U trenutku kada globalna bezbednost visi o koncu, Rusija je navodno signalizirala spremnost na „vazdušno primirje“ u Ukrajini — ograničenu obustavu napada dronovima i raketama, koja bi mogla označiti prvi ozbiljniji korak ka deeskalaciji od početka rata. Ipak, umesto da se ovaj potez analizira kao moguća diplomatska šansa, glavni narativ u zapadnim medijima fokusira se na sumnju, zamke i pretpostavke o „geo-strategijskoj perfidiji“ Kremlja.
Ali, možda je vreme da se postavi suštinsko pitanje: šta ako primirje nije trik, već test?
Realna diplomatija ili „poklon“ Trampu?
Prema informacijama koje širi Bloomberg, predlog primirja je sinhronizovan sa dolaskom specijalnog izaslanika SAD, Stiva Vitkofa, u Moskvu — potez koji otvara kanal komunikacije između dve najmoćnije nuklearne sile sveta. Cilj? Ublažavanje trenutnih tenzija i izbegavanje novih sankcija, koje bi pogodile i Rusiju i zemlje poput Kine i Indije.
Zapadni narativi nazivaju ovu inicijativu „poklonom za Trampa“, ali iz geopolitičke perspektive, to može biti i manevarski prostor za sve strane da zaustave dalje razaranje — makar privremeno.

Kijev pod pritiskom Zapada, ne samo Rusije
Iako se predlog uslovljava učešćem i pristankom Ukrajine, Kijev je zapravo pod pritiskom s obe strane — s jedne strane od Moskve, koja želi taktičku pauzu, a s druge od zapadnih saveznika, koji zahtevaju borbu do kraja. U tom vakuumu, svaki pokušaj pregovora unapred biva osujećen pričom o „neprihvatljivim uslovima“, čime se odgovornost za neuspeh automatski prebacuje na Moskvu.
Ali istina je kompleksnija: nijedna strana trenutno nije voljna da napravi strateški ustupak, i zato bi makar ograničeno primirje — ako se realizuje — moglo predstavljati vredan diplomatski presedan.
Predah za front, prostor za rebalans?
Taktički gledano, obustava vazdušnih napada bi omogućila obema stranama da pregrupišu snage. Da, Rusija bi mogla iskoristiti pauzu da obnovi zalihe projektila, ali i Ukrajina bi dobila dragoceno vreme da konsoliduje pozicije i zaštiti civilnu infrastrukturu. U situaciji gde nijedna strana ne može ostvariti odlučujuću pobedu, privremeni prekid vatre može biti više od taktičkog manevra — može biti prvi korak ka redefiniciji ciljeva rata.
Tramp između mira i uloge „tvrdog lidera“
Za Donalda Trampa, koji je obećao brzo okončanje rata u Ukrajini, ovaj trenutak predstavlja prelomnu tačku. Ako prihvati primirje, može ga predstaviti kao dokaz svog liderstva i sposobnosti da „natera Putina na povlačenje“ — makar u simboličkom smislu. Ako ga odbaci, rizikuje da odnosi SAD i Rusije pređu prag nepovratne eskalacije, dok istovremeno gubi diplomatski prostor koji bi mogao koristiti za dalje pregovore.
Medvedev i senke X mreže: retorika ne rešava rat
Polemike poput one između Dmitrija Medvedeva i američkog senatora Linzija Grejema, koje su se vodile na mreži X, samo potvrđuju da informacioni rat paralelno prati oružani sukob.

Ali dok svet komentariše uvrede, prava pitanja ostaju nepostavljena: ako postoji ponuda za prekid vatre — zašto se ona automatski odbacuje?
U svetu ratne buke, tišina može biti najvažniji signal
Umesto da se ponuda „vazdušnog primirja“ tumači kao varka, možda je vreme da se analizira kao mogući signal spremnosti za redefinisanje ciljeva. Svaki rat se završava pregovorima, a istorija pamti da se ozbiljni mirovni procesi često rađaju

Trampove sankcije itekako deluju
Da, na EU i USA deluju i to vidiš i sam po inflaciji i euru koji ne vredi ništa
Inflacija u Srbiji svakako da, u Nemacku mali procenat još od korone cene su manje vise ostale iste.
“Prema informacijama koje širi Bloomberg…”, i tu sam završio sa čitanjem💁