NaslovnaMornaricaDva američka razarača vratila se iz rata sa Iranom: 185.000 nautičkih milja,...

Dva američka razarača vratila se iz rata sa Iranom: 185.000 nautičkih milja, desetine Tomahavka i rekord od 357 dana

Dva američka raketna razarača vratila su se u matične baze posle gotovo godinu dana ratnih operacija na Bliskom istoku, tokom kojih su zajedno prešla više od 185.000 nautičkih milja. USS Spruans (USS Spruance) i USS Majkl Marfi (USS Michael Murphy) učestvovali su u napadima na Iran krstarećim raketama Tomahavk, presretali protivbrodske rakete i dronove, obezbeđivali tankere i sprovodili američku pomorsku blokadu. Njihov povratak 12. i 13. novembra otkrio je razmere borbenog angažovanja, ali i opterećenje američke flote koja mesecima održava vojne operacije daleko od svojih baza.

Spruans se vratio posle 357 dana, najdužeg angažovanja razarača od Drugog svetskog rata

Razarač USS Spruans (DDG-111) uplovio je 13. novembra u pomorsku bazu San Dijego, završivši misiju započetu 21. novembra 2025. godine. Tokom 357 dana van matične luke prešao je više od 88.000 nautičkih milja, odnosno približno 163.000 kilometara, delujući u zonama odgovornosti američke 3, 7. i 5. flote. Prema podacima američke mornarice, reč je o najdužem angažovanju jednog njenog razarača još od Drugog svetskog rata.

Time je premašen prethodni rekord od 333 dana, koji je svega mesec dana ranije postavio USS Mekfol (USS McFaul). Spruans je prvobitno raspoređen kao deo udarne grupe nosača aviona USS Abraham Linkoln, ali je ostao na Bliskom istoku i nakon što je nosač završio svoje angažovanje u regionu. Produžavanje misije pretvorilo je uobičajeno raspoređivanje u gotovo jednogodišnji boravak u operativnoj zoni.

Na brodu je služilo više od 300 mornara, uz ukrcani helikopterski odred 71. eskadrile za pomorske udare HSM-71. Njegovi helikopteri MH-60R Sihok (Seahawk) obavljali su izviđačke, protivpodmorničke i druge zadatke, ostvarivši više od 190 letova i približno 1.150 sati naleta. Takav tempo zahtevao je neprekidno održavanje aviona, brodskih sistema i borbene gotovosti posade.

USS Spruance
USS Spruance

Desetine Tomahavka i presretanje iranskih raketa

Najintenzivniji deo raspoređivanja odvijao se tokom američke operacije „Epska Bes“ (Epic Fury), započete 28. februara napadima na iranske vojne ciljeve. Spruans je, prema izveštaju američke mornarice, od februara do avgusta ispalio desetine krstarećih raketa Tomahavk, dok je istovremeno učestvovao u protivvazdušnoj odbrani pomorskih snaga. Mornarica mu pripisuje obaranje 12 jednosmernih napadnih dronova i četiri protivbrodske krstareće rakete.

Ovi podaci pokazuju koliko su se zadaci savremenih razarača promenili. Isti brod mora da bude sposoban da napada udaljene ciljeve na kopnu, štiti nosače aviona i tankere, presreće bespilotne letelice i odgovara na protivbrodske rakete. Pored sopstvenog naoružanja, Spruans je upravljao i taktičkom razmenom podataka između različitih američkih pomorskih grupacija.

Rat protiv Irana doneo je posebno ozbiljne izazove zbog mogućnosti napada iz više pravaca. Teheran je tokom sukoba koristio balističke i krstareće rakete, bespilotne letelice i različite metode ugrožavanja pomorskog saobraćaja, dok su američke i izraelske snage gađale iranske vojne i infrastrukturne ciljeve. Već početkom marta, kada je Iran tvrdio da je pogodio nosač aviona Abraham Linkoln, a Pentagon negirao bilo kakvu štetu, postalo je jasno da će protivraketna odbrana biti jedan od najvažnijih zadataka američkih brodova.

lansiranje rakete tomahawk
lansiranje rakete tomahawk

Razarač koji je topom od 127 mm onesposobio iranski brod

Jedan od najzanimljivijih događaja tokom misije Spruansa dogodio se 19. aprila u blizini Ormuskog moreuza. Američki razarač tada je iz palubnog topa Mk 45 kalibra 127 milimetara otvorio vatru na iranski teretni brod M/V Tuska, koji je, prema američkoj komandi, odbijao naređenja tokom sprovođenja pomorske blokade. Granate su pogodile mašinski prostor plovila, onesposobivši njegov pogon bez potapanja broda.

