Mitraljez Oružje Online

Prvi pokušaj nabavke novog, mehaničkog brzometnog oružja od strane Knjaževine Crne Gore zabeležio je Spiridon Gopčević (1855-1928). Prema njegovim navodima, knjaz Nikola Petrović je 1875. pokušao da u Britaniji, u zavodima ''Armstrong & Co. Elswick Works, Newcastle-upon-Tyne'', nabavi mitraljeze Gun, Gatling, .45 Mark I (Sistem Ričarda Getlinga (Richard Jordan Gatling, 1818-1903), izrađivan u zavodima Armstrong & Co. Ltd. prema američkim patentima br. 36.836 od 4. novembra 1862, br. 47.631 od 9. maja 1865 i br.112.138 od 28. februara 1871, a koje je 1870. godine otkupio Viljem Armstrong (William George Armstrong, 1810–1900). Ovaj potez je verovatno bio rezultat saznanja da je Halil paša (İbrahim Halil Paşa, ?-1878) ispred osmanske armije, sa predstavnikom Gatling Gun Co., Brodvelom (Lewis Wells Broadwell, 1820-1906), sklopio ugovor o kupovini prava na proizvodnju 200 desetocevnih mitraljeza kalibra .58 za 950.000 dolara. Ugovor je prenesen na austrijsku firmu ''A. Paget & Co., Wien'', koja je izradila oružje za tursku vojsku a, potom, nastavila proizvoddnju za komercijalno tržište. Knjaz Nikola se sa mitraljezom upoznao tokom posete Svetskoj izložbi u Beču, 1873. godine, i svakako se trudio da ga nabavi kako bi parirao Turskoj kao potencijalnom protivniku. No, cena od 11.000 franaka, koju su tražili britanski trgovci, prevazilazila je finansijske mogućnosti Knjaževine. Crna Gora je ipak, dve decenije kasnije, uspela da dobije 6 mehaničkih mitraljeza. Rusija je, naime, krajem 19. veka odlučila da ojača vojne efektive crnogorske vojske, računajući na Knjaževinu kao važnog saveznika na Balkanu. U sklopu isporuka jednometnih pušaka sistema Berdan №2 M1870 kalibra 4,2''' (10,57 mm, metak 10,75×58 mm R), Rusija je Cetinju ustupila i 6 desetocevnih mehaničkih mitraljeza (kartečnica) istog kalibra. Mitraljezi su prevezeni zajedno sa puškama sistema Berdan №2 M1870 teretno-poštansko-putničkim parobrodom ''Ростов'' Русского общества пароходства и торговли (РОПиТ), koji je uplovio u Bar 13/25. avgusta 1895. godine. Plamenac je odmah po pristajanju broda o uspešno prispelom oružju telegrafski obavestio knjaza Nikolu (posebno apostrofirajući 6 mitraljeza, koji su prvo iskrcani), knjeginju Milenu i brigadire crnogorske vojske. Poklonjeni mitraljezi prvi put su testirani ''na Mali Gospođindan, kada cetinjski manastir slavi svoj hram'' (crkva Cetinjskog manastira posvećena je rođenju presvete Bogorodice), 9/21. septembra 1895. godine. Probama su prisustvovali knjaz Nikola, kneginja Milena sa dvorskim damama i svitom kao i velika masa stanovništva. Iz mitraljeza je u metu, postavljenu kod Đinovog brda, pucao ''Knjaz Nasljednik'' Danilo Petrović-Njegoš (1871-1939). ''Mitraljeze su (bile) sastavljene iz deset cijevi, siplj(ale su) na minut do 600 zrna, i na daljinu do 2500 metara. Ljepši komad oružja Crnogorci nijesu gledali, a udešeniji za (crnogorske) klance u obrani (nije se mogao) željeti''. Druga proba izvedena je povodom svečanog otvaranja Vojničke škole u Podgorici, 3/15. oktobra, u prisustvu knjaza Nikole, prestolonaslednika Danila, ministra vojnog Ilije Plamenca i ruskog pukovnika Nikolaja Sumarakova (Николай Сергеевич Сумароков, 1854. - ?). ''Na livade pred Mirkovu varoš'', prestolonaslednik Danilo, Janko Vukotić i Mitar Martinović su iz jednog mitraljeza gađali ''upoređene biljege (daske) na daljinu do 600 metara. Divno bješe posmatrati to čudo od ubojnog oružja, kako sipa vatru iz svojih 10 grla, kao kiša iz oblaka''. Inače, Vojnička škola je ''ima(la) spremiti nastavnike za jedan bataljon stojeće vojske koji će se na iduće ljeto ustanoviti, i za koje je još (tekućeg) ljeta odpočeto građenje na Cetinju... Učenika u ovoj Vojničkoj školi ima(lo je) do 70 momaka, ... oficir(a) koji će učiti ove vojnike i pripremati ih za nastavnike sve vojske crnogorske ima(lo je) 18 ... a školom (je) zapovijeda(o) bivši starešina perjanički g. Komandir Janko Vukotić''. Već sam šturi opis oružja ukazuje da se radilo o ruskim desetocevnim mehaničkim mitraljezima (картечница, скоростельная пушка) sistema Getling-Gorlov M1871 kalibra 4,2''' (10,57 mm), proizvedenim u zavodima ''Людвиг Нобель'', St. Peterburg. Pri tome, izveštač ''Glasa Crnogorca'' je sa preterivanjem naveo TT karakteristike ''mitraljeza''; naime, desetocevni ''brzometni topovi'' 4,2''' M1871 imali su kadencu do 400 metaka u minuti i domet samo do 1493 metara. Crnogorci su se brzo uverili da su mehanički mitraljezi zastareli i krajnje nepogodni za naoružanje pešadije. Po ugledu na Ruse, samo dve godine kasnije, svrstali su ih u tvrđavsku artiljeriju, što 1897. godine potvrđuje i srpski ''Službeni vojni list'' - u opisu crnogorske artiljerije, navodi da se u njenom sastavu nalazi i "6-revolverskih-brzometnih topova". Sasvim je moguće da su dve probe izvedene 1895. godine bile jedina prilika kada su Crnogorci dejstvovali iz mehaničkih mitraljeza. Monografija Crnogorsko naoružanje (1870-1916) Branko Bogdanovic

Mitraljez

Mitraljezi Gatling-Gorlov u naoružanju Crne Gore

Teški mitraljezi 12.7 mm M87, M02 ”Kojot”, M07 Zastava