Ukrajinsko ratno vazduhoplovstvo saopštilo je da je oborilo još jedan ruski borbeni avion, ali bez detalja koji bi odmah razjasnili gde se borba dogodila, kojim oružjem je avion pogođen i koja je platforma izvela napad. Zvanična objava bila je kratka, više ratno-propagandna nego tehnička: „Dobre vesti iz Ratnog vazduhoplovstva! Danas smo uklonili još jednog ruskog vazdušnog teroristu! Slava Ukrajini! Biće ih još!“
To je sve što je Kijev zvanično pustio u javnost. Nema snimka lansiranja, nema potvrđene lokacije, nema slike olupine, nema radarskog zapisa, nema imena jedinice i nema jasne tvrdnje da je avion oborio F-16. Upravo zbog toga cela priča stoji na ivici između važnog vazdušnog događaja i informacijskog rata u kome svaka strana meri koliko može da kaže, a da ne otkrije previše.
Drugi sloj došao je sa ukrajinskog Telegram kanala Sonjašnik, koji se često vezuje za ukrajinske vojne avijatičare. Tamo je navedeno da je oboren „veoma iskusan neprijateljski pilot“ koji je ukrajinskim snagama zadavao ozbiljne probleme na tom pravcu. Takva formulacija sugeriše da nije reč samo o slučajnom obaranju aviona u prolazu, već o pilotu koji je već bio poznat ukrajinskoj strani.
Ni taj kanal, međutim, nije objavio dokaz identiteta pilota, njegov dosije, jedinicu ili materijal koji bi potvrdio da je baš on bio ciljana meta.
Ruski izvori: avion je Su-35, pilot je preživeo
Ruski vojni komentator Aleksej Zemcov, poznat po Telegram kanalu „Voevoda Veščajet“, spomenuo je pad aviona Su-35. Prema njegovim tvrdnjama, pilot se katapultirao, preživeo i uspeo da stigne do ruskih položaja.
Zvanična ruska strana za sada nije potvrdila gubitak. To nije iznenađenje. Rusko Ministarstvo odbrane retko brzo priznaje gubitke avijacije, naročito kada se radi o skupim i prestižnim platformama kao što je Su-35. Ukrajinska strana, sa druge strane, ovakve događaje odmah koristi za podizanje morala i poruku zapadnim saveznicima da ruska avijacija više nije nedodirljiva.
Su-35 je jedan od najvažnijih ruskih lovaca generacije 4+. Namenjen je za kontrolu vazdušnog prostora, borbu protiv aviona, pratnju udarnih platformi, dejstva po ciljevima na zemlji i upotrebu raketa dugog dometa. U ratu protiv Ukrajine često se pominje u kontekstu dejstava sa bezbednije udaljenosti, posebno raketama vazduh-vazduh velikog dometa i vođenim bombama koje se lansiraju van dometa većeg dela ukrajinske PVO.
Gubitak jednog Su-35 ne ruši rusku vazdušnu moć, ali nije ni sitan incident. To je skupa platforma, sa obučenim pilotom, radarom velikog dometa, složenom avionikom i mestom u ruskoj taktici pritiska na ukrajinsku avijaciju.

F-16 se pominje, ali za sada ostaje magla
Najatraktivnija tvrdnja glasi da je Su-35 možda oborio ukrajinski F-16. Upravo tu treba stati. Za sada nema zvanične potvrde da je F-16 učestvovao u obaranju. Nema potvrde da je lansiran AIM-120 AMRAAM. Nema potvrde da je ukrajinski avion ušao u direktni vazdušni duel sa Su-35.
Nezvanične tvrdnje o F-16 brzo se šire jer dobro zvuče: američki lovac u ukrajinskim rukama obara jedan od glavnih ruskih lovaca. To je propagandno snažna slika, ali ratna slika nije dokaz. Mogući scenariji ostaju različiti: F-16 sa AMRAAM-om, ukrajinska zemaljska PVO, kombinacija radarskog navođenja i zasede, prijateljska vatra, tehnički kvar posle borbenog manevra ili pogodak drugog sistema koji nijedna strana još ne želi da imenuje.
Ukrajina je već ranije imala sličan obrazac. U junu 2025. tvrdila je da je oborila ruski Su-35 iznad Kurske oblasti. Kasnije su se pojavili snimci olupine, ruski vojni blogeri govorili su da je pilot preživeo, a nemački tabloid Bild tvrdio je da je u obaranju učestvovao ukrajinski F-16 sa raketom AIM-120 AMRAAM, uz podatke koje je navodno obezbedio švedski Saab 340 za rano upozoravanje ranije poklonjen Kijevu.
Problem je što ni tada zvanično ukrajinsko saopštenje nije jasno potvrdilo F-16, AMRAAM i švedski avion kao lanac obaranja. Čak je i američki TWZ tada upozorio da su detalji ostali na nivou neproverenih spekulacija ukrajinskih društvenih mreža i nemačkog tabloida. Isti obrazac sada se ponavlja: malo zvaničnih podataka, mnogo sugestija, snažan narativ i premalo tvrdih dokaza.

Zašto bi obaranje F-16 bilo velika vest
Ukoliko bi se potvrdilo da je ukrajinski F-16 zaista oborio ruski Su-35, to bi bila jedna od najvažnijih vazdušnih epizoda rata za Kijev i NATO. Ne zato što bi jedan Su-35 bilo kako promenio tok sukoba, već zato što bi pokazao da ukrajinski F-16 više nisu samo simbol zapadne pomoći, već stvarni faktor u borbi protiv ruske avijacije.
F-16 u ukrajinskoj službi ima ozbiljna ograničenja. Ne može slobodno da leti duboko ka ruskim položajima, mora da radi pod pritiskom ruskih radara, raketa dugog dometa, PVO sistema i stalnog rizika od udara po bazama. Ukrajinski piloti moraju da koriste zapadne avione oprezno, često iz dubine, uz oslanjanje na podatke sa radara, zemaljskih sistema, letećih senzora i savezničkih obaveštajnih izvora.
Zbog toga bi obaranje Su-35 najverovatnije bilo rezultat mreže, ne klasičnog duela „jedan na jedan“. Savremeni vazdušni rat retko izgleda kao dva lovca koji se vide i manevrišu u bliskoj borbi. Mnogo češće odlučuju podatak, položaj, radar, raketa srednjeg ili velikog dometa, elektronsko ratovanje i trenutak kada jedna strana vidi protivnika pre nego što protivnik shvati da je ušao u zonu opasnosti.
Tu se pojavljuje i važnost aviona za rano upozoravanje. Švedski Saab 340 koji je ranije predat Ukrajini trebalo je da pomogne Kijevu u širenju vazdušne slike. Ruski izvori su u maju 2026. godine preneli da je jedan takav avion oboren, ali i ta tvrdnja ostala je takođe neizvesna. Ukoliko Ukrajina zaista uspeva da poveže F-16, zemaljske radare, zapadne podatke i sopstvenu PVO u jednu mrežu, Su-35 postaje ranjiviji nego što bi bio u čistoj borbi platforme protiv platforme.

Su-35 ostaje opasan protivnik
Su-35 ne treba potcenjivati. To je težak, snažan lovac sa radarom velikog dometa, velikom nosivošću, moćnim motorima i sposobnošću upotrebe raketa dugog dometa. Rusija ga koristi kao vazdušni pritisak na Ukrajinu, posebno tamo gde želi da natera ukrajinske avione da ostanu nisko, daleko od fronta ili u zoni sopstvene PVO.
Ruski Su-35 često se pominje sa raketama R-37M i R-77, koje omogućavaju dejstvo na velikim daljinama. Upravo zbog toga ukrajinski F-16 ne mogu da se ponašaju kao lovci u normalnom ratu između ravnopravnih avijacija. Moraju da preživljavaju, čekaju pogodan trenutak, koriste zaklon, podatke sa drugih senzora i povremene rupe u ruskoj taktici.
Obaranje jednog Su-35, ukoliko se potvrdi, pokazuje da ruski lovci nisu neranjivi. Ne pokazuje da je ukrajinska avijacija preuzela nebo. Rusija i dalje ima veći broj aviona, dublju logistiku, rakete većeg dometa i snažniju PVO mrežu. Ukrajina ima manje platformi, ali pokušava da koristi zapadnu tehnologiju, podatke i zasede kako bi pojedinačne prilike pretvorila u skupe ruske gubitke.

Pilot važniji od aviona
Ukrajinski kanal Sonjašnik posebno je naglasio iskustvo oborenog ruskog pilota. To nije slučajno. U ratu u kome se avioni mogu nadoknaditi brže nego vrhunski obučeni piloti, preživljavanje posade postaje presudan detalj.
Ruski izvori tvrde da je pilot živ i da se vratio do svojih položaja. Ukoliko je to tačno, Rusija je izgubila avion koji proizvodi u punom tempu, ali nije izgubila obučenog pilota. Za Moskvu je to bitna razlika. Su-35 jeste skuplji avion, ali pilot sa borbenim iskustvom, poznavanjem ukrajinskog pravca, navikama rada sa ruskom PVO i iskustvom u stvarnom ratu nije nešto što nema cenu.
Za Kijev je, međutim, i samo izbacivanje takvog pilota iz borbe, makar privremeno, vredno propagandno i taktički. Ukrajinska poruka je jasna: ruski avioni koji su godinama dejstvovali sa distance sada mogu postati lovina.
Dok se ne pojave snimci, geolokacija olupine, fotografije delova aviona ili zvaničniji podaci, tvrdnja o F-16 ostaje samo najatraktivnija verzija priče. Potvrđeno je ono što su strane spremne da puste: Ukrajina tvrdi da je oborila ruski avion, ruski izvori govore o Su-35 i preživelom pilotu, a najvažniji detalj — ko je tačno povukao obarač — još je skriven iza magle vazdušnog rata.

Opet Nato propaganda….
Pa da se i desilo nesto slicno to se moze nazvati jedino sitnom provokacijom, imajuci u vidu da Rusi imaju na stanju funkcionalnih “Su-35” 150-160 letelica.
Ali dobro, desilo se to ili ne, za ukro izvestaj sa fronta na samit NATO-a i to predstavlja neku cenu.
A Rute danas iz Turske zapreti Rusiji sa milijardom stanovnika alijanse NATO-a. Haha. A sta drugo ocekivati od tog degenerika?