U tekstu ”Ukrajina kao raskrsnica naroda” iscrpno smo se bavili viševekovnim mukama nastanka ove države…koje i dalje dolaze na naplatu. Nastajala je i nestajala, dodavane su joj i oduzimane teritorije, onako kako su susedi hteli, mogli ili morali.
Tako je i ona menjala vremenom svoju teritoriju – na račun drugih, ne odbijajući nijedan poklon. Da jeste reč o državi u kojoj zaista postoji kriza kontinuiteta, ali i identiteta, ako tako može za jedno državno uređenje da se kaže, to više nije neka senzacionalna novost, naprotiv.
Sama SVO je dokaz tome jer su se već posle evromajdanskih događja razmahale razne paravojne formacije etnonimskih naziva, ktetika i toponima. Preko 60 raznih samostalnih jedinica ratovale su ili ratuju protiv Rusa, noseći često imena pokrajina i gradova.
Poreklo imena
Podsetimo odakle ime jedinici koja je predmet ovog teksta.Karpatska Seč (Карпа́тська Січ) je bila adminisrtativni i vojni centar zaparoških Kozaka. Sama reč сеч ( січ) potiče od ukrajinskog glagola сікті – seći. U tom planinskom, šumovitom kraju krčile su se šume za logore ili utvrđenja, pa su mesta seče tako i dobila ime, obeležavajući ceo kraj. Kod nas se one zovu krčevine, pa i bi tako moglo da se nazove – Karpatska krčevina, proplanak. Istorija tog kraja podseća na nesrećnu sudbinu Srednje Evope izazvanom veštačkom tvorevinom, Crno-žutom monarhijom.
Posle njenog raspada Zakarpatje je pripojeno Čehoslovačkoj. Mađarskoj je oduzeto više od dve trećine teritorije (71,5%), a sama oblast podeljena je između država koje su se do tada graničile s Austrougarskom. Mađarska, koja se brzo osilila posle raspada monarhije, 1939. godine izvršila je invaziju na Karpatsku Ukrajinu. U sukob su se umešale trupe Poljske i Češke. Slabo branjena Seč brzo je okupirana i cela oblast (poznata i kao Podkarpatska Rusija) pripala je Mađarskoj. Ne zadugo, jer ju je povratio Sovjetski Savez i pridružio novoformiranoj Ukrajinskoj Saveznoj Socijalističkoj Republici.
Rat je prošao, ali su rane, mržnja i želja za osvetom ostale. Tokom mađarske invazije jedini otpor pružila je paravojna formacija Karpatska seč čije su jezgro predstavljali članovi Organizacije ukrajinskih nacionalista, predvođenih zloglasnim Romanom Šuhevičem koji je bio predmet jednog našeg teksta. Od oko 15.000 članova samo dve ili tri hiljade bilo je borbeno spremno i poraz je bio neminovan.

Jurišna četa – nastavljač tradicije
Sedamdeset i pet godina posle mađarske invazije i okupacije osnovana je jurišna četa istog imena, kao deo 93. oklopno-mehanizovane brigade Oružanih snaga Ukrajine. To se dogodilo krajem maja, početkom juna 2014. godine, s početkom sukoba na istoku Ukrajine. Jedinicu su sačinjavali dobrovoljci, članovi nacionalističke političke partije Sloboda (Всеукраїнське об’єднання Свобода). Oleg Kucin (pozivni znak Kum) počeo je da prikuplja pomoć za vojnike koji su bili raspoređeni u reonu Slavjanska u Donjeckoj oblasti. Pomoć je najpre išla borcima Nacionalne garde i mešovitim jedinicama OS Ukrajine. U početku je ova grupa imala petnaestak ljudi, uglavnom iz Strija, Zakarpatja i Kijeva.
Početkom leta rešili su da stupe u redove Nacionalne garde. U regrutnom centru Novi Petrovci (Kijevska oblast) prošli su obuku. To nije išlo tako lako, jer nisu imali ljudstva ni za jedan vod; bilo ih je svega 35. Ta grupa je podeljena na dva dela. Deo je otišao u Donbas s tri zadatka: da orzanizuje izbore, bavi se volonterskim aktivnostima, a noću da poseda položaje. Upravo je u avgustu i počeo borbeni put samostalne dobrovoljačke čete Karpatska seč. U njoj su se nalazili ektremni nacionalisti koji nisu mogli biti primljeni u Nacionalnu gardu, ali i opskurni likovi koji su učinili krivična dela tokom evromajdana, rušeći spomenike, paleći i pljačkajući. Tokom 2015. godine stekli su izvesna borbena iskustva u direktnom sukobu s ruskim snagama.

