Drumski raspon Krimskog mosta srušen je tokom ukrajinskih napada 16. i 17. novembra 2026. godine, ali se već nekoliko sati nakon objavljivanja prvih snimaka otvorilo neobično pitanje: ko je zapravo odgovoran za njegovo urušavanje? Ukrajinska Služba bezbednosti pripisuje odlučujući udar raketama-dronovima Paljanica, evropska kompanija Destinus tvrdi da je sedam njenih raketa RUTA pogodilo most i oborilo raspon, dok proizvođač Fire Point navodi da je presudan bio pogodak krstareće rakete FP-5 Flamingo. Sve tri strane učestvovale su u predstavljanju iste operacije, ali njihove izjave ne daju jedinstven odgovor o oružju koje je neposredno izazvalo rušenje konstrukcije.
Nesporno je da je centralni drumski raspon pao u Kerčki moreuz, dok je paralelni železnički most oštećen, ali nije potpuno uništen. Ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski saopštio je da je operacija pripremana približno mesec dana, kroz sedam faza, uz angažovanje jedanaest različitih sistema naoružanja i bespilotnih letelica. Njihovo poreklo, tehničke karakteristike i međusobno različite izjave proizvođača otkrivaju znatno složeniju priču od one koju su u prvim satima posle napada predstavili pojedini mediji.
Šta je zaista uništeno i šta potvrđuje ruska strana?
Napadi na most počeli su 16. novembra, kada je ruska administracija Krima prijavila oštećenja i privremeno obustavila saobraćaj. Tokom naredne noći usledio je drugi napad, posle kojeg su se pojavili snimci urušenog velikog čeličnog luka i drumskog raspona ispod njega. Fotografije i video-materijal potvrđuju prekid drumske konstrukcije, a ne samo površinska oštećenja kolovoza.
Rusko Ministarstvo saobraćaja potvrdilo je nove napade i oštećenja konstrukcije, dok je Istražni komitet Rusije pokrenuo postupak zbog terorističkog napada. U početku je obustavljen i drumski i železnički saobraćaj, ali je ruska železnička administracija već 17. novembra prijavila obnovu železničkog saobraćaja. Ruski zvaničnici najavili su popravku mosta i organizovanje alternativnih kopnenih i trajektnih pravaca.
Prema pregledu ruskih državnih medija, njihove vlasti formirale su poseban krizni štab za obnovu saobraćaja i procenu štete. Moskva je, dakle, potvrdila napade, prekid saobraćaja i oštećenja, ali nije objavila tehničku analizu pogodaka koja bi pouzdano identifikovala sve upotrebljene projektile. Sam izgled urušenog raspona nije dovoljan za utvrđivanje vrste municije koja je izazvala završni lom konstrukcije.
SBU tvrdi da je Paljanica oborila drumski raspon
U zvaničnom saopštenju SBU od 17. novembra navodi se da je operaciju organizovala Služba bezbednosti Ukrajine zajedno sa drugim delovima oružanih snaga. Prve faze obuhvatale su napade na rusku protivvazdušnu odbranu i sredstva elektronskog ratovanja, dok je neposredno dejstvo po mostu izvedeno kasnije. SBU izričito tvrdi da su pripadnici njenog specijalnog centra Alfa pogodili drumski deo raketama-dronovima Paljanica, posle čega je konstrukcija pala u more.
Zelenski je u javnom obraćanju podržao takav prikaz, navodeći da je Paljanica gađala drumski deo, dok su Neptun, RUTA i Flamingo napadali železnički deo. Posebno je pohvalio SBU, specijalnu jedinicu Alfa, Generalštab i ukrajinske proizvođače oružja. U njegovoj verziji događaja precizno je razdvojena namena pojedinih projektila, ali nije objavljen potpuni raspored pogodaka sa vremenom detonacije i posledicama svakog udara.
Takav prikaz mogao bi da objasni zašto je drumska konstrukcija pretrpela znatno veća oštećenja od železničke. Međutim, naredne izjave dva proizvođača naoružanja pokazuju da ni sami učesnici operacije nisu saglasni oko neposrednog uzroka urušavanja. Posebno je važno što oba proizvođača iznose znatno konkretnije tvrdnje o sopstvenim projektilima nego ukrajinsko državno rukovodstvo.
Destinus: Lansirano devet raketa RUTA, sedam pogodilo most
Holandska kompanija Destinus objavila je na svom zvaničnom nalogu društvene mreže LinkedIn da su njene rakete RUTA gađale Krimski most tokom dva uzastopna dana. Prema objavi, prvi udari oštetili su gornju noseću konstrukciju, dok je narednog dana sedam raketa pogodilo most i izazvalo urušavanje jednog raspona. Kompanija je istovremeno saopštila da su njeni bespilotni sistemi LORD, koje ukrajinska vojska koristi pod nazivom Da Vinci, učestvovali u suzbijanju ruske protivvazdušne odbrane.
Predsednik Destinusa Oleksandr Daniljuk dao je dodatne podatke agenciji Reuters, navodeći da je ukupno lansirano devet raketa RUTA Block 1, od kojih je sedam pogodilo most. Time je kompanija praktično preuzela zasluge za ključni rezultat operacije, iako je Zelenski isto oružje povezao sa železničkim, a ne drumskim delom. Destinus nije objavio tehnički izveštaj koji bi pokazao da je upravo neki od sedam pogodaka RUTA izazvao pad drumskog luka.
Još je zanimljivije što Daniljuk insistira da je RUTA evropski proizvod i jedino strano oružje korišćeno u operaciji. Ukrajinski ministar odbrane Jevgenij Hmara, nasuprot tome, izjavio je da su korišćena isključivo oružja domaće proizvodnje i ukrajinske tehnologije. Razlika nije beznačajna, pošto se Destinus predstavlja kao evropski proizvođač koji razvija i serijski izrađuje rakete u Holandiji.

