Kineski istraživači razvili su novu generaciju elektronskog ratovanja (EW) koja obećava simultano ometanje neprijateljskih sistema i zaštitu sopstvene komunikacije putem tzv. „zone nulte smetnje“.
Sistem koristi dva precizno koordinisana drona koji deluju u tandemu i stvaraju bezbednu komunikacionu zonu – čak i dok intenzivno remete neprijateljske signale.
Ovaj koncept se upoređuje sa “okom uragana” – u kojem je sve oko vas razorno, ali je centar savršeno miran. Na sličan način, kineski sistem omogućava da savezničke trupe ostanu povezane čak i u sred elektronskog haosa.
Kako funkcioniše kineska tehnologija?
Sistem se oslanja na dva bespilotna vazduhoplovna sistema (UAV).
- Prvi dron emituje snažne radio talase koji ometaju neprijateljske komunikacione i radarske sisteme,
- Drugi dron istovremeno emituje precizan kontratalas, koji poništava signal ometanja na mestu gde se nalaze prijateljske snage.
Rezultat? Na mestu gde se talasi ukrštaju, signali se međusobno poništavaju, stvarajući „elektronsku tišinu“ – zonu u kojoj savezničke snage mogu bezbedno komunicirati, dok je neprijatelj potpuno zaslepljen.
Tehnički gledano, ovo je kombinacija oblikovanja snopa (beamforming) i faznog poništavanja signala, što se inače koristi u sofisticiranoj komunikacionoj tehnologiji, a sada je preneseno u domen ratovanja.
Prednost u odnosu na tradicionalne sisteme elektronskog ratovanja
Za razliku od klasičnih elektronskih ometača koji šalju signale u svim pravcima, kineski sistem nudi visoku preciznost i selektivnost. Dok stariji sistemi, poput ruskog „Hibinija“ ili američkih EA-6B Prowler i EA-18G Growler, koriste usmereno ometanje, oni i dalje ne mogu razlikovati prijateljske i neprijateljske signale u istom prostoru.

Kineska inovacija eliminiše ovaj problem: ometanje je ciljno, a prijateljski signali ostaju netaknuti. Ovo bi transformisalo elektronsko ratovanje iz „slepog udarca“ u precizan hirurški alat.
Za sada – samo simulacija
Iako deluje revolucionarno, važno je napomenuti da se ova tehnologija trenutno nalazi samo u fazi simulacije. Istraživači sa Pekinškog instituta za tehnologiju, pod vođstvom profesora Janga Điana, tvrde da su u uslovima snažnog ometanja (odnos ometanja prema signalu 20 dB, odnosno 100 puta jače) uspešno poništili sve smetnje na strani prijateljskih snaga.
U recenziranom radu objavljenom u kineskom naučnom časopisu Acta Electronica Sinica, navodi se:
„U simulaciji sa odnosom ometanja 20 dB, elektromagnetna interferencija kod korisnika je svedena na nulu.“
Ovo sugeriše izuzetno preciznu prostornu kontrolu elektromagnetnog okruženja, što je od velikog značaja za borbu u GPS-zabranjenim ili snažno ometanim zonama.
Tehnički izazovi i ograničenja
Iako impresivna, tehnologija ima nekoliko prepreka:
- Zahtijeva savršenu sinhronizaciju dva drona u realnom vremenu,
- Potrebna je izuzetno precizna kontrola nad radio signalima u borbenim uslovima,
- I ne postoji još u stvarnosti – nije testirana na terenu.
Ipak, ako se uspešno razvije, ova tehnologija bi drastično promenila način na koji se vode savremeni ratovi, naročito u oblastima sa intenzivnim elektronskim ometanjem.

Izuzetno slozeni tehnoloski problem koji se treba restiti prilikom
realizacije ovakvog nacina ometanja elektromagnetnog spektra. Neka
je opseg ometanja Fmin do Fmax. Tada se opseg ometanja najcesce
radi uskopojasnim ometacima frekvencije F pri cemu se frekvencija
ometaca velikom brzinom menja u opsegu Fmin do Fmax. Ovo menjanje
frekvencije moze biti kontinualno od Fmin do Fmax ili na osnovu
slucajnog odabira frekvencije unutar opsega Fmin do Fmax. Brzine
promene frekvencije ometaca moraju biti takve da uspesno ometaju
i rad komunikacionih uredjaja koji sami rade sa promenom frekvencije.
Te promene frekvencije pre deceniju dve se bili na nivou od 5.000
do 10.000 promena u sekundi. Pre vise od 3 decenije u postojali
su radio predajnici ovoga tipa koji je eksperimentalno radio Rudi
Cajvec iz Banja Luke sa promenom frekvencije od oko 200 skokova
u sekundi. Znaci ometac bi morao da radi sa promenama frekvencije
brzine barem 10x vecim od brzine promene frekvencije radi predajnika
ciji rad zelimo da ometamo.
Sada tek nastupa pravi problem, kako se ometaci krecu, njihovo
medjusobno rastojanje je promenljivo a to znaci i fazno rastojanje
izmedju ta dva predajnika se menja ( sustina gasenja ometanja je
u emitovanju drugog signala koji ima fazno pomereni signal za
180 stepeni u odnosu na originalni ometacki signal ). Ne zaboravimo
da se prilikom kretanja predajnika javlja i Doplerov efekat
promene frekvencike koji nece biti isti za oba predajnika. Tu je
i vremensko kasnjenje signala u odnosu na originalni ometacki signal.
Sve u svemu veoma “vruc kromir” koji je moguce resiti ali uz mnogo
tehnoloskih problema i zato je ta tehnologija jos u “laboratorijskoj”
fazi razvoja.