Francuske vazdušne i svemirske snage nedavno su izvele prvu seriju probnih gađanja američke rakete AGM-114 Hellfire sa bespilotne letelice MQ-9 Reaper, testovi su održani na poligonu Solencar na Korzici. To se smatra napretkom u pokušaju da se brzo poveća udarna i taktička fleksibilnost francuske flote drona Reaper, jer evropski sistemi bespilotnih letelica srednjih visina još uvek ne nude bilo kakvu zrelu, široko dostupnu alternativu.
Prema zvaničnim navodima, tokom probnih letova ispaljene su četiri rakete Hellfire, a integracija je praćena istovremenim testovima sa vođenim bombama GBU-49, kao i dodavanjem krovnih modula za prikupljanje komunikaciono-izviđačkih podataka i produženih krila radi većeg dometa leta. Ove kombinacije treba da omoguće operaterima da brže prođu kroz ciklus otkrivanja, verifikacije i neutralizacije cilja, posebno u priobalnim i mediteranskim operacijama.
Notre drone #Reaper franchit un nouveau cap avec les missiles #Hellfire.
— Chef d'état-major armée de l'Air et de l'Espace (@CEM_AAE) October 16, 2025
Cette semaine, les Aviateurs ont conduit les premiers tirs d’expérimentation avec succès.
Détecter, analyser et neutraliser toujours plus vite.@Armee_de_lair pic.twitter.com/8aVJfX0JMF
Hellfire R2 je polu-aktivno laserom vođena raketa mase oko 45 kilograma, razvijena da deluje protiv oklopnih i lakših struktura uz smanjeni rizik od kolateralne štete. Varijante prilagođene za upotrebu sa dronova poboljšavaju profil stabilnosti i navodjenja pri velikim visinama, a tipični operativni domet iznosi do osam kilometara, što upareno sa sposobnošću Reapera da duže ostane u vazduhu daje značajnu fleksibilnost za delovanje sa sigurnih rastojanja.
Istovremeno, integracija GBU-49, koja kombinuje INS/GPS sa laserskim vođenjem, nudi opciju preciznog uništavanja ciljeva i kroz oblake, kao i pogodnu sposobnost za angažovanje pokretnih meta. Reaper Block 5 ER, opremljen paketom za produženi domet, u stanju je da ostane u vazduhu i do 30 sati, što omogućava posadi da dugo nadzire oblast i angažuje cilj čim se on potvrdi.
Zašto koristiti američke rakete na evropskoj platformi? Najjednostavniji odgovor leži u certifikaciji i dostupnosti. MQ-9 je odavno sertifikovan za Hellfire i GBU-49, a SAD su prethodno odobrile Parizu da kupi velike pakete municije kroz FMS, što je Francuskoj omogućilo brzu nabavku zaliha i obuke. Sa druge strane, evropske rakete, poput MBDA-ovog Akeron LP, zahtevaju dodatne modifikacije softvera, testiranja i izvoznih odobrenja, procesi koji mogu odugovlačiti dok se urgentne potrebe ne zadovolje.
Akeron LP je dizajniran kao evropski pandan, sa senzorskim paketom koji kombinuje laser, TV i nehladjeni IR, te sa mogućnošću napada iznad glave i sposobnošću da probija modernu reaktivnu zaštitu. Ipak, dok taj sistem ne uđe u široku upotrebu, Reaper naoružan Hellfireom predstavlja praktičnu i trenutno raspoloživu sposobnost.

Kombinacija Reaper, Hellfire i GBU-49 oblikuje operativni instrument pogodan za borbu protiv terorizma, obalski nadzor i zaštitu pomorskih puteva. Posade mogu brzo identifikovati i neutralisati pretnju, od malog naoružanog čamca do pokretnih kopnenih meta. Dodavanje BAE Systems COMINT modula i krila većeg raspona značajno smanjuje vreme između otkrivanja i napada, čime se smanjuje rizik od greške ili kolateralne štete.
Ovo je takođe i podsetnik na taktički balans koji Evropa trenutno vodi: razvoj sopstvenih dronova i sistema oružja predugo traje, stoga vlade privremeno kupuju američke sisteme da poprave operativne praznine. Francuska, koja paralelno finansira razvoj Akerona i drugih domaćih rešenja, na ovaj način „kupuje vreme“ dok njena industrija ne dostigne nivo pouzdanosti i masovnosti potreban za potpunu nezavisnost.

Iz perspektive strateške logike, prva integracija američkih raketa na francuski Reaper signal je pragmatičnog pristupa, kombinovanja dostupne i sertifikovane municije sa sopstvenim operativnim zahtevima. Time se neposredne potrebe za zaštitom morskih puteva i obalskih područja zadovoljavaju bez čekanja na dugačak proces evropske integracije i proizvodnje.
Za budućnost, pažnja će biti usmerena na to koliko brzo evropski sistemi poput Akerona LP i sopstvenih dronova mogu preuzeti ulogu, kao i na pitanje interoperabilnosti i nabavke municije. U međuvremenu, Francuska je demonstrirala da kombinovanjem postojećih, provereno delotvornih komponenti može brzo proširiti svoje sposobnosti i reagovati na savremene bezbednosne izazove.
Francusko „prvo“ lansiranje Hellfire-a sa MQ-9 nije nikakva tehnološka revolucija, već formalna potvrda sposobnosti koju Amerikanci koriste još od ranih 2000-ih (deda ovog drona, Predator MQ-1 je koristio AGM-114 Hellfire). Međutim, svi koji su kupili Reaper dronove ne znači da rakete smeju i znaju odmah da lansiraju.

Dakle, potrebni su sertifikacija, integracija, ITAR dozvole, testovi i taktike-procedure. Francuska je sada praktično prešla taj prag i dobila operativnu kombinaciju, dok evropske alternativе (prototip Eurodrona čekamo preko 10 godina, Akeron LP nije u punom spektru upotrebe, lokalni senzori, itd..) već godinama u sazrevaju.
U širem okviru, u pitanju je taktički razuman potez, ali strateška poruka ostaje duboko podeljena: što duže Evropa (uključujući Pariz) oslanja ključne misije na američke platforme i municiju, to je dublja zavisnost od američkih lanaca snabdevanja i politika izvoza, posebno danas, kada nova administracija u Vašingtonu očekuje ih naoružana EU prati u donošenju odluka, a Brisel kao da još uvek sledi politiku prethodne vlasti u SAD.

Mogu da sa njima obrisu guzicu. Uskoro ce to biti tamo sve nase.