Fire Point izneo treću verziju: Dva Flaminga pogodila različite delove mosta
Najdirektnije protivurečnosti pojavljuju se u originalnim objavama kompanije Fire Point, proizvođača krstareće rakete FP-5 Flamingo. U prvoj objavi na Telegramu od 17. novembra kompanija navodi da je kombinovani napad dronovima FP-1 i raketama FP-5 doveo do kritičnih oštećenja mosta, uključujući uništenje više od 270 metara drumskog kolovoza. Za Flamingo se tada posebno navodi pogodak železničkog dela, što odgovara izjavi Zelenskog.
U narednoj objavi Fire Point govori o dronovima FP-2, a ne FP-1, ponavljajući da su dejstva trajala od večeri 16. do ranih sati 17. novembra. Prema tom saopštenju, drumski luk urušio se oko ponoći i povukao kolovoz za sobom. Razlika u oznakama FP-1 i FP-2 nije objašnjena, iako je reč o dve različite konfiguracije bespilotnih letelica.
Treća objava, praćena računarski izrađenom vizualizacijom napada, donosi još konkretniju tvrdnju. Fire Point navodi da su most pogodile dve rakete FP-5 Flamingo, od kojih je jedna udarila u luk drumskog raspona i izazvala njegovo urušavanje, dok je druga pogodila železnički deo i oštetila ga. Time kompanija direktno pripisuje završni udar sopstvenom projektilu, nasuprot SBU koja isti rezultat pripisuje Paljanici i Destinusu koji ga povezuje sa sedam raketa RUTA.



Paljanica: Ukrajinska raketa-dron nastala u birou Luč
Paljanica je javno predstavljena u avgustu 2024. godine, kada je Zelenski prvi put objavio njenu borbenu upotrebu. Već tada smo na našem portalu obradili pojavu ove rakete-drona i njenu neobičnu klasifikaciju, dok je kasnije potvrđeno da iza projekta stoji ukrajinski konstruktorski biro Luč iz Kijeva. Reč je o kompaktnoj letelici sa mlaznim pogonom, razvijenoj za napade na stacionarne ciljeve.
Na sajmu MSPO 2025 objavljene su karakteristike verzije mase približno 320 kilograma, sa bojevom glavom od 100 kilograma i dometom do 650 kilometara. Kasnije predstavljena verzija UAV-290 ima nešto drugačije deklarisane karakteristike, uključujući masu oko 350 kilograma i brzinu do 800 kilometara na sat. Proizvođač nije saopštio koja je konkretna konfiguracija korišćena tokom napada na Krimski most.
U poređenju sa Flamingom, Paljanica nosi višestruko manju bojevu glavu, ali se odlikuje manjom konstrukcijom i jednostavnijom organizacijom upotrebe. Više pogodaka takvim projektilima može izazvati značajna lokalna oštećenja, naročito na već načetoj konstrukciji. Međutim, bez preciznih podataka o mestu i redosledu pogodaka nije moguće utvrditi da li je Paljanica zaista izazvala završni lom luka.

RUTA: Od švajcarskog startapa do holandske serijske proizvodnje
RUTA je razvijena u kompaniji Destinus, koju je osnovao preduzetnik ruskog porekla Mihail Kokorič, poznat po ranijim svemirskim projektima. Kompanija je prvobitno razvijala eksperimentalne brze vazduhoplovne platforme, a zatim se preorijentisala na bespilotne sisteme i krstareće rakete. Oružje Online je još februara 2024. pisao o Destinusu i najavi sistema RUTA.
Prema zvaničnoj specifikaciji proizvođača, RUTA Block 1 ima deklarisani domet veći od 300 kilometara i korisni teret do 150 kilograma. Navigacija kombinuje inercijalni sistem, satelitsko pozicioniranje i vizuelne metode orijentacije, a projektil je projektovan za let na malim visinama. Važno je razlikovati masu korisnog tereta od mase eksplozivnog punjenja, jer proizvođač u specifikaciji ne navodi da svih 150 kilograma predstavlja eksploziv.
Tokom 2026. godine Holandija je najavila kupovinu velikog broja raketa RUTA za Ukrajinu, o čemu je portal već pisao u tekstu „Holandija kupuje 700 raketa Ruta za Kijev“. U međuvremenu su razvijane naprednije verzije Block 2 i Block 3, sa znatno većim projektovanim dometima i mogućnostima navođenja. Međutim, Daniljuk je izričito naveo da su za napad na Krimski most korišćene rakete Block 1, a ne noviji sistemi.
Posebno je važna i saradnja Destinusa sa nemačkim Rheinmetallom na projektu RUTA Block 3. Nova raketa razvija se za domete veće od 2.000 kilometara, uz znatno složenije sisteme navigacije, ali se još nalazi u razvojnoj fazi. To pokazuje da RUTA nije izolovan ukrajinski projekat, već deo šire evropske raketne industrije sa komercijalnim i državnim partnerima.


Flamingo: Milanion i Fire Point
Krstareća raketa FP-5 Flamingo ima deklarisani domet do 3.000 kilometara, bojevu glavu mase 1.150 kilograma i brzinu do 950 kilometara na sat. Iako je predstavljena kao ukrajinski proizvod kompanije Fire Point, britanska kompanija Milanion prikazala je praktično identičan projektil još u februaru 2025. na sajmu IDEX u Abu Dabiju. Time je britansko-emiratsko poreklo javno predstavljene konstrukcije dokumentovano pre njenog pojavljivanja pod ukrajinskim brendom.
Veze sa Abu Dabijem dodatno potvrđuje interesovanje emiratske odbrambene grupe EDGE za kupovinu približno 30 odsto kompanije Fire Point tokom 2026. godine. Podsetimo, već smo detaljno analizirali britanske veze projekta Flamingo, uključujući ulogu Milaniona i predstavljanje rakete kao ukrajinskog razvoja. Fire Point sada tvrdi da su dve rakete Flamingo pogodile Krimski most, pri čemu je jedna izazvala urušavanje drumskog luka, a druga oštetila železnički deo.

Neptun: Raketa nastala iz sovjetske konstrukcije H-35
R-360 Neptun predstavlja jedan od starijih i tehnički zrelijih projektila korišćenih tokom operacije. Razvijen je u ukrajinskom konstruktorskom birou Luč, na osnovama sovjetske protivbrodske rakete H-35, uz novu avioniku, navigaciju i druge izmene. Osnovna verzija uvedena je u naoružanje 2020. godine kao deo obalskog protivbrodskog sistema RK-360MC.
Standardni Neptun ima domet oko 280 kilometara i bojevu glavu mase približno 150 kilograma, uz podzvučni let na malim visinama. Kasnije je razvijena kopnena verzija za napade na stacionarne ciljeve, a zatim i znatno veći Dugi Neptun, sa deklarisanim dometom do 1.000 kilometara i bojevom glavom od 260 kilograma.
Ukrajinski zvaničnici nisu precizirali koja verzija Neptuna je korišćena protiv Krimskog mosta, niti koliko je projektila lansirano. Prema izjavi Zelenskog, njihova osnovna meta bio je železnički deo konstrukcije. Ipak, železnički saobraćaj funkcioniše, a bez ostataka projektila ili precizne dokumentacije pogodaka nije moguće odrediti koliki deo prijavljenih oštećenja pripada upravo ovom sistemu.

Da Vinci, FP-1 i FP-2: Dronovi koji su pripremali teren
Kompanija Destinus navodi da su njeni sistemi LORD, poznati u ukrajinskoj upotrebi kao Da Vinci, učestvovali u napadima na rusku protivvazdušnu odbranu. Reč je o propelerom pogonjenim bespilotnim letelicama dugog dometa, sa deklarisanim doletom većim od 1.000 kilometara i bojevim glavama mase približno 40 do 100 kilograma, zavisno od konfiguracije. Njihova uloga tokom pripreme napada bila je drugačija od neposrednog gađanja velikih nosećih elemenata mosta.
Fire Pointovi dronovi FP-1 razvijeni su kao relativno jeftina sredstva za jednokratne udare na velikim udaljenostima. Prve verzije imale su domet oko 1.600 kilometara i nosile bojeve glave do 120 kilograma, dok je tokom 2026. kompanija predstavila unapređene konfiguracije sa većim dometom. Oružje Online je u više navrata analizirao njihovu upotrebu zajedno sa dronovima FP-2, namenjenim snažnijim udarima na manjim udaljenostima.
FP-2 je nastao iz iste razvojne porodice, ali sa naglaskom na veću masu bojeve glave i kraći operativni domet. Tokom 2026. prikazane su konfiguracije sa bojevom glavom do 200 kilograma i deklarisanim dometom do 700 kilometara, koji zavisi od opterećenja. Zato nije beznačajno što Fire Point u svojim saopštenjima o Krimskom mostu naizmenično pominje FP-1 i FP-2, bez objašnjenja da li su oba tipa zaista učestvovala u završnom napadu.

Dovbuš, Sičen i Vendeta: Različite klase ukrajinskih dronova
Dovbuš je porodica ukrajinskih bespilotnih letelica koja potiče iz projekata pokrenutih 2022. godine, uz podršku preduzetnika Volodimira Jacenka. Najnovija verzija T40 zvanično je uvedena u ukrajinski vojni inventar tokom avgusta 2026, sa deklarisanim dometom većim od 2.000 kilometara i autonomijom dužom od 24 časa. O njegovom razvoju, uključujući ranije modele T10 i T20, već smo detaljno pisali 17. avgusta.
Sičen je bespilotna letelica dugog dometa, javno prikazana tokom aprila 2026. godine. Prema objavljenim specifikacijama, može da preleti do 1.400 kilometara, nosi bojevu glavu mase oko 40 kilograma i dostigne brzinu približno 200 kilometara na sat. Njeno pominjanje u operaciji protiv Krimskog mosta ne otkriva da li je korišćena za neposredne udare ili za napade na prateće vojne objekte.
Vendeta je znatno manje dokumentovan bespilotni sistem, koji se u ukrajinskim izvorima povezuje sa operacijama protiv protivvazdušne odbrane i drugih ciljeva na zemlji. Dostupni podaci ne omogućavaju pouzdano utvrđivanje tačne konfiguracije, mase bojeve glave i dometa primeraka korišćenih tokom ove operacije. Zbog toga nije opravdano pripisivati joj konkretne rezultate ili tehničke karakteristike koje ukrajinski zvaničnici nisu objavili.

MICH-2000 i An-197: Kinesko poreklo jednog drona i nova mlazna konstrukcija drugog
Posebno neobičnu istoriju ima MICH-2000, dron nastao iz kineske civilne platforme ZTK-150. Ukrajinski konstruktori nabavili su primerke kineske letelice, nakon čega su razvili sopstvenu konstrukciju sa izmenjenim sistemima navigacije, elektronikom i bojevom glavom. Još 13. avgusta 2026. detaljno smo obradili njegovo kinesko poreklo i razvoj.
Za MICH-2000 navodi se domet do 2.000 kilometara i bojeva glava mase približno 25 do 60 kilograma, zavisno od konfiguracije. Letelicu koriste pripadnici specijalne jedinice Alfa SBU, što objašnjava njeno pojavljivanje na spisku sistema korišćenih u široj operaciji. Međutim, nema javno dostupnih podataka koji bi pokazali da je upravo ovaj dron pogodio neki od glavnih nosećih elemenata Krimskog mosta.
An-197 predstavlja noviju mlaznu verziju ukrajinskog dalekometnog udarnog drona Ljuti, odnosno razvojne porodice An-196. Prema izveštaju ukrajinskog portala Militarnyi od 18. novembra, upotreba mlaznog pogona predstavlja najvažniju razliku u odnosu na raniju propelerom pogonjenu konstrukciju. Za sada nisu objavljene dovoljno pouzdane tehničke specifikacije nove verzije da bi se mogla izvesti precizna poređenja njenog dometa, brzine i nosivosti.


Ko je zaista zaslužan za urušavanje drumskog raspona?
Tri javno dostupne verzije događaja imaju jednu zajedničku tačku: drumski raspon je srušen tokom kombinovanog napada koji je uključivao više vrsta projektila i bespilotnih letelica. Međutim, SBU tvrdi da ga je oborila Paljanica, Destinus navodi sedam pogodaka RUTA kao uzrok urušavanja, dok Fire Point tvrdi da je jedan od dva Flaminga pogodio upravo drumski luk. Te izjave nisu potpuno saglasne i za sada ne postoji javno dostupan tehnički izveštaj koji bi ih povezao u pouzdanu rekonstrukciju pojedinačnih pogodaka.
Moguće je da je niz prethodnih udara oslabio konstrukciju pre završnog pogotka, ali redosled oštećenja nije javno dokumentovan sa dovoljnom preciznošću. Za pouzdano utvrđivanje neposrednog uzroka bili bi potrebni snimci svih relevantnih pogodaka, njihova vremenska identifikacija i analiza konstrukcije na mestu urušavanja. Objavljene vizualizacije proizvođača ne predstavljaju zamenu za takav nalaz.
Zanimljiva je i razlika između političke i industrijske strane priče. Ukrajinsko rukovodstvo naglašava domaće oružje i rad sopstvenih specijalnih jedinica, Destinus javno ističe evropski doprinos, dok Fire Point pokušava da demonstrira borbenu efikasnost Flaminga u trenutku širenja proizvodnje i međunarodnih poslovnih veza. Istovremeno, već poznata povezanost programa Flamingo sa Milanionom i Abu Dabijem pokazuje da granica između ukrajinskog razvoja i stranih industrijskih kapaciteta nije jednostavna kako se predstavlja u političkim izjavama.

Krimski most napadan je i ranije, ali nikada ovakvom kombinacijom oružja
Krimski most povezuje Tamansko poluostrvo u Krasnodarskom kraju sa istočnim Krimom, a njegova ukupna dužina iznosi približno 19 kilometara. Drumski deo otvoren je 2018, dok je železnički saobraćaj uspostavljen krajem 2019. godine. Oružje Online je još u aprilu 2022. objavio detaljnu analizu „Kako sačuvati most?“, u kojoj su razmatrani slojevi njegove zaštite i moguće vrste napada.
Prvi veliki napad izveden je 8. oktobra 2022. godine, kada je eksplozija kamiona oštetila drumske raspone i izazvala požar na železničkom delu. Sledeći veliki napad dogodio se 17. jula 2023, kada su ukrajinski pomorski dronovi Sea Baby pogodili konstrukciju mosta, o čemu je portal ranije objavio detaljnu rekonstrukciju ukrajinske operacije. U junu 2025. SBU je saopštila da je izvela još jednu podvodnu diverziju protiv nosača mosta.
Novembarska operacija 2026. razlikuje se po obimu kombinovanih vazdušnih udara i broju različitih sistema koje je ukrajinsko rukovodstvo javno navelo. Istovremeno, rušenje drumskog raspona Krimskog mosta pokazuje da je neposredni cilj operacije ostvaren, dok raznovrsnost angažovanog naoružanja i pažljivo odabran trenutak, u vreme održavanja nekih od najznačajnijih međunarodnih samita poslednjih decenija, ukazuju na političku dimenziju koja daleko prevazilazi samu štetu.

Međutim, uprkos dugogodišnjem sukobu, rukovodstvo u Moskvi dosad nije poseglo za ozbiljnom eskalacijom, bilo u obliku ograničenog taktičkog odgovora ili pak strateškog sa maksimalnim razmerama razaranja, nastojeći da zadrži kontrolu nad tempom i intenzitetom svojih operacija. Takva uzdržanost predstavlja poseban strateški izazov za suprotstavljene centre moći ali i obrnuto.
