Na Pariskom aeromitingu 1989. godine publika je videla nešto što nije ličilo na standardni prikaz borbenog aviona. Sovjetski Suhoj Su-27 ušao je u ravni let, zatim je pilot naglo povukao komande, nos aviona podigao se gotovo uspravno, letelica je na trenutak delovala kao da se zaustavila u vazduhu, izgubila brzinu, „zabila“ trup u struju vazduha i potom se vratila u normalan let bez raspada, bez kovita i bez panike.
Za komandama je bio probni pilot Viktor Pugačov. Manevar će ubrzo dobiti ime koje je postalo deo vazduhoplovne istorije: Kobra Pugačova.
Do tog trenutka, Zapad je Su-27 gledao kao opasan, ali još uvek nedovoljno poznat sovjetski odgovor na američke F-15 i F-14. Posle tog leta u Le Buržeu, Su-27 više nije bio samo novi lovac sa velikim doletom i snažnim radarom. Postao je simbol jedne drugačije filozofije borbene avijacije: aviona koji ne samo da leti brzo i visoko, već može da ostane upravljiv i onda kada bi mnogi drugi lovci već izgubili autoritet nad sopstvenim nosom.
Šta je zapravo Kobra Pugačova
Na prvi pogled, manevar izgleda jednostavno: avion leti napred, naglo podiže nos do ekstremnog ugla, usporava, zatim spušta nos i nastavlja let. U stvarnosti, reč je o složenom postkritičnom manevru na ogromnom napadnom uglu.
Napadni ugao je ugao između pravca kretanja aviona i linije njegove uzdužne ose, odnosno položaja nosa. Kod normalnog leta, taj ugao je relativno mali. Kod Kobre, avion na trenutak dostiže oko 90 stepeni, a u nekim opisima i više, do približno 110 ili 120 stepeni. Drugim rečima, Su-27 se kreće napred, ali mu nos pokazuje skoro pravo uvis.
To je stanje u kome većina aviona ulazi u dubok zastoj, gubi uzgon, počinje nekontrolisano da pada ili prelazi u kovit. Su-27, međutim, uspeva da zadrži kontrolu dovoljno dugo da pilot vrati avion u stabilan let.
Kobra nije običan akrobatski trik. To je demonstracija sposobnosti aviona da preživi i kontroliše režim leta koji se nalazi izvan klasičnih školskih pravila aerodinamike. Zbog toga je 1989. i izazvala takav šok. Nije bilo sporno da piloti mogu da naprave opasne figure. Sporno je bilo to što je Su-27 delovao kao da u opasnoj zoni ima rezervu, kontrolu i mir.
Zašto je Su-27 mogao ono što drugi nisu
Da bi avion izveo Kobru, nije dovoljno da ima snažne motore. Potrebna je čitava kombinacija aerodinamike, stabilnosti, upravljačkih površina, rasporeda mase, konstrukcije i pilotskog osećaja.
Su-27 je projektovan kao veliki lovac za prevlast u vazduhu. Imao je snažne motore AL-31F, široko telo koje zajedno sa krilima stvara dodatni uzgon, velike upravljačke površine i aerodinamički oblik prilagođen visokim napadnim uglovima. Njegov trup nije samo cev sa krilima, već deo nosive površine. Takva integralna aerodinamička šema daje avionu ponašanje koje je veoma važno u ekstremnim režimima.
Veliki razmak između motora, širok trup i pažljivo oblikovan prednji deo aviona doprineli su stabilnosti i upravljivosti. Su-27 je mogao da leti na napadnim uglovima koji bi kod mnogih starijih lovaca značili ulazak u režim iz koga se teško izlazi.
Pilot je pri izvođenju Kobre morao da zaobiđe ili isključi ograničenja koja štite avion od prevelikog napadnog ugla. Zatim bi naglo povukao palicu, avion bi podigao nos, brzina bi se drastično smanjila, a ogromni otpor vazduha „zakočio“ bi letelicu. Kada se komande vrate, nos pada, motori vraćaju protok i avion nastavlja let.
To izgleda kao magija samo onome ko ne vidi šta se dešava sa energijom. Kobra troši brzinu. Avion ne dobija besplatan manevar, već za nekoliko sekundi brzinu pretvara u ekstremni položaj i naglo kočenje. Zato je velika veština u tome da se manevar izvede bez gubitka kontrole i bez ulaska u smrtonosni režim leta.


Zašto je Zapad bio zatečen
Krajem osamdesetih, sovjetska avijacija se na Zapadu često posmatrala kroz prizmu brojnosti, snage motora i raketnog naoružanja, ali ne nužno kroz sliku vrhunske pilotske fine kontrole. MiG-29 je već pokazao da Sovjeti imaju vrlo okretne lovce, ali Su-27 je u Parizu doneo drugačiju poruku.
Bio je veći, teži, dalekometniji i izgledao je kao avion za ozbiljne zadatke, ne kao laka akrobatska mašina. Kada je takav lovac izveo manevar na ivici kontrolisanog leta, postalo je jasno da konstruktorski biro Suhoj nije napravio samo sovjetski pandan F-15. Napravio je avion koji se u brojnim režimima ponaša van očekivanih zapadnih obrazaca.
Kobra je postala propagandni trijumf, ali i tehnički signal. Ona je govorila da sovjetski konstruktori ozbiljno razumeju postkritične režime leta, velike napadne uglove i borbu u bliskom manevru. To nije značilo da je Su-27 automatski bolji od svakog zapadnog lovca, ali je značilo da se nikako više ne sme potcenjivati.

