U svijetu lovačkog oružja, baš kao što je to slučaj i sa automobilima, postoji jedan broj konstrukcija koje su se nekonvecionalnošću, a to će reći smjelim dizajnerskim pristupom i ekscentričnim tehničkim rješenjima posebno izdvajale od onoga sto smatramo uobičajenim i opsteprihvaćenim, dokazanim i provjerenim. Lovačke puške su oduvijek bile atraktivno polje za brojne konstruktore i pronalazače jer su uživale veoma široku klijentelu, istina, do poslednjih decenija.
U zlatnom periodu svjetskog oružarstva s kraja 19. i početkom 20. vijeka mnoštvo malih manufaktura oružja u Evropi, a posebno u Belgiji i Francuskoj, težile su da osiguraju tržišnu prednost nad konkurencijom tako što su razvijale i proizvodile brojne puške visokog kvaliteta ali neobičnih sistema i uopšte egzotičnih tehničkih rješenja i karakteristika. Period između dva svjetska rata obilježila je dominacija velikih industrijskih preduzeća koja su, u nastojanju da kompenzuju nedostatak ogromnih vojnih narudžbina, takođe proizvodila kvalitetno lovačko oružje često neobičnih karakteristika pa je ta oružarska tržišna trka dobila na zamahu.
Po završetku Drugog svjetskog rata i nakon što je industrijska proizvodnja krenula da se iznova uspostavlja, zanatlije oružari iz malih manufaktura, nakon kratkog zanavljanja “zlatnog doba”, koje se ogledalo u popravkama i servisiranju prijeratnog oružja, postepeno su počeli da gube bitku sa velikim fabrikama i njihov broj počinje naglo da opada. Ipak, stare renomirane oružarske manufakture su opstale znajući da samo visokokvalitetnim luksuznim puškama ali i oružjem potpuno originalnih, novih i neobičnih a inovativnih tehničkih rješenja, uz različite marketinške pristupe, mogu nastaviti bitku sa velikom industrijom i osigurati svoje mjesto pod suncem (mali proizvođači i danas rade na istom principu a odličan primjer inovativnosti je oružar Džordž Honig sa svojim inventivnim puškama „zaobljene obrtne akcije“ koje smo nedavno detaljno predstavili). Iz istog razloga su i velikim kompanijama bili potrebni inovatori sa radikalnim i smjelim pristupima i idejama.
Ali, mnoge od tih konstrukcija su otišle u zaborav iz različitih razloga, jedne su po većini parametara u praksi bile nepraktične ili komplikovane, one druge su pak bile “ispred svog vremena”, a poneke od njih ostavile su prepoznatljivog traga i mjerljivog uticaja na budući razvoj pa ih je kroz ovu prizmu i sa vremenske distance interesantno uporediti sa modernim rješenjima koja se često na njima baziraju (vidjeli smo da se danas iznova primjenjuje stari i skoro zaboravljeni „Sjogren“ inercioni sistem funkcionisanja zatvarača od prije 100 godina i u usavršenom obliku primjenjuje na ultramodernim poluautomatskim sačmaricama renomiranih proizvođača poput Benelija, Brede, Frankija pa i Brauninga na posljednjem modelu A5).
Jedan od inventivnih konstruktora takvih neobičnih pušaka bio je i francuski pronalazač Moris Tonon a firma koja ih je krajem 1940-ih i početkom 1950-ih godina prošlog vijeka proizvodila bila je čuvena belgijska kuća Pieper.