Ovaj neuobičajeni pomorski incident, kada je američki razarač upotrebio glavni top protiv drugog broda, već je privukao veliku pažnju zbog retkosti takvog dejstva u savremenom pomorskom ratovanju. Američke snage potom su preuzele kontrolu nad teretnim brodom, dok je Teheran incident nazvao piratstvom i osporio pravo Vašingtona da presreće iranske trgovačke brodove. Događaj je pokazao da pomorska blokada nije ostala samo na elektronskom nadzoru i upozorenjima preko radija, već je uključivala i neposrednu upotrebu sile.

Prema američkoj mornarici, Spruans je tokom misije učestvovao u kontroli ukupno 15 plovila i predvodio aktivnosti grupe površinskih borbenih brodova u blizini Ormuskog moreuza. Njegovi zadaci obuhvatali su izviđanje, presretanje, nadzor pomorskih pravaca i koordinaciju sa drugim jedinicama. Blokada je predstavljala američki instrument vojnog i ekonomskog pritiska na Iran, uz neposredne posledice po trgovačku plovidbu i snabdevanje regiona.

USS Spruans (DDG 111) puca iz topa MK 45 kalibra 5 inča
USS Spruans (DDG 111) puca iz topa MK 45 kalibra 5 inča

Majkl Marfi prošao 12 puta kroz Ormuski moreuz

Dan pre povratka Spruansa, 12. novembra, u zajedničku bazu Perl Harbor-Hikam na Havajima uplovio je USS Majkl Marfi (DDG-112). Ovaj razarač isplovio je 1. decembra 2025. godine, takođe u sastavu udarne grupe nosača aviona Abraham Linkoln, a tokom narednih jedanaest meseci prešao je više od 97.000 nautičkih milja. Krajem januara 2026. ušao je u područje odgovornosti američke Centralne komande i potom učestvovao u operaciji „Epska Bes“.

Za razliku od Spruansa, čiji se povratak posebno izdvaja zbog trajanja misije, Majkl Marfi je prema saopštenju mornarice ostvario izuzetno visok broj plovidbi kroz jedno od najosetljivijih pomorskih područja sveta. Brod je čak 12 puta prošao kroz Ormuski moreuz u uslovima pretnji iz vazduha, sa površine mora i od pomorskih mina. Tokom tih prolazaka obezbeđivao je četiri trgovačka tankera, dok su posade morale da održavaju protivvazdušnu i protivbrodsku odbranu u stanju visoke pripravnosti.

Majkl Marfi je u okviru Operativne grupe 50 preuzeo i komandovanje grupom površinskih borbenih brodova. Prema podacima američke mornarice, koordinirao je zaštitu 14 američkih i koalicionih plovila, uključujući razarače, brodove za borbu u priobalnim vodama, šest patrolnih brodova američke Obalske straže i pomoćne tankere. Njegova uloga zato nije bila ograničena na pratnju pojedinačnih tankera, već je obuhvatala upravljanje složenom pomorskom grupacijom.

USS Michael Murphy
USS Michael Murphy

Tomahavci sa jednog broda, protivraketna odbrana čitave grupe

Tokom operacije protiv Irana Majkl Marfi je, prema američkom saopštenju, takođe lansirao desetine raketa Tomahavk na kopnene ciljeve. Istovremeno je učestvovao u odbrani od raketnih napada i bespilotnih letelica, zbog čega je posada morala da kombinuje ofanzivne operacije sa zaštitom sopstvenog broda i okolnih plovila. Mornarica nije objavila precizan broj ispaljenih projektila niti sve ciljeve koji su pogođeni.

Oba razarača pripadaju klasi Arli Berk (Arleigh Burke), koja predstavlja osnovu američkih površinskih borbenih snaga. Opremljeni su borbenim sistemom Edžis (Aegis), radarom AN/SPY-1D(V) i vertikalnim lansirnim sistemom Mk 41 sa 96 lansirnih ćelija, čiji sastav naoružanja zavisi od konkretne misije. U njima mogu da budu raspoređene krstareće rakete Tomahavk, protivvazdušne rakete Standard i ESSM, kao i protivpodmorničko naoružanje.

Takva konfiguracija daje razaračima veliku fleksibilnost, ali donosi i važna ograničenja tokom dugotrajnog rata. Svaka lansirana raketa smanjuje raspoloživu municiju za naredne zadatke, dok je dopuna vertikalnih lansera znatno složenija od redovnog snabdevanja gorivom, hranom ili rezervnim delovima. Zbog toga intenzivna upotreba Tomahavka i protivvazdušnih presretača ima posledice i po raspored brodova koji treba da zamene jedinice na borbenom zadatku.

uss arleigh burke ispaljuje projektil
USS Arleigh Burke ispaljuje projektil

Koliko goriva i logistike zahteva gotovo godina rata na moru?

