NATO je na samitu u Ankari otvorio jedno od najosetljivijih pitanja svoje buduće vazdušne kontrole: ko će naslediti stare E-3 Sentry, američke AWACS avione koji su decenijama bili leteće oči Alijanse od severa Norveške do juga Turske.
Odgovor, prema najavi generalnog sekretara Marka Rutea, sada dolazi iz Švedske. Nekoliko članica NATO-a zajednički ulazi u nabavku do 10 aviona Saab GlobalEye, letelica za rano upozoravanje i kontrolu koje treba da zamene deo zastarele flote E-3. Reč je o odluci koja nije samo tehnička, već i politička: evropski saveznici biraju švedsko-kanadsko rešenje u trenutku kada je američki Boeing E-7 Wedgetail, ranije viđen kao prirodni naslednik AWACS-a, izgubio deo stratečkog i finansijskog smisla.
Rute je na Forumu odbrambene industrije u Ankari rekao da GlobalEye može istovremeno da prati vazdušni, morski i kopneni prostor sa jedne platforme, kao i da otkriva i prati složene pretnje, uključujući rojeve dronova, balističke rakete i krstareće rakete. Time NATO pokušava da pređe sa hladnoratovskog koncepta velikog letećeg radara na sistem koji mora da vidi sve: avion, raketu, brod, vozilo, dron i cilj koji se pojavljuje samo nekoliko minuta pre udara.
Švedska ulazi u srce NATO nadzora
U paketu se, prema dostupnim informacijama, pominju Belgija, Kanada, Danska, Nemačka, Letonija, Litvanija, Luksemburg, Holandija, Norveška, Rumunija i Švedska. Nabavka bi trebalo da bude zajednička, a GlobalEye bi mogao da počne da stiže oko 2030. godine, ukoliko pregovori brzo budu pretvoreni u ugovor.
Švedski premijer Ulf Kristerson odluku je nazvao trenutkom velikog ponosa za Švedsku i NATO, uz najavu da bi se GlobalEye do 2027. mogao videti iz švedskih baza. Za Stokholm, to je ogromna industrijska pobeda. Švedska, koja je tek nedavno ušla u NATO, sada ne dobija samo mesto za stolom, već jedan od ključnih senzorskih slojeva Alijanse.
GlobalEye nije čisto švedski avion. Platforma je Bombardier Global 6000/6500, poslovni avion kanadske proizvodnje, dok Saab ugrađuje radar Erieye ER, misijske sisteme, komandne stanice, komunikacije i senzore. Upravo ta kombinacija omogućava NATO-u da odluku predstavi kao multinacionalnu, a ne kao puki evropski udarac Boeingu.
E-3 odlazi, E-7 gubi prednost
Boeing E-3 Sentry je jedan od simbola NATO vazdušne moći. Sa velikim rotirajućim radarom iznad trupa, taj avion je decenijama komandovao vazdušnom slikom Alijanse, pratio sovjetske, zatim ruske avione, kontrolisao operacije i delovao kao leteći komandni centar. Problem je što je platforma stara, skupa za održavanje i sve teže uklopiva u novo okruženje.
NATO je ranije išao ka američkom E-7A Wedgetail, takođe Boeingovom avionu, zasnovanom na platformi 737. Prethodni plan predviđao je kupovinu šest E-7, ali se taj program našao pod pritiskom kada je administracija Donalda Trampa pokazala nameru da ga otkaže za američko ratno vazduhoplovstvo. Za NATO, kupovina aviona čija budućnost u samim SAD nije izgledala potpuno stabilno postala je rizična.
Pentagon je kasnije ublažio stav posle pritiska Kongresa, ali šteta za poverenje Evropljana već je bila napravljena, piše Breaking Defense. Taj okvir, međutim, treba uzeti sa rezervom. Evropski medijski krugovi često odluke aktuelne američke administracije tumače kao krizu, haos ili napuštanje saveznika, posebno kada se odluke ne uklapaju u očekivanja Brisela i NATO birokratije.
Štaviše, američko Ratno vazduhoplovstvo objavilo je u maju mesecu plan da poveća flotu Boinga E-7A „Wedgetail“ na ukupno sedam aviona. Prema novom ugovoru, kupuje se još pet letelica koje će dopuniti već postojeća dva primerka.


