciju domaćeg softvera na varijanti F-35I „Adir“, kao i operativnu autonomiju izvan standardne ALIS/ODIN mreže.

U briselskim analizama sve češće se postavlja pitanje da li bi i evropske države mogle da krenu sličnim putem, naročito u svetlu promenjene političke dinamike u Vašingtonu.
Šta je činjenica, a šta politička konstrukcija
Sada dolazimo do ključnog dela. Nema dokaza o daljinskom prekidaču.
Do danas ne postoji verifikovan dokaz da SAD poseduju „kill switch“ koji bi mogao jednim potezom da deaktivira F-35 kod saveznika. Tvrdnja se bazira na pretpostavci o softverskoj kontroli, ali konkretan tehnički mehanizam nikada nije potvrđen.
Ipak, postoji realna softverska zavisnost i to je nesporno. F-35 je mrežno centričan sistem koji zavisi od enkripcionih ključeva, ažuriranja misijskih podataka, logističkih sistema i centralne softverske arhitekture. Bez redovne podrške i ažuriranja, operativne sposobnosti bi se vremenom degradirale. To nije daljinsko gašenje, ali jeste strukturalna zavisnost.
Tema je politički instrumentalizovana
U evropskim medijima i političkim krugovima rasprava o „kill switch-u“ koristi se kao argument za veću odbrambenu autonomiju, jačanje sopstvene industrije i potencijalno smanjenje zavisnosti od SAD. U Vašingtonu se, sa druge strane, takve rasprave doživljavaju kao pritisak ili pokušaj pregovaračkog pozicioniranja.
Evropska debata je reakcija na promenjenu američku političku dinamiku i ovo je suština. Rasprava nije nastala u vakuumu. Ona je odgovor na percepciju da američka politika postaje transakciona i manje predvidiva. Ako se bezbednost može uslovljavati političkim interesima administracije, evropske elite koje uporno prate kurs bivše administracije Vašingtona, žele mehanizme osiguranja.

Šira slika: rat unutar Zapada
U pozadini cele rasprave nalazi se širi politički sukob unutar zapadnog bloka. Tema F-35 nije samo tehničko pitanje softvera. Ona je simbol odnosa moći. Ako Evropa zavisi od američkog koda, onda zavisi i od američke politike.
Ako može da „džejlbrejkuje“ avion, makar teoretski, onda se otvara pitanje suvereniteta u digitalnoj eri. U tom smislu, izjava holandskog ministra nije tehnički savet, već politička poruka. Poruka da Evropa razmišlja o alternativama, a to je daleko važnije od same metafore o Ajfonu.
