Arktik postaje jedno od najvažnijih strateških područja savremenog vojnog nadmetanja, a Sjedinjene Države ubrzano razvijaju sposobnosti za kontrolu severnog prilaza sopstvenoj teritoriji. Tokom operacije Tundra Merlin, američka Severna komanda (USNORTHCOM) testirala je novu slojevitu arhitekturu vazdušne i kopnene odbrane na Aljasci, povezujući lovce pete generacije F-35, avione F-16, raketne sisteme HIMARS, zemaljske radare i jedinice obučene za delovanje u arktičkim uslovima.
Vežba je održana u blizini Noma, na zapadnoj obali Aljaske uz Beringovo more, prostoru koji se nalazi na jednom od najosetljivijih pravaca između Severne Amerike i ruskog Dalekog istoka. Cilj operacije bio je testiranje sposobnosti američkih snaga da otkriju, prate, presretnu i napadnu ciljeve na velikim udaljenostima u okruženju koje karakterišu ogromne površine, surovi vremenski uslovi i ograničena infrastruktura.
Prema podacima USNORTHCOM-a objavljenim 6. avgusta 2026. godine, u vežbi su učestvovala dva F-35 Lightning II, dva F-16 Fighting Falcon i avion tanker KC-135 Stratotanker iz baze Eielson, uz podršku raketnog sistema M142 HIMARS, radara AN/TPQ-53 i pripadnika 11. vazdušno-desantne divizije.
Arktik kao nova linija američke odbrane
Geografija Aljaske predstavlja poseban vojni izazov. Za razliku od razvijenih evropskih i azijskih područja, veliki delovi arktičkog prostora nemaju gustu mrežu aerodroma, puteva i logističkih centara. Zbog toga američke snage poslednjih godina ulažu u sposobnosti koje omogućavaju brzo raspoređivanje i dejstvo sa ograničenog broja tačaka.
Tokom Tundra Merlin operacije, KC-135 je omogućio produženi boravak lovaca u vazduhu kroz dopunjavanje gorivom tokom leta. Time su F-35 i F-16 mogli da deluju daleko od matičnih baza i da pokriju šire područje prema Beringovom moru.
Ovakav koncept omogućava američkim snagama da projektuju vazdušnu i raketnu moć preko severnog pravca, koji zbog razvoja ruskih vojnih kapaciteta na Arktiku i sve intenzivnije saradnje Moskve i Pekinga dobija dodatni značaj.
F-35 i HIMARS u istoj borbenoj mreži
Jedan od ključnih elemenata vežbe bila je koordinacija između F-35 i raketnog sistema HIMARS tokom udara na simulirani cilj udaljen približno 217 kilometara.
Scenario je imao za cilj proveru sposobnosti povezivanja različitih rodova vojske u jedinstven sistem komandovanja i kontrole. Umesto da vazduhoplovstvo i kopnene snage deluju odvojeno, vežba je simulirala situaciju u kojoj informacije sa različitih senzora omogućavaju komandantu zajedničkih snaga da bira najefikasnije sredstvo za napad.
USNORTHCOM nije objavio detalje o načinu prenosa podataka niti da li je HIMARS direktno dobijao informacije od senzora F-35, ali je scenario pokazao pravac razvoja američke doktrine: povezivanje aviona pete generacije, raketnih sistema, radara i kopnenih jedinica u jednu mrežu.
Raspoređivanje HIMARS-a zajedno sa radarom AN/TPQ-53 i arktički obučenim vojnicima naglašava koncept mobilne vatrene moći. Umesto oslanjanja samo na velike baze, jedinice treba da budu sposobne da brzo zauzmu položaj, otkriju cilj i izvedu precizan udar u teško dostupnom prostoru.

F-16 protiv F-35: simulacija borbe sa lovcima pete generacije
Pored napadačkih scenarija, Tundra Merlin uključivala je i obuku protivvazdušne odbrane. U tom delu vežbe F-16 su simulirale presretanje F-35, pri čemu su lovci pete generacije preuzeli ulogu napredne neprijateljske vazdušne pretnje.
Takav scenario omogućava pilotima F-16 da treniraju protiv aviona sa smanjenim radarskim odrazom, naprednim senzorima i drugačijom taktikom upotrebe. Umesto klasičnog cilja, posade vežbaju situaciju u kojoj protivnik raspolaže tehnologijama pete generacije.
Posebnu ulogu imaju F-16 iz 18. eskadrile u bazi Eielson, koji su namenjeni upravo zadacima odbrane severnoameričkog i arktičkog vazdušnog prostora u okviru NORAD-a.
Simulacija je povezana sa realnim zadacima koje američke snage redovno izvode u regionu. NORAD je prethodno više puta podizao lovce zbog približavanja ruskih aviona američkoj zoni identifikacije protivvazdušne odbrane (ADIZ) oko Aljaske, uključujući situacije sa bombarderima Tu-95, lovcima Su-35 i avionima za rano upozoravanje A-50.

Nova arhitektura za severni front
Operacija Tundra Merlin objedinila je više različitih sposobnosti: stelt lovce za izviđanje i borbu, klasične lovce za presretanje, avione za dopunu goriva, raketne sisteme za precizne udare, radare i kopnene jedinice prilagođene ekstremnim uslovima.
Aljaska time dobija ulogu prostora na kojem se testira budući model američke odbrane: mreža različitih platformi koje mogu da otkriju, razmene podatke i izvedu dejstvo na velikim udaljenostima u jednom od najzahtevnijih vojnih okruženja na svetu.