Podaci o snabdevanju dva razarača posebno dobro pokazuju razmere njihovih misija. Spruans je tokom raspoređivanja obavio 43 dopune zaliha na otvorenom moru, uz prijavljenih 8,6 miliona američkih galona goriva u okviru logističkih aktivnosti. Takve operacije omogućile su mu da ostane u borbenoj zoni mesecima bez potrebe za čestim povratkom u velike pomorske baze.

Majkl Marfi je takođe obavio 43 dopune na moru, kao i osam dodatnih dopuna goriva u lukama tokom borbenog raspoređivanja. U zvaničnom bilansu navedeno je više od osam miliona galona mornaričkog dizel-goriva F-76 i dva miliona galona avionskog goriva JP-5, kao i prijem približno 1.100 paleta hrane, rezervnih delova, opreme i pošte. Ovi podaci odnose se na logističke operacije koje mornarica pripisuje brodu tokom misije, a ne predstavljaju jednostavan obračun njegove pojedinačne potrošnje.

Ukrcani odred eskadrile HSM-71 na Majklu Marfiju ostvario je 330 letova i više od 900 sati naleta, od čega je približno 273 sata evidentirano kao borbeno letenje. Helikopteri MH-60R služili su za izviđanje, praćenje pomorskih ciljeva, protivpodmorničke zadatke i podršku površinskim brodovima. Njihova uloga posebno dolazi do izražaja u Ormuskom moreuzu, gde ograničen prostor i veliki broj civilnih plovila otežavaju brzo razlikovanje pretnji od uobičajenog pomorskog saobraćaja.

MH-60R Sea Hawk eskadrile HSM-71 na USS Michael Murphy
MH-60R Sea Hawk eskadrile HSM-71 na USS Michael Murphy

Rat se završava za posade, ali brodovi ulaze u novi ciklus održavanja

Povratak Spruansa i Majkla Marfija dolazi u trenutku kada američka mornarica pokušava da obnovi raspoloživost brodova posle višemesečnih borbenih operacija. Oba razarača dobila su Predsedničko priznanje za jedinicu i Odlikovanje za borbena dejstva, a njihovi komandanti posebno su istakli izdržljivost posada tokom produženih misija. Međutim, završetak raspoređivanja ne znači da se brodovi odmah mogu vratiti u punu operativnu upotrebu.

Dugotrajna plovidba, velika kilometraža, intenzivna upotreba radara, pogonskih sistema i naoružanja povećavaju potrebe za pregledima i popravkama. Upravo je taj problem nedavno otvoren kroz slučaj razarača USS Gridley, za čiji je dvogodišnji remont izdvojeno više od 222 miliona dolara. Pentagon istovremeno mora da održava dovoljan broj brodova u Pacifiku, na Bliskom istoku i u evropskim vodama.

Problem produženog angažovanja već je bio vidljiv tokom septembra, kada su američke lovačke eskadrile i nosač aviona Abraham Linkoln počeli da završavaju višemesečne misije protiv Irana. Dva razarača ostala su na zadatku i nakon povratka većeg dela udarne grupe, čime je dodatno povećan pritisak na njihove posade i tehničke resurse. Sada se vraćaju u trenutku kada Vašington ponovo raspoređuje snage, a u regionu i dalje ostaju američki ratni brodovi i vojne instalacije.

američki nosač USS Abraham Lincoln (CVN 72) klase Nimitz
američki nosač USS Abraham Lincoln (CVN 72) klase Nimitz

Gotovo godinu dana angažovanja pokazalo je da razarači klase Arli Berk mogu da izvršavaju veliki broj različitih zadataka tokom jednog raspoređivanja, od udara na kopnene ciljeve do kontrole trgovačkog saobraćaja i protivraketne odbrane. Istovremeno, iskustvo Spruansa i Majkla Marfija otkriva koliko takav način ratovanja zavisi od tankera za snabdevanje, održavanja brodskih sistema i posada koje mesecima ne mogu da se vrate u matične baze. Za američku mornaricu sledeći izazov nije samo zamena brodova u Persijskom zalivu, već i vraćanje ova dva razarača u stanje spremnosti za naredno raspoređivanje.

1 KOMENTAR

  1. Дакле, 32.5 милиона литара (!!!!!!) потроши један осредњи америћки брод, и онда ми европске зелене морончине дробе да треба да ми уведу додатну таксу на1.6 ХДИ дизел мотор!!!

OSTAVI KOMENTAR

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave