NaslovnaAnalitikaIran ponovo podigao F-14: mogu li američki lovci iz doba šaha da...

Iran ponovo podigao F-14: mogu li američki lovci iz doba šaha da obaraju Tomahavke?

Iran je ponovo pokazao svoje čuvene lovce F-14 Tomcat, avione koji su američku mornaricu napustili pre dvadeset godina, ali u iranskom ratnom vazduhoplovstvu još izvršavaju borbene zadatke. Njihovo pojavljivanje tokom novih vojnih vežbi privuklo je posebnu pažnju nakon višemesečnog sukoba sa SAD i Izraelom. Nekada najnapredniji američki palubni presretač danas se nalazi na suprotnoj strani mogućeg vazdušnog sukoba sa državom koja ga je proizvela.

Iranska flota predstavlja svojevrsnu tehnološku anomaliju, pošto je više od četiri decenije održavana bez podrške originalnog proizvođača i američke vojne industrije. Za Teheran je očuvanje ovih aviona odavno preraslo pitanje prestiža, posebno zbog specifičnih mogućnosti njihovog radara i raketnog naoružanja. Međutim, borbe tokom 2026. otvorile su pitanje koliko preostalih Tomketa zaista može da izvršava zahtevne zadatke protivvazdušne odbrane.

Najnoviji snimci pružaju zanimljiv uvid u stanje iranske avijacije, koja je tokom sukoba pretrpela udare po aerodromima i infrastrukturi. Posebno je važna mogućnost presretanja krstarećih raketa, za šta je F-14 prvobitno i razvijan. Upravo ta karakteristika mogla bi da mu obezbedi poslednju značajnu operativnu ulogu.

Iranski F-14 ponovo na vežbama sa bojevim gađanjem

Iransko ratno vazduhoplovstvo angažovalo je lovce F-14 Tomket tokom zajedničkih vežbi sa Korpusom garde islamske revolucije, koje su uključivale lansiranja balističkih raketa i upotrebu lutajuće municije. Na objavljenim snimcima pojavljuju se i borbeni avioni F-4 Phantom II, F-5 Tiger II i sovjetski MiG-29, koji još čine važan deo iranske lovačke avijacije. Izveštaj o vežbama objavili su 12. oktobra Military Watch i OSINTWarfare.

Prikazivanje F-14 posebno je zanimljivo nakon izraelskih udara na iranske Tomkete u Isfahanu, kada je Tel Aviv objavio uništenje više aviona ovog tipa. Novi snimci pokazuju da je deo flote ostao sposoban za letenje, što potvrđuju i raniji snimci iranskih F-14 u borbenim aktivnostima tokom juna. Tačan broj operativnih primeraka nije objavljen, kao ni podatak da li su Tomketi tokom najnovijih vežbi lansirali rakete vazduh-vazduh.

Radar AWG-9 može pratiti 24 cilja i istovremeno napasti šest

Osnovu borbenih mogućnosti F-14 čini impulsno-doplerov radar AN/AWG-9 kompanije Hjuz, projektovan za otkrivanje udaljenih vazdušnih ciljeva i istovremeno vođenje više raketa. Sistem može pratiti do 24 cilja i navoditi šest raketa AIM-54 Feniks prema šest različitih meta, dok domet otkrivanja velikih aviona prelazi 200 kilometara. Ove karakteristike omogućile su Tomketu da tokom Hladnog rata štiti američke nosače aviona od sovjetskih bombardera i njihovog raketnog naoružanja.

Posebno važna osobina radara jeste sposobnost otkrivanja ciljeva koji lete ispod aviona, uz izdvajanje njihovog radarskog odraza od površine mora ili kopna. To je omogućilo presretanje niskoletećih aviona i krstarećih raketa, koje su predstavljale ozbiljan problem ranijim generacijama radara. Međutim, domet otkrivanja velikog bombardera ne može se neposredno primeniti na mali Tomahavk, čiji slabiji radarski odraz i mala visina leta znatno skraćuju udaljenost sa koje može biti otkriven.

iranski f 14am tomcat
iranski F-14AM Tomcat

Feniks je još sedamdesetih godina obarao ciljeve koji simuliraju krstareće rakete

Raketa AIM-54 Phoenix razvijena je kao teško naoružanje velikog dometa, sposobno da koristi podatke radara aviona tokom srednjeg dela putanje, a zatim sopstvenu radarsku glavu za završno navođenje. Američka mornarica navodi domet veći od 184 kilometra za kasnije verzije i brzinu veću od 4.800 kilometara na čas. Tokom razvojnih ispitivanja sedamdesetih godina rakete su uspešno pogađale i niskoleteće bespilotne mete koje su simulirale krstareće rakete.

Iran je nabavio 79 Tomketa tokom sedamdesetih godina, zajedno sa raketama AIM-54A, ali je posle Islamske revolucije izgubio redovan pristup američkim rezervnim delovima i municiji. Domaća industrija kasnije je razvila raketu Fakur-90, zasnovanu na konceptu Feniksa, čija je serijska proizvodnja zvanično predstavljena u julu 2018. godine. Teheran nije objavio dovoljno podataka da bi se njena sposobnost presretanja savremenih krstarećih raketa mogla precizno uporediti sa američkim verzijama AIM-54.

AIM-54 Phoenix
AIM-54 Phoenix

Koliko je F-14 upotrebljiv protiv američkih Tomahavka?

Američki Tomahavk leti podzvučnom brzinom, na malim visinama i putanjama prilagođenim terenu, što ga čini zahtevnim ciljem za mnoge sisteme protivvazdušne odbrane. F-14 ima konstrukcione mogućnosti za njegovo presretanje, posebno kada dobija podatke o približavanju rakete od zemaljskih radarskih stanica. Najveće ograničenje predstavljaju broj raspoloživih aviona, njihova tehnička ispravnost i mogućnost održavanja stalnog dežurstva iznad ugroženih područja.

Iranski F-14 koriste originalne motore Pratt & Whitney TF30, čije održavanje zahteva posebnu pažnju zbog starosti i složenosti konstrukcije. Dugotrajni letovi, rad radara velike snage i korišćenje teških raketa dodatno opterećuju avion koji je prvobitno razvijan za intenzivne operacije sa nosača aviona. Njegova potencijalna efikasnost protiv Tomahavka zato zavisi i od broja ispravnih raketa Feniks ili Fakur-90, za koje nisu dostupni pouzdani podaci o preostalim zalihama.

Ruski Su-35 treba da preuzme zadatke starih Tomketa

Iran je naručio 48 ruskih lovaca Su-35 i dodatnih 12 aviona Su-30SM2, čime planira postepenu modernizaciju zastarele borbene avijacije. O velikoj iranskoj narudžbini i proizvodnji Su-35 u Rusiji pisali smo u julu, kada su se pojavili podaci o završetku proizvodnje prvih dvadeset primeraka. Su-35 raspolaže radarom Irbis-E, savremenijim sistemima elektronskog ratovanja i mogućnošću upotrebe ruskih raketa vazduh-vazduh velikog dometa.

Za razliku od F-14, ruski lovac projektovan je kao višenamenski avion sposoban za vazdušnu borbu i napade na kopnene ciljeve. Njegovo uvođenje omogućilo bi Iranu postepenu zamenu najstarijih presretača, uz znatno bolje mogućnosti povezivanja sa savremenim sistemima protivvazdušne odbrane. Tempo tog procesa zavisiće od isporuka, obuke iranskih pilota i uspostavljanja infrastrukture za održavanje novih aviona.

OSTAVI KOMENTAR

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave