NaslovnaAvijacijaAmerikanci vraćaju F-104 iz Hladnog rata u hipersoničnu trku: Pod krilo stiže...

Amerikanci vraćaju F-104 iz Hladnog rata u hipersoničnu trku: Pod krilo stiže novi presretač Reaver

Američki lovac F-104 Starfighter, konstruisan pre više od sedam decenija, dobija neočekivanu ulogu u razvoju savremenog hipersoničnog naoružanja. Kompanije Starfighters Space i Horizon Apogee najavile su da će tokom 2027. godine koristiti ove avione za ispitivanje novog hipersoničnog presretača Reaver, koji će biti nošen ispod krila. Reč je o programu u kojem će nekadašnji vojni lovac služiti kao leteća laboratorija za tehnologiju projektovanu za brzine višestruko veće od njegove sopstvene.

Dogovor je predstavljen 16. novembra, a obuhvata ispitivanja aerodinamičkog ponašanja, integracije sa avionom i odvajanja eksperimentalne letelice tokom leta. U središtu razvoja nalazi se novi pogonski sistem Orthrus, koji bi trebalo da omogući rad u različitim režimima nadzvučnog i hipersoničnog leta. Za sada je reč o razvojnom programu, a ne o završenom oružju spremnom za operativnu upotrebu.

F-104 ponovo dobija zadatak, ali ovog puta bez vazdušne borbe

Prema zvaničnom saopštenju kompanije Starfighters Space od 16. novembra, potpisan je neobavezujući memorandum o razumevanju sa kompanijom Horizon Apogee. Njime je predviđena kampanja ispitivanja Reavera tokom 2027. godine, koristeći F-104 kao avion-nosač. Komercijalni uslovi, cena i konačne obaveze dve kompanije tek treba da budu definisani posebnim ugovorom.

F-104 će nositi eksperimentalnu letelicu ispod krila, omogućavajući inženjerima da provere ponašanje konstrukcije pri različitim brzinama i visinama. Prvi letovi sa pričvršćenom letelicom planirani su za drugo tromesečje 2027, dok bi ispitivanja njenog odvajanja trebalo da počnu tokom trećeg tromesečja. Aktiviranje sopstvenog pogona Reavera u ovoj kampanji još nije predviđeno kao potvrđena faza ispitivanja.

Starfighters Aerospace - Lockheed F-104
Starfighters Aerospace – Lockheed F-104

Kako je lovac iz pedesetih postao platforma za hipersonične eksperimente?

Lokidov F-104 Starfighter prvi put je poleteo 1954. godine i razvijen je kao veoma brz presretač sa karakterističnim uskim krilima i snažnim mlaznim motorom. Dostizao je brzine veće od dva maha, odnosno približno 2.100 kilometara na sat, ali je zbog zahtevnih letačkih karakteristika i velikog broja nesreća stekao kontroverznu reputaciju. Njegova istorija, konstrukcija i problemi tokom vojne službe detaljno su obrađeni u ranijem našem tekstu.

Iako je odavno povučen iz redovne borbene upotrebe, F-104 nije potpuno nestao sa neba. Kompanija Starfighters Space koristi ove avione za komercijalna ispitivanja, obuku i istraživačke zadatke, oslanjajući se na njihove velike brzine i sposobnost brzog penjanja na velike visine. Prema dokumentaciji koju je kompanija dostavila američkoj Komisiji za hartije od vrednosti, raspolaže flotom od sedam F-104, od kojih su tri bila neposredno spremna za letačke zadatke u trenutku podnošenja dokumenta.

Letelice su bazirane u Svemirskom centru Kenedi na Floridi i na aerodromu Midlend u Teksasu. Njihova namena više nije presretanje protivničkih aviona, već obezbeđivanje uslova za testiranje novih tehnologija bez razvoja potpuno novog aviona-nosača. Upravo takva uloga omogućava da konstrukcija iz Hladnog rata učestvuje u savremenim programima razvoja hipersoničnog oružja.

F-104 Starfighter
F-104 Starfighter

Reaver i Orthrus: Najveći izazov je prelazak između dva režima sagorevanja

Kompanija Horizon Apogee razvija Reaver u okviru programa povezanog sa takmičenjem xTech|Search 10 američke kopnene vojske. Njegov ključni element predstavlja pogonski sistem Orthrus, zasnovan na kombinovanju dva režima rada nabojno-mlaznog motora. Cilj konstruktora jeste da omoguće prelazak sa klasičnog nabojno-mlaznog režima na režim sa nadzvučnim sagorevanjem kako brzina letelice raste.