Ozakonjenje
Takve dobrovoljačke jedinice prilično komotno su se ponašale na ratištu, pokazujući znake neposlušnosti i anarhije, pravdajući to fanatičnim patriotizmom i nacionalizmom. Zbog pritiska međunarodne javnosti predsednik Ukrajine doneo je odluku da takve jedinice ukine ili legalizuje. Karpatskoj Seči predloženo je da stupi u sastav 93. oklopno-mehanizovane brigade čiji su bok oni obezbeđivali u blizini samog Donjecka.
Nije preostalo ništa drugo nego da se izjasne. Stoga su se oni 26. aprila 2015. godine okupili u Hladnoj Jaruzi (Холодний Яр, Čerkaska oblast Ukrajine) mestu izuzetne simbolike za nacionaliste ove zemlje. Reč je o centralnom delu Ukrajine koji se borio protiv Poljaka, ali i tokom 1919-1922. godine protiv svih koji bi tuda nailazili – Beli, Crveni, lokalne bande i pokreti. Formirali su svoju republiku i stoga ovo mesto ima mitsko značenje u Ukrajini.
Jednoglasno je prihvaćena odluka da se priključe Oružanim snagama. Pri tom je četa nastavila sa svojim aktivnostima i pomagala je saborcima na prvoj borbenoj lliniji. Tokom avgusta 2015. godine beleži se da je ona držala devet položaja oko donjeckog aerodroma i nekoliko kod naselja Peski. Posebno je bila teška situacija u reonu aerodroma. Jedinica se vremenom povećavala, pa su neki njeni pripadnici prošli obuku za artiljerijsku korekturu.

Organizacija i sastav
Bez obzira na želju da svi budu u jednoj četi, to nije bilo moguće, pa su borci raspoređivani u razne niže jedinice brigade. Na taj način bilo je otežano opremanje, određivanje premija, odsustva, plata, dokumentacije, ali i svakodnevne stvari kakve su hrana, smeštaj i druge logističke potrebe. Više puta ponovljeni zahtevi za samostalnošću odbijani su od komande OS Ukrajine.
Sastav se stalno menjao. Za godinu dana broj boraca porastao je na 350 svih mogućih profesija, studenata, profesora, čak i direktora nekih fabrika. Među njima su se svojim primerom isticali i poslanici iz sastava partije Sloboda. Ova jedinica tipična je i po značajnom broju devojaka koje su angažovane kao medicinske sestre, ali i kao borci.
Borci imaju svoje našivke, ali nemaju propisanu uniformu, već nose šarenilo kamuflažnih uniformi raznog porekla. Shodno tome, takvo je i naoružanje pa je i posao logističara ove jedinice prilično zamršen. Mnoge slične jedinice su se rasule, utopile u druge formacije, predale ili uništene u toku SVO, pa njen trenutni sastav, brojnost i angažovanost nisu poznati.

A kolko bi vas preteklo da vas srbi nisu puštali kad ste bežali glavom bez obzira od muslimana u srednjoj bosni? Ajde ustaso mani nas demagogije
@iGor!…majstore,ako se ima još štošta napisati o toj skupini,pa daj si truda-nadopuni ovaj teskst svojim saznanjima.stoga,nemoj kritizirati gosp.autora,već naposao,prokaži naciste i njihov ratni put.ti zasigurno imaš cjelokupne podatke za ove…pozdrav autoru članka!
Најбитнија информација коју имам је да мој народ никад није имао логоре ни за чију децу, остале информмације су секундарне.
Uvaženi iGore,
Hvala na izdvojenom vremenu i komentaru. Verovatno obojica mislimo isto o tim dripcima, ali tekst zahteva objektivnost pa sam se uzdržao od ličnog stava. Istina je da su dobrovoljci u ratovima veoma upitna i diskutabilna kategorija; jedni odlaze u rat vođeni iskrenim ubeđenjima (nezavisno od toga da li su ona ispravna ili ne), drugi zbog fanatizma ili avanturizma, a treći da se okoriste. Kao i svuda i uvek kroz istoriju. Ovakvih formacija u Ukrajini ima mnogo i njihova ljudska i borbena vrednost je često pod velikim znakom pitanja.
Srdačan pozdrav i poštovanje!
Nazalost,
mnogo negativnih stvari postoji na ovom svetu, ali da li su one dostojan predmet pisanja jednog clanka?
Objektivnost tu gubi svakakav smisao.
Predlazem Vam da napisete novi clanak o tome posle SVO, kad se neki od glavesina doticnih formacija nadju na ruskim optuzenickim klupama.
Истина је, много је зла и олоша на овом свету. Стога је текст и написан, не за Вас, већ за оне који још увек мисле да су Украјинци цвет европејства и невинашца. Кад све ово прође, многи ће покушати да промене ”дрес” и страну. Нека остане записано.
Срдачан поздрав!
Добро вече чика Ивићу.
Верујем да оштрина текста треба да прати догађај о ком се пише.
Предметни био-мусор то свакако заслужује.
Фалс на пажњи.
@vlad!…eto vlad cepeš,zato ste protjerani.zbog takvih stavova kao što ih ti imaš.što misliš da se hrvatska držala takvih stavova kao ti kad su prolazile kolone i kolone,koliko bi vas preteklo?
Ne sekiraj se, sledi retalijacija.
Ne budi nervozan. Znaš da sledi retalijacija.
Nacizam je zlo. Nepostojeća država i nepostojeća nacija je obolela od te bolesti, moraće da se leči.
Kako je lepo rečeno, denacifikacija, demilitarizacija
Za Ukrajinu spremni!!!
Za ove samo smrtna kazna.
Веома, веома мекано.. чика Ивићу.
О то скупини са истом Ф дијагнозом се има штошта написати.
Фала на пажњи.