Američko ratno vazduhoplovstvo ulazi u novu fazu modernizacije strateške avijacije, odlučno produžavajući operativni vek bombardera B-52 Stratofortress duboko u XXI vek. U centru tog procesa nalazi se ambiciozan program zamene motora, koji treba da omogući da avion projektovan još tokom Hladnog rata ostane relevantan i nakon 2050. godine.
Boeing je dobio novi ugovor vredan 2,04 milijarde dolara od američkog ratnog vazduhoplovstva za nastavak rada na programu zamene motora za B-52. Reč je o dodatnom zadatku u okviru programa Commercial Engine Replacement Program (CERP), koji ulazi u fazu takozvanog postkritičnog pregleda dizajna (PCDR). Ova faza podrazumeva završetak aktivnosti sistemske integracije nakon prethodno završenog kritičnog pregleda dizajna, kao i modifikaciju i testiranje dva aviona opremljena novim motorima i pratećim podsistemima.
Američko ratno vazduhoplovstvo očekuje da će radovi u okviru ovog ugovora biti završeni do 31. maja 2033. godine. Finansiranje je planirano postepeno. U trenutku dodele ugovora obavezano je nešto manje od 36 miliona dolara, dok se glavnina sredstava očekuje od 2026. godine, paralelno sa fazama istraživanja, razvoja, testiranja i evaluacije. Radovi će se odvijati na više lokacija u SAD, uključujući Oklahoma Siti, San Antonio, Sijetl i Indijanapolis, što dodatno naglašava industrijski obim i dugoročnost ovog projekta.
Flota koja ne odlazi u penziju
Američko ratno vazduhoplovstvo trenutno raspolaže flotom od 75 bombardera B-52. Iako su tokom proteklih decenija u službu uvedeni moderniji bombarderi, poput B-2, B-52 je ostao nezamenjiv element američke strateške moći. Razlog nije samo u njegovoj nosivosti i dometu, već i u sposobnosti da se kontinuirano modernizuje i prilagođava novim vrstama naoružanja i operativnim konceptima.
Program zamene motora deo je šire modernizacije flote, koja obuhvata i unapređenje radarskih, komunikacionih i navigacionih sistema. U tom okviru, B-52 će dobiti i novi radar AN/APQ-188, izveden iz sistema koji se već koriste na borbenim avionima F/A-18 i F-15. Ovaj radar treba da poveća sposobnosti detekcije, praćenja ciljeva i preživljavanja aviona u savremenom borbenom okruženju.

Tehnički profil veterana Hladnog rata
B-52, koji je projektovao i proizveo Boeing, je podzvučni strateški bombarder dugog dometa, sposoban da nosi nuklearno i precizno vođeno konvencionalno oružje. U njegov arsenal spadaju gravitacione bombe, kasetna municija i drugi tipovi ubojnog tereta, što ga čini izuzetno fleksibilnom platformom.
Dimenzije ovog aviona i danas deluju impresivno. Raspon krila iznosi oko 56,4 metra, dužina 48,6 metara, dok je visina nešto iznad 12 metara. Prazan avion teži približno 84.000 kilograma, a maksimalna poletna masa dostiže čak 221.000 kilograma. B-52 može da ponese do 31.750 kilograma korisnog tereta, da razvije maksimalnu brzinu od oko 1.046 kilometara na sat, odnosno približno 0,84 Maha, i da dostigne visinu leta do 15.240 metara. Njegov domet, bez dopune goriva, iznosi oko 14.160 kilometara, dok standardnu posadu čini pet članova.
Uprkos starosti konstrukcije, upravo kombinacija velikog dometa, nosivosti i stalnih modernizacija čini B-52 relevantnim i u savremenim strateškim planovima SAD.

Zašto su motori ključni
Trenutno, B-52 koristi turboventilatorske motore Pratt & Whitney TF33, koji su u upotrebi još od davne 1962. godine. Iako su se pokazali izuzetno dugovečnim, njihova pouzdanost, efikasnost i troškovi održavanja više ne odgovaraju savremenim standardima. Zbog toga je doneta odluka da se ovi motori zamene savremenim rešenjem.
Novi izbor pao je na motor F130, koji razvija Rolls-Royce. Boeing, američko ratno vazduhoplovstvo i Rolls-Royce su više od dve godine radili na projektovanju i integraciji, da bi u decembru 2024. godine uspešno završili kritički pregled dizajna. Time je program ušao u fazu u kojoj se konceptualna rešenja pretaču u konkretne modifikacije aviona.
Motori F130 proizvodiće se u Sjedinjenim Državama, kroz ogranak Rolls-Royce North America. Kompanija je uložila više od 600 miliona dolara u pogone u Indijanapolisu kako bi unapredila proizvodne kapacitete i tehnološku osnovu za ovaj program. Prema navodima Rolls-Roycea, F130 nudi poboljšanu pouzdanost, bolje performanse, manju potrošnju goriva i značajno niže troškove održavanja u poređenju sa starim TF33 motorima.
Posebno se ističe tvrdnja da F130 nosi nizak rizik integracije i da će, jednom kada bude ugrađen, ostati na krilima B-52 tokom čitavog preostalog planiranog životnog veka aviona. Drugim rečima, američko ratno vazduhoplovstvo očekuje da posle ove zamene više neće biti potrebe za novim motorima do konačnog povlačenja aviona iz službe.

Strateška poruka modernizacije
Produženje veka B-52 do sredine veka nije samo tehničko pitanje, već i jasna strateška poruka. Dok se razvijaju novi bombarderi i sistemi, poput B-21, SAD istovremeno ulažu u proverene platforme koje mogu da nose i nuklearno i konvencionalno naoružanje, uz relativno niže troškove u odnosu na potpuno nove projekte.
U tom smislu, B-52 ostaje simbol američkog pristupa strateškoj avijaciji, kombinacije tradicije, industrijske baze i postepene modernizacije. Novi motori Rolls-Royce F130 predstavljaju ključni korak u tom procesu, osiguravajući da avion, čije je prvo poletanje bilo još početkom šezdesetih godina, ostane operativan i relevantan u potpuno drugačijem bezbednosnom okruženju XXI veka.