Šta GlobalEye donosi
GlobalEye je avion za rano upozoravanje i kontrolu, ali nije samo leteći radar za vazdušne ciljeve. Saab ga reklamira kao višedomeni sistem koji istovremeno nadzire vazduh, more i kopno. Njegov Erieye ER radar sa aktivnim elektronskim skeniranjem postavljen je iznad trupa, dok dodatni senzori omogućavaju osmatranje površinskih ciljeva, pomorskih pravaca i pokretnih objekata.
Letelica ima više od 11 sati operativne izdržljivosti, a Saab navodi da domet instrumenata prelazi 650 kilometara, u zavisnosti od profila misije i cilja. Za NATO je posebno važna sposobnost praćenja malih i niskoletećih ciljeva, jer rat u Ukrajini pokazuje da nebo više ne ugrožavaju samo lovci i bombarderi. Dronovi, krstareće rakete, balističke rakete, mamci i rojevi jeftinih bespilotnih letelica opterećuju klasične sisteme nadzora na način za koji stari AWACS nije projektovan.
GlobalEye treba da popuni upravo tu prazninu. Avion ne zamenjuje PVO, ne obara cilj i ne rešava sam problem masovnih dronova. Njegov posao je da ih vidi dovoljno rano, poveže podatke i omogući da komandni lanac reaguje pre nego što se pretnja pretvori u udar.
Francuska, Kanada i širenje Saabove linije
Odluka NATO-a ne dolazi iznenada. Francuska je već izabrala GlobalEye i naručila dva aviona u poslu vrednom oko 1,3 milijarde dolara, sa opcijom za još dva, dok se isporuke očekuju između 2029. i 2032. godine. Kanada je u maju otvorila pregovore sa Saabom za istu platformu, što je dodatno pojačalo pritisak na Boeing.
Saab već povećava kapacitete za GlobalEye u Geteborgu. To je neophodno ako švedska kompanija želi da istovremeno odgovori na narudžbine UAE, Švedske, Francuske i potencijalno NATO paketa od 10 aviona. Za firmu koja je dugo bila poznata po Gripenu, GlobalEye sada postaje proizvod koji može da promeni njen položaj u zapadnoj vojnoj industriji.
Ujedinjeni Arapski Emirati već koriste GlobalEye, Švedska ga uvodi u sopstveno ratno vazduhoplovstvo, Francuska ga je izabrala za zamenu svojih E-3F, a Kanada pregovara. Pojedine druge zemlje koriste ranije Saabove sisteme Erieye na različitim platformama, ali GlobalEye je viša i novija klasa, zasnovana na većem avionu, dužoj izdržljivosti i širem paketu senzora.
Oružje Online je još u martu 2025. pisalo da Švedska svojim evropskim saveznicima predlaže GlobalEye kao zamenu za stare E-3 Sentry. Današnja najava pokazuje da ta ideja nije ostala na nivou industrijskog lobiranja, već je ušla u konkretan NATO paket za buduću vazdušnu kontrolu.

Evropski izbor koji Vašington neće ignorisati
Odluka da se ide ka GlobalEye umesto E-7 neće proći neprimećeno u SAD. Boeing je računao da će NATO zamena za E-3 ostati u američkom industrijskom krugu, kao što je decenijama bio slučaj sa velikim delom ključnih savezničkih kapaciteta. Izbor Saaba ne znači prekid sa Amerikom, jer avion koristi kanadsku platformu Bombardier i oslanja se na zapadne lance snabdevanja, ali znači da evropski saveznici više nisu automatski spremni da čekaju američki program koji menja pravac pod pritiskom Vašingtona.
Za NATO je ovo istovremeno poruka interoperabilnosti i autonomije. Savez želi leteće radare koji mogu da rade u zajedničkoj mreži, ali ne želi da ostane zarobljen između starih E-3 i američkog E-7 čija je budućnost više puta politički zatresena.
GlobalEye zato ulazi u NATO kao švedski proizvod sa kanadskim trupom, evropskom političkom težinom i zadatkom koji je daleko veći od same zamene aviona. U budućem ratu, on neće biti samo radar iznad oblaka, već čvor kroz koji prolazi slika prostora pre nego što neko odluči da podigne lovce, uključi PVO ili ispali raketu.