Radi se o tada vrlo modernim puškama „Pieper Actionless 47“ (broj 47 u nazivu je oznaka godine izlaska ovog oružja na tržište) koje su, može se slobodno reći, bile ispred svoga vremena ako imamo na umu težnju dizajnera za napuštanjem tradicionalnih temelja i pojednostavljenjem konstrukcije uz istovremenu eleganciju koju odlikuju skladne zaobljene površine, što je pomenuti Džorž Honig mnogo godina kasnije doveo do savršenstva na svojim lovačkim puškama. Danas se u dizajniranju klasičnih sačmarica prelamača takođe sve više teži jednostavnosti, maloj masi, niskoj silueti i što je vrlo bitno teži se ka eleganciji i zaobljenim skladnim oblicima bez ivica jer upravo to traži tržište, a ta težnja trenutno predstavlja opšti trend. Tako zaobljene akcije (baskule) imaju nedavno predstavljene Berettine položare „Parralelo 486 by Marc Newson“ i najnoviji modeli kuće Fausti Stefano, čija bokerica „Fausti Italyco“ te model razvijen specijalno za dame „Fausti Aphrodite“ imaju zaobljene baskule i izuzetno su elegantne i lake. Bokerica „Ellipse Evo Ascent“ firme Caesar Guerini takođe je oblih finih linija a to su samo neki od primjera. Nova Benelijeva položara 828U takođe ima neobičan dizajn koji se udaljio od konzervativnih temelja.
Znajući sve to ovoga puta predstavljamo vrlo interesantnu i rijetku lovačku pušku „Pieper Actionless 47“ kako zbog njenih neobičnih tehničkih rješenja tako i zbog koncepta zaobljenosti i elegancije koji je danas iznova aktuelizovan. Puška o kojoj će biti riječi svakako će čitaocu biti interesantna i kao primjer inventivnosti i inovativnosti iz polovine prošlog vijeka koji je svojom pojavom podrivao konzervativne temelje u konstrukciji bokerica.
BELGIJSKA FIRMA PIEPER
Belgijska firma „Pieper“ (Piper) ovdašnjim lovcima poznata je po starijim ali svakako kvalitetnim klasičnim lovačkim puškama sačmaricama, uglavnom položarama sa prvorazrednim „demiblok“ načinom spajanja cijevi koji se prepoznaje po diskretnoj uzdužnoj liniji spoja između ležišta metaka sa donje strane. Istorija ove firme, koju je osnovao talentovani pronalazač i konstruktor oružja Anri Piper, bila je prilično plodonosna. Henri Pieper je rođen u Njemačkoj 1840. godine a poznat je između ostalog i po konstrukciji hibridnog automobila iz 1909. koji za pokretanje koristi benzin i električnu energiju pa je i ovo dokaz da mnoge moderne konstrukcije imaju svoj korijen u pronalascima od prije 100 godine (vozila istog koncepta Toyota Prius svakodnevno srećemo na ulicama glavnog grada Republike Srpske).
Firma je više puta mijenjala nazive a počela je kao mala radionica u Liježu u Belgiji oko 1859 godine. Nakon smrti osnivača Anrija Pipera, firmu 1898 preuzmia njegov sin Nikolas Piper i osniva “Anciens Etablissements Pieper” 1905. godine koja je, zajedno sa ostalim poznatim belgijskim kućama (od kojih su neke Jules Ancion, Braća Dumoulin, Joseph Janssen, Pirlot-Frésart, Draws up-Laloux & Co…), izrađivala kako lovačko i civilno tako i vojno oružje (mitraljeze, automate, puške i pištolje) u ogromnim količinama i za razne države.
Tokom njemačke okupacije za vrijeme Drugog svjetskog rata, fabrika Pieper je radila kao dio industrije naoružanja Rajha pod nadzorom Heinricha Krieghoffa. Posao je nakon rata išao loše i puška „Actionless 47“ je praktično posljednji trzaj ove firme – marketinški dobro zamišljen projekat koji je trebao da firmu ponovo postavi na noge.
PIEPER ACTIONLESS 47
Za početak, prije nego što pređemo na tehnički opis puške, moramo se osvrnuti na semantički smisao marketinški dobro izabranog engleskog naziva za ovo oružje – „Actionless“. U oružarskoj terminologiji riječ akcija je širok pojam i označava najčešće vrstu mehanizma puške ali i druge stvari. Tako imamo na primjer „sidelock action“ (kod koje su udarači i mehanizmi, najčešće opremljeni lisnatim oprugama, smješteni na odvojivim demontažnim bočnim čeličnim pločicama), zatim round action (koja označava zaobljenu baskulu bez oštrih ivica), „Rotary Round Action“ (što znači obrtna zaobljena akcija a taj naziv zajedno opisuje mehanizam i oblik baskule) i mnoge druge vrste akcija odnosno sistema. Riječ akcija dakle definiše i opisuje tip mehanizma ali i njegovu spoljašnju formu kao i opšte karakteristike.
Sa druge strane, engleska riječ „hammerless“ (bez oroza), kao što je poznato, govori da se radi o pušci bez eksternih oroza odnosno pušci kod koje su orozi (ili udarači) skriveni u baskuli. Međutim, belgijska firma „Piper“ marketinški je dobro analizirala suštinu sistema Morisa Tonona i izabrala engleski naziv „Actionless“ koji doslovno znači „bez akcije“ čime je naglašena simplifikovanost i nekonvencionalnost mehanizma a što se najviše ogleda u nepostojanju klasične baskule sa pripadajućim mehanizmom za prelamanje te nepostojanju uobičajenog načina bravljenja cijevi, šta više nazivom se sugeriše kako bravljenje praktično i ne postoji.
OPIS MEHANIZMA I FUNCIONISANJA PUŠKE „ACTIONLESS 47“
O čemu je zapravo riječ? Konstruktor Moris Tonon, razmišljajući „izvan kutije“, bio je vođen idejom da dizajnira krajnje jednostavno, lagano, praktično i univerzalno (modularno) oružje izmjenjivih cijevi sa vrlo malo dijelova mehanizma, niske siluete, potpuno zaobljenih i što elegantnijih linija bez ikakvih štrčećih komandi i detalja te je napustio klasičnu formu i funkciju baskule u korist potpuno novog pristupa kod koga je baskula spojena jednostavnom čeličnom pločom sa cijevima oko koje one horizontalno rotiraju da bi se otvaranje obavilo bočno, u desnu stranu, a okidači su obrnuti i smješeni unutar vrata kundaka.
Ono što posmatraču odmah privlači pažnju je nepostojanje klasičnog metalnog branika obarače ispod mehanizma za okidanje unutar kojeg su na uobičajen način plasirani okidači. Naime, okidači su ovdje obrnuti, okrenuti na gore, a nalaze se unutar oble ovalne šupljine u drvetu, smješene samo sa desne strane vrata kundaka, koja, razumije se, ima ulogu branika.
Ovo je urađeno u težnji da se dobije što niža silueta oružja, čime bi uz instiktivan i prirodan hvat (položaj kažiprsta) trebao biti ublažen odskočni ugao pri otvaranju vatre ali i iz razloga da se eliminišu štrčeći dijelovi kako bi opšta zaobljena i vitka forma oružja što više došla do izražaja. Pored ergonomskog, konstruktoru je bio važan i bezbjednosni aspekt pa je ovo rješenje trebalo da spriječi nesreće u lovu. Lovac je prostim obuhvatanjem otvora sa obaračima u kundaku desnom šakom bio bezbjedan pri provlačenju kroz šikaru i granje ili je oružje nosio u lijevoj ruci sa otvorom prema tijelu.
Da li na ovoj pušci zaista ne postoji akcija kao što to govori naziv oružja ? Gotovo da bi se i moglo tako reći s obzirom na krajnju jednostavnost konstrukcije. Ali, naravno, akcija ondnosno bravljenje postoji premda se konstruktor Tonon potrudio da upravo kroz jednostavnost tu činjenicu učini što diskretnijom a kuća Pieper od toga napravila dobar marketinški nastup. Idemo redom. Srce puške Actionless 47 predstavlja pomična polirana čelična horizontalno postavljena ploča (čelična traka), debljine ispod 10mm, koja spaja kundak i baskulu sa cijevima a ima višestruku ulogu. Oružje se otvara bočno u desnu stranu, pritiskom sa desna u lijevo na uobičajeno smještenu stnadardnu polugu sa gornje strane baskule (ta poluga je vjerovatno jedina konvencionalna komanda na ovoj pušci).
Horizontalna ploča koja spaja kundak sa cijevima je pokretna, njen zadnji kraj postavljen je u baskulu i u vezi je sa vertikalnom osovinom poluge za otvaranje dok se na prednjoj strani ploče nalazi kružni otvor namijenjen fiksiranju obje lako odvojive cijevi. Unutar ploče, odmah iza kružnog otvora za cijevi, smješten je još jedan uzdužni otvor u kome naprijed-nazad saobraća naročiti pomični element sa dva nejednaka kosa kanala u svom tijelu. Taj element, oblika latiničnog slova „U“, povezan je sa cijevima putem bradavica (one se kreću unutar kosih kanala), a namijenjen je zapinjanju udarača i to tako što pri otvaranju puške, pomoću dva vrha gura unazad oba udarača smještena u baskuli do zapetog položaja, da bi se pri vraćanju cijevi odnosno zatvaranju puške vratio u početni prednji položaj unutar horizontalne ploče.
Udarači (jednostavni skriveni orozi) su takođe neobično postavljeni – smješteni su paralelno ali tako da lijevi sa osovinom na dnu baskule okida gornju a desni (koji “visi”) ima osovinu na gornjoj strani i okida donju cijev.
Dok se uz pomoć poluge za otvaranje kod većine standardnih prelamača cijevi za baskulu dodatno zaključavaju odnosno otključavaju poprečnim šipom (pored osnovnog sistema za bravljenje), kod ove rijetke i neobične puške polugom se samo oslobadja horizontalna ploča čime je cijevi moguće povući za nekoliko milimetara naprijed odnosno nazad.
Cijevi se dakle na horizontalnoj ploči odmiču i primiču baskuli. Pritiskom na polugu horizontalna ploča je odblokirana i nju je sada moguće ručno za nekoliko milimetara izvući naprijed. Pomijeranjem horizontalne ploče cijevi dovodimo u položaj za nesmetano zakretanje. Potom cijevi rotiramo na ploči sve dok se sa desne strane ne ukažu ležišta metaka.
Opisana operacija dovodi do kretanja elementa za zapinjanje udarača unazad čime se udarači zapinju a istovremeno se aktiviraju i izvlakači. Takav tip otvaranja, prema konstruktoru, trebao je da olakša ubacivanje patrone u donju cijev kod bokerica pri kretanju bez gledanja, te da uopšte pojednostavi, unaprijedi i ubrza punjenje i pražnjenje ali svakako je nepraktičan kada ga koriste ljevoruki strijelci.
Može se primijetiti da ovo rješenje dosta podsjeća na ono sa poznate francuske lake i takođe jednostavne bokerice Baby Bretton kojom i danas love francuski lovci i kod koje su cijevi sa baskulom spojene putem dvje šine a čije se otvaranje vrši pravolinijskim izvlačenjem tih šina iz baskule. Međutim, kod sistema Baby Bretton, cijevi se ne mogu razdvojiti a šine su fiksirane u monobloku i uvlače se duboko u baskulu za koju čvrsto brave – bravljenje je ostvareno zakretanjem osovine sa desne strane baskule smještene poluge za otvaranje (bregovi na osovini poluge zalaze u dva otvora na dvjema šinama i zaključavaju ih za baskulu). Upoređen sa sistemom Actionless 47, Baby Bretton sa svojim nerazdvojivim cijevima i klasičnim monoblokom u kome su čvrsto fiksirane šine koje se uvlače skroz u baskulu i u njoj bivaju blokirane, djeluje čak prečvrsto i prekonvencionalno.
BRAVLJENJE
Actionless 47, kao ekstravagantno rješenje, pobija uvriježene temelje i pravila po kojima je između baskule i cijevi važno ostvariti masivnu, čvrstu, višestruku i stabilnu vezu, kako bi puška bila u stanju da izdrži velike pritiske i naprezanja pri ispaljivanju municije. Premda ovdje nema klasičnog bravljenja sa donjim i gornjim ključevima, postoji naravno zaključavanje horizontalne ploče što je ostvareno slično kao kod Baby Brettona – putem zakretanja osovine poluge za otvaranje/zatvaranje s tim da kod Actionless 47 ta osovina prolazi vertikalno kroz otvor na zadnjem kraju horizontalne ploče, unutar baskule razumije se. Poluga se zakreće a njena osovina pomiče na dole cilindrični element koji oslobađa horizontalnu ploču. Ali postoji i još nešto. U priljubljen položaj sa baskulom ležišta metaka se dovode uz pomoć, kako smo rekli, plitkog primicanja (uvlačenja u baskulu) horizontalne ploče na kojoj su montirane cijevi.
Fiksiranje obje cijevi u zatvorenom položaju tojest njihovo sigurno držanje u saosnosti sa baskulom (onemogućavanje pomicanja i zaptivanje), obezbijeđeno je na način da stijenke ležišta metaka, koje vire pozadi, ulaze u odgovarajuća ležišta na čelu baskule. Cijevi se dakle primiču a danca na čaurama metaka ulaze u odgovarajuća kružna ulegnuća i priljubljuju se na čelo baskule. Kroz centre tih kružnih ulegnuća na baskuli prolaze kanali udarnih igala koje su sastavni dio oroza. I to je sve.
Kao što je poznato, aksijalno naprezanje izaziva aksijalna sila, koja teži da tijelo izduži ili skrati, dakle aksijalno napregnuti elementi su elementi izloženi samo na zatezanje ili pritisak. Horizontalna ploča, kao srce puške Actionless 47, cijevi i baskulu drži priljubljene a proizvođač u katalozima tvrdi da njeno dodatno aksijalno naprezanje pri otvaranju vatre ne može dovesti do razdvajanja cijevi.
Da je sistem dovoljno čvrst i bezbjedan nedvosmileno pokazuju žigovi tormentacije francuskog i belgijskog zavoda za ispitivanje, žigosanje i obilježavanje ručnog vatrenog oružja. Žigovi govore da je tormentacija izvršena tormentačnim metkom koji proizvodi pritisak od 900 kilograma po kvadratnom centimetru ležišta metka. Pouzdanost naravno dokazuju i sačuvani primjerci (pogotovo bok dvokuglare „ARMO“ sa cijevima u jakom kalibru 8x57R za prelamače) i govore dovoljno sami za sebe – poslije 70 godina eksploatacije na njima nema nikakvih oštećenja niti zamora materijala.
