Američka vojska napravila je korak ka onome što se do juče smatralo naučnom fantastikom, bežičnom napajanju letelica tokom leta. Kompanija PowerLight Technologies tvrdi da je uspešno završila razvoj i početna testiranja sistema koji koristi snažan laserski zrak za prenos energije iz zemlje ka bespilotnim letelicama i avionima na visinama do 5.000 stopa, čime se drastično produžava njihovo vreme boravka u vazduhu.
Reč je o projektu razvijanom u okviru programa PTROL-UAS (Power Transmitted by Laser to Uncrewed Aircraft Systems), koji delimično finansira američka Centralna komanda. Cilj programa je da se pređe sa laboratorijskog razvoja pojedinačnih komponenti na potpuno integrisani sistem sposoban za realne operativne scenarije.
„Bežični dalekovod“ na nebu
U središtu sistema nalazi se autonomni laserski predajnik velike snage, uparen sa laganim prijemnikom ugrađenim u letelicu. Zajedno, ove komponente funkcionišu kao svojevrsna „bežična dalekovodna linija“, sposobna da isporuči energiju kilovatne klase na udaljenostima od nekoliko kilometara.
PowerLight tvrdi da je tokom testiranja potvrđena sposobnost sistema da precizno formira i kontroliše laserski snop visoke snage, kao i da pouzdano prati vazdušne ciljeve u realnom vremenu. Predajnik je projektovan za mobilnu i napred raspoređenu upotrebu, uz kombinaciju softverskog upravljanja snopom i hardvera koji omogućava kontinuirani, stabilan energetski izlaz.
Sistem poseduje višeslojnu zaštitu, dodaju iz ove kompanije, uključujući automatizovane kontrole i stalni stručni nadzor, kako bi se osiguralo bezbedno funkcionisanje u zajedničkom vazdušnom prostoru. Softver za upravljanje obezbeđuje praćenje i analitiku u realnom vremenu i kompatibilan je sa postojećim sistemima za upravljanje dronovima.
„Ovo nije samo prenos energije od tačke A do tačke B“, izjavio je Tom Nudžent, tehnološki direktor i suosnivač PowerLight-a. „Predajnik komunicira sa avionom, prati njegovo kretanje i isporučuje energiju tačno tamo gde je potrebna. Ovi testovi potvrđuju osnovnu arhitekturu za narednu fazu, letna ispitivanja.“


Kako avion „hvata“ lasersku energiju
Sa strane letelice, PowerLight objašnjava kako je razvio kompaktni prijemnik mase oko dva kilograma. On koristi specijalne laserske konvertore snage koji nevidljivu lasersku energiju pretvaraju u električnu energiju, pogodnu za direktno punjenje baterija u dronu.
Prijemnik poseduje i kontrolni modul koji prikuplja telemetrijske podatke i šalje ih nazad zemaljskoj stanici, istovremeno otvarajući prostor za buduće optičke komunikacione veze između letelice i baze.
Ključni cilj PTROL-UAS programa jeste da prenos energije putem laserskog snopa postane standardna operativna sposobnost, čime bi se suštinski promenio način upotrebe autonomnih sistema, posebno u regionima gde ne postoji infrastruktura za punjenje ili dopunu goriva.
Saradnja sa vojskom SAD i „beskonačni let“
PowerLight sarađuje sa kompanijom Kraus Hamdani Aerospace na integraciji sistema u bespilotnu letelicu K1000ULE, platformu ultra-dugog trajanja namenjenu misijama američke mornarice i kopnene vojske. Ova letelica je projektovana za operacije u kojima je dugotrajnost ključna, a logistička podrška minimalna ili nepostojeća.

„K1000ULE je od početka dizajniran da pomeri granice izdržljivosti“, izjavila je Fatema Hamdani, izvršna direktorka i suosnivačica Kraus Hamdani Aerospace-a. „Lasersko napajanje uvodi potpuno novi nivo istrajnosti za nadzor i operacije velikog dometa.“
Pošto su testovi podsistema uglavnom završeni, PowerLight navodno planira potpuno integrisana letačka ispitivanja početkom 2026. godine. Tokom tih testova trebalo bi da se demonstrira kontinuirano punjenje drona u vazduhu, koncept koji kompanija otvoreno reklamira kao „beskonačni let“, makar u kontrolisanim uslovima.
Ako se tehnologija pokaže operativno održivom, ona bi mogla fundamentalno promeniti način na koji američka vojska koristi dronove, od stalnog izviđanja i nadzora, do dugotrajnih misija.

“… a logistička podrška minimalna ili nepostojeća.
Kako?
Valjda se prvo treba pronaci adekvatan nacin kako da se neopazeno prokrijumcari ta “tacka A” iliti autonomni laserski predajnik neposredno na poluprijateljsku i/ili neprijateljsku teritoriju, a generatori el. energije tog predajnika isto nisu perpetuum mobile.
Eto ovo je najbolji primer kako zapadnjaci sebi predstavljaju ratove, jer sa ovakvim sredstvima se moze ratovati samo protiv divljackih plemena po pustinjama, a i to je veliko pitanje.