Nakon prvih iskustava sa borbenom tehnikom stečenih od početka rata u Ukrajini, ruska korporacija „Rosteh“ najavila je da je sposobna da uz pomoć specijalizovanih sistema transformiše tenkove, borbena vozila pešadije i oklopne transportere u daljinski upravljane borbene robote.
Tada je direktor za naoružanje „Rosteha“, Bekan Ozdojev, naglasio da takve mogućnosti pruža, između ostalog, sistem „Prometej“ holding kompanije „Visokoprecizni sistemi“.
„Prometej“ se mogao integrisati sa naprednim sistemima za upravljanje vatrom, omogućavajući stvaranje potpuno razvijenog borbenog robota. Ozdojev je napomenuo da kombinacija ovih tehnologija transformiše oklopna vozila u mašine sposobne da obavljaju borbene misije bez direktne ljudske intervencije.
Istovremeno, časopis „Pogled“ (Взгляд) pisao je da se višenamenski robot „Impuls-M“ testira kao „univerzalni robot za bojno polje“, dok je Sveruski naučni institut VNII Signal objavio da je razvio robotsku verziju BMP-3 sa borbenim modulom „Sinica“, koji može da radi bez posade.
Ubrzo je pres-služba koncerna „Uralvagonzavod“, koji je deo državne korporacije „Rosteh“, objavila da budući tenkovi mogu biti opremljeni novim optičkim sistemima, standardnim radarima i bespilotnim letelicama kako bi se poboljšala svest posade o situaciji i omogućila obrada informacija pomoću neuronskih mreža i veštačke inteligencije.
Dolazne informacije iz ovih sistema obrađivala bi neuronska mreža sa elementima veštačke inteligencije. Takav sistem bio bi u stanju da samostalno identifikuje ciljeve, odredi prioritete i predloži ciljeve za gađanje. Tenkovi bi, prema tim najavama, bili integrisani u jedinstveni informaciono-borbeni sistem.
Kompanija je takođe pojasnila da bi tenkovi budućnosti mogli da imaju opcionu posadu. To podrazumeva mogućnost daljinskog upravljanja ili delovanja u potpuno automatskom režimu, čime bi se značajno proširile njihove borbene mogućnosti.
Igor Meškov, nezavisni član upravnog odbora koncerna „Uralvagonzavod“, objasnio je da će tenkovi budućnosti biti modularni i prilagodljivi, sposobni za delovanje bez posade. Imaće snažnije naoružanje i poboljšanu višeslojnu zaštitu. Prema njegovim rečima, uloga tenka na bojnom polju ostaće ista, uništavanje neprijatelja direktnom vatrom, izdržavanje vatre i udara.
„Tenk budućnosti zadržaće svoje osnovne kvalitete: manevarsku sposobnost, prohodnost, mogućnost opremanja moćnim topom, rotirajućom kupolom i jakom zaštitom“, izjavio je Meškov.

Buduća vozila suočiće se sa intenzivnijom vatrom protivtenkovskog oružja, artiljerije, aviona i dronova. Zbog toga moraju imati višeslojnu i sveobuhvatnu zaštitu, uključujući pasivni i aktivni oklop, dodatne ekrane i sisteme za zaštitu od elektronskog ratovanja i laserskih napada. Ruska vozila već imaju osnovnu verziju takve zaštite, koja bi u budućnosti trebalo da bude poboljšana novim materijalima.
Sve ove najave neodoljivo su podsećale na pravac kojim se kreću i evropski projekti, uključujući nove francusko-nemačke koncepte tenka i rešenja poput Leopard 2 A-RC 3.0.
Tenk T-90M Proriv
Sajt „South Front“ objavio je 23. juna članak pod naslovom „Ruski tenk T-90M dobio unapređeni sistem za elektronsko ratovanje“.
T-90M „Proriv“ u suštini je znatno nadograđena verzija tenka T-90. Vozilo ima modernizovanu, potpuno zavarenu kupolu sa naprednim sistemom za upravljanje vatrom „Kalina“ i nišanom „Irbis-K“. Kupola je opremljena i sa četiri video-kamere koje komandiru pružaju pogled od 360 stepeni na okolinu.
Sistem „Kalina“ je multifunkcionalni digitalni sistem za upravljanje vatrom razvijen za modifikacije glavnog borbenog tenka T-90, a ugrađivan je na T-90A još tokom 2021. i 2022. godine. „Kalina“ integriše borbeni informaciono-kontrolni sistem taktičkog nivoa, panoramski nišan komandanta sa balističkim računarom, multispektralni nišan nišandžije i senzore uslova gađanja.
Nišanu „Irbis-K“ takođe ne odgovara pridev „novi“. Uređaj sa termovizijskim kanalima i domaćim matričnim fotodetektorom prvi put je predstavljen još 2012. godine. Tada se tvrdilo da će u serijsku proizvodnju ući 2013. godine, kao zamena za uvozne nišane na tenkovima T-90A.
Tenk T-90M naoružan je modernizovanim topom 2A46M-5 kalibra 125 milimetara sa glatkom cevi, koji omogućava i ispaljivanje laserski vođene protivtenkovske rakete „Refleks“. Na tenku se nalaze i koaksijalni mitraljez PKMT kalibra 7,62 milimetra, kao i mitraljez „Kord“ kalibra 12,7 milimetara na daljinski upravljanoj borbenoj stanici UDP T05BV-1.
T-90M je opremljen i unapređenim automatskim punjačem AZ-185M2, koji omogućava korišćenje efikasnije pancirno-probojne municije „Svinjec-1“ i „Svinjec-2“.
Prema podacima „Rosteha“, T-90M je tokom poslednjih nekoliko meseci dobio značajno poboljšan sistem za elektronsko ratovanje. Bočne strane, zadnji deo trupa i kupole potpuno su zaštićeni eksplozivnim reaktivnim oklopnim blokovima treće generacije „Relikt“.
„Rosteh“ je saopštio da najnovije modifikacije pružaju dodatnu zaštitu motorno-transmisionog odeljka u gornjoj hemisferi. To je posebno važno u uslovima u kojima dronovi sve češće napadaju iz uglova koji ranije nisu smatrani primarnom pretnjom za tenk.
Proizvođač, „Uralvagonzavod“, nastavlja napore na daljem razvoju pasivnih i aktivnih odbrambenih sistema tenka, kao i na poboljšanju njegovih operativnih i tehničkih karakteristika. Korporacija navodi da je naglasak stavljen na povećanje preživljavanja tenka i bezbednosti posade.
Veruje se da je nekoliko stotina tenkova T-90M trenutno u službi ruske vojske. Taj broj nastavlja da raste zahvaljujući stalnim isporukama „Uralvagonzavoda“.
Da li je to poslednja reč ruskog tenka
Sve što je navedeno o T-90M uglavnom je već poznato stručnoj javnosti. Zato se nameće pitanje kakva je uopšte budućnost klasičnih tenkova i da li modernizovani „Proriv“ zaista predstavlja odgovor na novu realnost bojnog polja.
Deo stručnjaka smatra da tenk i dalje ostaje glavno sredstvo za proboj neprijateljskih linija, ali samo uz adekvatnu podršku, zaštitu i povezivanje sa drugim sistemima. Rat u Ukrajini pokazao je da se tenk bez izviđanja, elektronske zaštite, protivdron odbrane i pešadijske podrške brzo pretvara u skupu metu.
Na bojištu su počeli da dominiraju dronovi, ne samo kao sredstvo osmatranja, već i kao borbeno, korektivno, psihološko, pa čak i transportno sredstvo. Preuzimajući iskustva iz Ukrajine, skoro sve zemlje su vrlo brzo prihvatile improvizovana rešenja u vidu zaštitnih kaveza na tenkovima. Takva zaštita nije savršena, ali pokazuje koliko se brzo menja odnos između klasičnog oklopa i jeftinih bespilotnih letelica.
Postalo je uočljivo da se sve više pažnje posvećuje preživljavanju posade, a ne samo očuvanju samog borbenog sredstva. Sa ekonomskog gledišta, bez obzira na astronomske cene savremenih tenkova, namenska industrija većine razvijenih zemalja ima mogućnost da relativno brzo nadoknadi gubitke vozila. Obuka tenkovske posade je daleko duži proces, zbog čega tenkisti postaju dragoceniji od samog tenka.

Taj problem pokušava da se reši razvojem autonomnih i daljinski upravljanih tenkova ili borbenih vozila u kojima veštačka inteligencija preuzima deo zadataka posade. Paralelno se radi na združenim borbenim sistemima, u kojima bi tenkovi imali sopstvene odbrambene ili napadačke dronove, bolje senzore, automatizovano prepoznavanje ciljeva i stalnu vezu sa širim informaciono-borbenim sistemom.
Kod T-90M „Proriv“ nešto slično za sada se ne pominje kao deo konkretnog, serijski primenjenog paketa. Ono što je predstavljeno deluje više kao nastavak modernizacije postojećeg tenka nego kao prelazak na novu generaciju borbenih platformi bez posade.
Na sajmovima naoružanja nikada se ne prikazuje sve najnovije, tako da se, zbog poslovične ruske zatvorenosti u oblasti razvoja naoružanja, može samo pretpostavljati šta se nalazi u institutima i projektantskim biroima. Ipak, ono što je javno predstavljeno kod T-90M pokazuje da „Proriv“ danas nije revolucija, već duboka modernizacija starije koncepcije prilagođena ratu u kome tenk više ne strahuje samo od protivtenkovske rakete, već i od malog drona koji dolazi iz mrtvog ugla.

Bitno je i obezbjediti mu potpuno funkcionalan sistem aktivne zaštite(npr.Arena-M i dalje usavršene verzije)na osnovu iskustava sa ratišta a i Izraelskih iskustava iz Gaze i Libana.Mreže,lanci i SLAT oklop i dalje ostaju značajan faktor zaštite,jer znatno smanjuju tzv.balistićke prozore(najranjivije dijelove tenka,posebno za FPV dronove).