CIJEVI
Cijevi kod ove puške mogu se vrlo lako bez alata potpuno razdvojiti a konstrukcija omogućava lovcu da po želji kombinuje različite sačmene, žlijebljene ili pak sačmene i žlijebljene cijevi. Dugme sa lijeve strane podkundaka namijenjeno je rastavljanju odnosno razdvajanju cijevi jedne od druge i samim tim odvajanju sklopa cijevi od baskule. Cijevi su povezane monoblokom ali samo u bojevom položaju što znači da su one zasebne i odvojive a tek na pušci zajedno čine cjelinu. Naime, svaka od cijevi postavljena je u svoju polovinu monobloka. Gornja cijev na svojoj polovini monobloka sa donje strane ima profilisani kružni ispust koji prolazi kroz otvor na horizontalnoj ploči. Unutar profilisanog ispusta na gornjoj cijevi nalazi se takođe otvor a u njega ulazi ispust sa druge polovine monobloka, dakle u taj otvor postavlja se ispust na donjoj cijevi. Sa lijeve strane potkundaka, kako je rečeno, nalazi se dugme čijim angažovanjem se cijevi lako razdvajaju a jednostavne lisnate opruge obezbjeđuju da sve ostane u jednoj cjelini. Tako formiran monoblok estetski je dopadljiv, ima zaobljenu formu i uzdužno je sa vanjske strane narezan radi boljeg hvata pri otvaranju puške. Na ustima cijevi takođe postoji osigurana veza (kod modela iz fabrike „Pieper“ cijevi su na ustima povezane poprečnom čivijom dok se kod modela izrađenog u fabrici „ARMO“ na prednjem kraju potkundaka nalazi grivna sa dva otvora za svaku od cijevi). Takođe, kod modela iz fabrike ARMO cijevi se fiksiraju na potkundaku na čvršći način (spajanje cijevi obavlja se umetanjem zuba u otvore na čeličnom elementu u potkundaku, što je čvršće rješenje od osnovnog „Piperovog“ modela sa lisnatom oprugom). Na ARMO modelu poluga za otvaranje/bravljenje se podiže na gore. Na karabinskoj gornjoj cijevi plasirani su zadnji otvoreni nišan i mušica.
U starim katalozima proizvođač naglašava da su cijevi ove bokerice vrlo precizno mašinski obradjene i da nisu spojene (lemljene) te da iz tog razloga ne podliježu međusobnom lošem uticaju temperature pri paljbi, dakle ne deformišu se čime je povećana preciznost. Pored toga, navodno je razdvajanjem cijevi bitno smanjen uticaj odskoka na donju cijev pri ispaljivanju prvog metka iz gornje cijevi a što je u katalozima ilustrovano slikom ujednačenog posipa sačme dva brza vezana hica, mada sve to ipak predstavlja dio dobro promišljenog marketinga (proizvođač se u katalozima trudi da potencijalnog kupca ubijedi kako je ta puška upravo ona o kojoj je dugo maštao). Oružje je zaista lagano. Masa puške kalibra 12 je 2750 grama a u kalibru 16 iznosi 2650 grama. Dužina cijevi iznosi 70cm a ležišta metka 65 i 70mm.
Francuski Pronalazač Moris Tonon-Lambert je mehanizam ove puške zaštitio sa dva patenta i to patent br 466100 iz juna 1946. godine te patent broja 47630 iz septembra 1947. Proizvodnju Actionless pušaka i licencna prava Tonon je ponudio Piperu. Puška je proizvođena na različitim lokacijama, o čemu govore različiti žigovi i oznake koje se sreću na sačuvanim primjercima. Sreću se i modeli sa potpuno izbušenom otvorom za okidače u drvetu ali i modeli sa klasičnim branikom obarača. Kundaci na sačuvanim primjercima uglavnom su engleskog tipa bez pištoljskog rukohvata i izrađeni su od orahovine finiširane uljem.
Puška je proizvođena svega nekoliko godina, od 1946. do 1951. nakon čega je firma bankrotirala i prestala da postoji. Naziv puške „Actionless“, kako smo vidjeli „subverzivno“ je išao protiv osnovnih puškarskih pretpostavki, simbolično ali i praktično, a samo postojanje tako smiono nazvanog rješenja dovodi u pitanje sve konvencionalne i tradicionalne sisteme te i danas pokazuje i dokazuje da je oblast konstruisanja bokerica nedovoljno istražena oblast.
Legenda uz sliku konjanika
Zaštitni znak firme bio je vitez konjanik „Bayard“ koji je korišten kao poslovno ime. „Bayard“ je, pored originalnih konstrukcija kvalitetnih džepnih pištolja (poput modela Nicolas Pieper 1907, Pieper Bayard 1908 i 1923) i revolvera (model za meksičku armiju, brojni džepni revolveri sa skrivenim orozom itd), licencno proizvodila pištolj Teodora Bergmana „Simplex“ i čuveni veliki vojnički pištolj Bergmann–Bayard model 1910 za dansku vojsku.