Da li je Kobra stvarno korisna u borbi
Oko toga se i danas vode rasprave. U najjednostavnijoj verziji, često se kaže da Kobra može da natera protivnika da „preleti“ avion koji je naglo zakočio. To zvuči atraktivno, ali je u stvarnoj borbi mnogo komplikovanije.
Kobra može poslužiti kao ekstremni manevar za naglo smanjenje brzine i promenu geometrije susreta, ali nosi veliki rizik. Avion posle nje ostaje sa manje energije. U vazdušnoj borbi, energija je život: brzina, visina i mogućnost da se ponovo manevriše. Pilot koji izvede Kobru u pogrešnom trenutku može postati laka meta.
Zato se ovaj manevar ne može posmatrati kao univerzalni borbeni recept. On je pre svega dokaz da avion ima ogromnu rezervu upravljivosti na velikim napadnim uglovima. U realnoj borbi, to znanje se ne koristi nužno kao puna Kobra pred publikom, već kroz manje ekstremne manevre, bolje držanje nosa, sposobnost brzog usmeravanja aviona i kontrolu u režimima u kojima se drugi lovci bore sa gubitkom stabilnosti.
Kobra je, dakle, više demonstracija granica aviona nego svakodnevni borbeni potez. Njena prava vrednost nije u tome da pilot usred borbe teatralno podigne nos pred protivnikom, već u tome što pokazuje koliko daleko konstrukcija može da ode pre nego što izgubi kontrolu.

Pugačov, Suhoj i trenutak koji je promenio reputaciju
Viktor Pugačov nije bio pilotski akrobata koji je slučajno izveo rizičan trik. Bio je poznati probni pilot, čovek čiji je posao bio da istražuje granice aviona. Takvi piloti ne lete da bi zabavili publiku, već da bi dokazali šta konstrukcija može da izdrži i koliko je predvidljiva u režimima u kojima greška nema mnogo vremena da se ispravi.
Njegov nastup u Parizu bio je savršena kombinacija trenutka, veštine i tehnike. Sovjetski Savez se bližio kraju, ali je njegova vazduhoplovna škola pokazala da i dalje može da iznenadi svet. Su-27 je odjednom dobio ono što se u avijaciji teško kupuje: mit.
Posle Le Buržea, porodica Flanker više nije bila samo još jedna grupa sovjetskih lovaca sa NATO kodnim imenom. Su-27, Su-30, Su-33, Su-35 i izvedene verzije nosile su sa sobom reputaciju aviona sposobnih za izuzetnu manevarsku predstavu. Kobra Pugačova postala je deo tog identiteta.

Od Kobre do supermanevarskih lovaca
Kasniji razvoj borbene avijacije doneo je vektorisanje potiska, digitalne komande leta i još agresivnije postkritične manevre. Su-30MKI, Su-35, MiG-29OVT i drugi avioni pokazali su figure koje deluju još spektakularnije od originalne Kobre. Zapadni avioni takođe su napredovali kroz F-22, F-35 i sofisticirane digitalne sisteme upravljanja letom, ali su otišli drugim putem: manje akrobatike, više senzora, stelt karakteristika, mrežnog ratovanja i borbe van vizuelnog dometa.
Zato Kobra danas ima posebno mesto. Ona pripada vremenu kada je demonstracija manevra pred publikom mogla da promeni reputaciju aviona preko noći. U savremenom ratu, avion pobeđuje kombinacijom radara, raketa, elektronskog ratovanja, komunikacija, taktičke slike i preživljavanja. Ipak, sposobnost da se avion kontroliše na krajnjim granicama i dalje nije nevažna.
Na godišnjicu Pugačovljevog nastupa u Parizu, Kobra ostaje više od aeromiting figure. To je bio trenutak u kome je Su-27 pred očima sveta pokazao da sovjetska aerodinamika nije ostala zarobljena u gruboj sili, već da ume da spoji snagu, oblik, kontrolu i pilotsku hrabrost u jedan potez koji će se pamti još decenijama.
Tog dana u Le Buržeu, Su-27 nije samo podigao nos ka nebu. Podigao je reputaciju čitave škole konstrukcije koja je do tada bila poznata, ali ne i potpuno shvaćena.

@ Tigerland,
procitaj ponekad clanke koje komentarises.
U slicnim clancima nisu iznesene izmisljotine ruskih botova vec npr. izvestaji sa terena preneseni poznatim zapadnim medijima u kojim se kaze da “F-35” ima konstantne probleme sa elektronikom, kako sa software tako i sa hardware, to mu je javna Ahilova peta.
Odgovori mi komsija, ako je “F-35” nevidljiv za radare, zasto Zapad umesto 12 (dvanaest) “F-16” nije ukrima poslao 4 (cetiri) “F-35” (po opstoj ceni mu ga dodje isto), prpa im nije dala?
Kad smo vec kod uspomena, setimo se da su Rusi prilikom raspada SSSR-a ostavili Ukrajini 900 borbenih aviona, pa su ukrima donirali avione i ex drzave Varsavskog pakta i na kraju su bile donacije i sa Zapada. Pa gde su svi ti avioni danas?
Post factum,
Ukrajina = NATO, nadam se da imas bar mrvicu sivih mozdanih celija da napokon shvatis da jedan prosecan Srbin nikad nece navijati za saveznike NATO-a, stoga bezveze ti se ovde prodavati za nekog Srbu.
Komsije,
na zalost nisam autor ovog odlicnog clanka i nisam spomenuo taj akrobatski element u svom prethodnom komentaru, stoga me uopste ne interesuje ko ga je prvi izveo, vec ko ga je izveo najbolje.
Generalno, a to se moze naci cak i u zapadnim analizama, nivo manevrisanja ruskih borbenih aviona je za par klasa visi od analogicnog zapadnog.
Inace, ruska protivavionska raketa je glupa sto ne zna da je F-35 “nevidljiv”, a da F-35 ima bar polovinu manevarskih sposobnosti jednog Su-27 imao bi amerikanac neke sanse da je izbegne.
Dragi ruski bote
Naravno da te interesuje i boli.
Ajd da ponovimo, TO NIJE ruski manevar vec su svedjani 30 godina pre Rusa izvodili taj manevar kojeg Rusi svojataju.
U tim analizama ruski avioni su manevarsko visa klasa od zapadih ali niza klasa po elektronici. Opet ti prenosis pola izjave. Hmmmm
@Inace, ruska protivavionska raketa je glupa sto ne zna da je F-35 “nevidljiv”, a da F-35 ima bar polovinu manevarskih sposobnosti jednog Su-27 imao bi amerikanac neke sanse da je izbegne.
Ruska raketa NIKADA nije videla F-35 zar ne? Za sada….
Sa druge strane setimo se Akhtubinsk baze gde je ukrajinsko/americki dron ”video” SU-57 na stajanci.
Сјајан текст!
Хвала аутору.
Ljudi moji,
pa na medjunarodnim avio sletovima americki vojni piloti i sami priznaju da je ruski borbeni avion za njih NLO, a neki od njih su cak i leteli na pojedinim avionima u neutralnim zemljama i ne skrivaju divljenja.
Očigledno da ne znaš da je prvu kobru zapravo izveo Švedski Saab 35 jos davne 1961. godine. Nije zapad bio zadivljen kobrom jer zapadni avion je to već mogao da izvede, već je bio iznenađen time da sada i Rusi prave dovoljno čvrste avione. Danas svi moderni avioni mogu da izvedu većinu složenih manevara zahvaljujući vektorisanom pogonu i računarima koji upravljaju letom, ali to u modernom ratu nije ni bitno niti od koristi.
Miki, hajdemo malo da preciziramo te ”očiglednosti”:
Draken je bio pionir „švedske kobre“ (kort parad – kratki parir“ ili kratka parada), odnosno preteče Pugačovljeve kobre. Međutim, identifikovati taj manevar bez rezerve sa kasnijom demonstracijom Su-27 ili tvrditi da je on to uradio pre njega nije sasvim tačno.
O čemu je reč?
SAAB 35 Draken nije izvodio „pravu“ Pugačovljevu kobru; izvodio je manevar koji joj je ličio i koji je nastao kao postupak izvlačenja iz opasnog režima leta zvanog superstall (duboki zastoj).
PS
To ako ćemo objektivno, po aerodinamičkim merilima i istoriji vazduhoplovstva.
Poštovani, o prvom kobra manevru imamo poseban članak, ipak, ne bi se “kobra Pugačova” tako zvala da nije posebna.
Hvala što nas pratite.
Naravno da zna ali ne sme da kaze. Botovanje se dobro placa i to mu nije posao
Americki piloti jesu odusevljeni akrobatskim sposobnostima ali preneo si samo pola izjave.
Takodje su rekli da ta akrobatika je totalno bezvredna u mopdernom ratovanju jer nema svrhu.
Kao sto vidimo u Ukrajini i ostalim skorasnjim ratistima piloti i avioni NE IZVODE kobre vec se sve svodi na BVR borbu.
Da je kobra prelep manevar jeste
Da je kobra bezvredan manevar jeste
P.S. prvu kobru su izveli svedski piloti na Saab 35 Draken pocetkom 1960ih i zvalui su taj manevar kort parad. Pugachev ga je prvi izeo na aeromitingu 19898, skoro 30 godina posle.
Tacno tek kad su posle spajanje Nemacke leteli na mig 29 iz DDR videli su kakav je to avion