Klasični nabojno-mlazni motor, poznat kao ramjet, koristi atmosferski kiseonik, ali usporava vazdušnu struju na podzvučnu brzinu pre sagorevanja goriva. Nabojno-mlazni motor sa nadzvučnim sagorevanjem, odnosno scramjet, održava nadzvučno strujanje i u samoj komori za sagorevanje, što omogućava rad pri znatno većim brzinama. Razlike između ovih konstrukcija, njihovih ograničenja i zahteva za početnim ubrzanjem već su predstavljene u analizi „Raketni ili nabojno-mlazni motor: Šta zaista odlučuje brzinu i domet hipersonične rakete?“.

Najveći tehnički problem predstavlja održavanje stabilnog sagorevanja tokom prelaska između režima rada motora. Pri hipersoničnim brzinama vazduh se snažno zagreva, vreme za mešanje goriva i kiseonika izuzetno je kratko, a promene strujanja mogu da poremete potisak. Zbog toga konstruktori moraju istovremeno da usklade oblik usisnika, komoru za sagorevanje, hlađenje i upravljanje letelicom.

Horizon Apogee je u junu 2026. sprovela ispitivanje rada umanjenog modela pogonskog sistema sa sagorevanjem goriva. Međutim, podaci o postignutom potisku, trajanju rada i dostignutim brzinama nisu javno objavljeni u saopštenju o novoj saradnji. Takođe nisu poznati domet, masa, način navođenja ni druge ključne karakteristike presretača Reaver.

Lovci F-104C Starfighter naoružani sa po dve bombe mase 454 kg, iz sastava 479. taktičkog borbenog vinga u letu iznad Vijetnama oktobra 1966. godine
Lovci F-104C Starfighter naoružani sa po dve bombe mase 454 kg, iz sastava 479. taktičkog borbenog vinga u letu iznad Vijetnama oktobra 1966. godine

Od poligona White Sands do odvajanja sa F-104

Pre početka letačkih ispitivanja sa F-104, Horizon Apogee planira test vertikalnog lansiranja prototipa Reaver početkom 2027. godine. Za taj zadatak predviđen je vojni poligon White Sands Missile Range u Novom Meksiku, poznat po ispitivanjima raketnih sistema i eksperimentalnih tehnologija. Rezultati će biti važni za dalju proveru konstrukcije, mada kompanija nije objavila detalje pogona koji će biti korišćen tokom vertikalnog lansiranja.

Program sa Starfighters Space podeljen je na pet razvojnih faza koje počinju aerodinamičkim analizama i proverom kompatibilnosti sa avionom. Posle priprema slede podzvučni i nadzvučni letovi sa pričvršćenim Reaverom, zatim njegovo odvajanje iznad odobrenog poligona i završna analiza prikupljenih podataka. Tek nakon toga kompanije nameravaju da razmotre naredna ispitivanja sa aktivnim pogonom.

Važna je činjenica da F-104, iako može da leti brže od dva maha, sam ne dostiže hipersoničnu brzinu koja počinje iznad pet maha. Njegova uloga jeste da pruži početne uslove za proveru aerodinamike, spoljnog nošenja i bezbednog odvajanja eksperimentalnog aparata. Za ostvarivanje samostalnog hipersoničnog leta Reaver će morati da pokaže sposobnosti sopstvenog pogonskog sistema i odgovarajućeg početnog ubrzanja.

Lovci F-104G Starfighter RV SR Nemačke u letu juna 1965. godine
Lovci F-104G Starfighter RV SR Nemačke u letu juna 1965. godine

Novi američki presretač tek treba da dokaže svoje mogućnosti

Američka industrija istovremeno razvija i obećava više hipersoničnih projektila namenjenih različitim zadacima, od ofanzivnih udara do presretanja velikom brzinom. Među njima se nalazi i Blackbeard, čija je integracija proširena sa Super Horneta na F-16, što pokazuje da Pentagon istražuje i mogućnost korišćenja postojećih borbenih aviona kao nosača novog naoružanja. Reaver se ipak nalazi u znatno ranijoj fazi razvoja, jer dosad nije javno demonstrirao samostalan hipersonični let niti presretanje stvarnog cilja.

Izbor F-104 zato pre svega predstavlja praktično rešenje za eksperimentalni program, a ne povratak ovog lovca u vojnu službu. Njegova vrednost za konstruktore leži u mogućnosti da relativno brzo prikupe podatke o ponašanju nove letelice u realnim uslovima, pre nego što pređu na znatno skuplje hipersonične eksperimente. Prvi konkretni rezultati očekuju se tokom 2027. godine, kada bi trebalo da bude poznato da li Reaver može da napreduje od probnog aparata ka funkcionalnom hipersoničnom presretaču.

OSTAVI KOMENTAR

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave