Američka mornarica pokrenula je veliki plan obnove svojih raketnih zaliha nakon intenzivne upotrebe tokom rata, tražeći milijarde dolara novih sredstava u budžetskom planu za fiskalnu 2027. godinu, koji je objavljen u petak.
Zahtev dolazi posle višemesečnih operacija napada na Iran koje su počele 28. februara i brzo iscrpele ključna sredstva dugog dometa.
Tomahawk u centru novog budžetskog zahteva
Ministarstvo odbrane SAD predstavilo je ukupni budžet od 1,5 biliona dolara, u kojem se posebno izdvaja snažan rast troškova za nabavku oružja. Samo američka mornarica traži više od 22 milijarde dolara za municiju, što je više nego dvostruko u odnosu na približno 10 milijardi dolara traženih za fiskalnu 2026. godinu.
U središtu tog zahteva nalazi se 3 milijarde dolara za krstareće rakete Tomahawk. Tokom 2026. godine zakonodavci su odobrili 257 miliona dolara za 58 raketa Tomahawk. Sada mornarica traži sredstva za 785 raketa, što predstavlja povećanje od više od 1.200 procenata.
Budžet uključuje i oko 1,5 milijardi dolara za unapređenje postojećih sistema Tomahawk. Reč je o raketama koje se lansiraju sa brodova, imaju domet veći od 1.000 nautičkih milja i nose bojeve glave od 1.000 funti za precizne udare po kopnenim ciljevima.

Ratna upotreba brzo ispraznila rezerve
Ovako nagli skok finansiranja dolazi posle masovne upotrebe raketa tokom operacije „Epska bes“. Prema izveštaju Vašington posta, od početka sukoba lansirano je najmanje 850 raketa Tomahawk.
Analiza Centra za strateške i međunarodne studije pokazuje da SAD i dalje navodno raspolažu sa oko 3.000 raketa Tomahawk. Ipak, 850 već upotrebljenih projektila predstavlja najveće pojedinačno raspoređivanje u jednoj kampanji. Dosadašnji rekord iznosio je 802 rakete tokom operacije „Iračka sloboda“.
Mark Kansijan iz CSIS-a ocenio je da bi zamena već ispaljenih raketa mogla da traje između dve i tri godine. Trenutne procene pokazuju da će američka mornarica u fiskalnoj 2026. godini dobiti samo 110 Tomahawka, što jasno pokazuje koliki je jaz između potrošnje i proizvodnje.
Plan obuhvata i druge ključne sisteme
Zahtev američke mornarice ne odnosi se samo na Tomahawk. U budžetu se traži i 494 rakete AIM-120 AMRAAM za oko 800 miliona dolara, u poređenju sa samo 106 koliko je traženo prošle godine.
Takođe je planirana nabavka 540 raketnih jedinica SM-6, umesto 166, kao i 141 teškog torpeda MK-48.

Rakete SM-6 imaju važnu ulogu u odbrani brodova od aviona, dronova i krstarećih raketa. Ovi sistemi su široko korišćeni u operacijama povezanim sa Iranom i snagama Huta u Crvenom moru.
Finansiranje tog naoružanja raspoređeno je između osnovnog budžeta i posebnih mera pomirenja. Takav model omogućava mornarici da ranije obezbedi sredstva, dok se sama proizvodnja i isporuka razvlače kroz više godina.
Industrijska baza ostaje glavno ograničenje
I pored ambicioznih planova, ključni problem ostaje kapacitet industrije. Korporacija RTX proizvela je 2025. godine samo oko 100 raketa Tomahawk. Novi sporazum, potpisan 4. februara 2026. godine, predviđa povećanje proizvodnje na čak 1.000 raketa godišnje tokom sedam godina.
Ipak, analitičari upozoravaju da takvo povećanje ne može biti ostvareno odmah. Tod Harison iz Američkog instituta za preduzetništvo ocenio je da su ciljevi nabavke neophodni, ali veoma teški za ispunjenje.

Po njegovim rečima, Sjedinjene Države „apsolutno“ moraju da nabave takve količine, ali je dodao da „nema šanse“ da industrijska baza trenutno može da podrži taj plan.
Harison smatra da ovakav model finansiranja ipak može pomoći proizvođačima, jer im daje dugoročnu sigurnost. Kako je objasnio, država unapred obezbeđuje novac za nabavke, a zatim ga troši sporije nego što je uobičajeno, čime proizvođači dobijaju jasnu i stabilnu narudžbinu.
Istovremeno je upozorio da to ne znači bržu isporuku. Izgradnja raketa Tomahawk može da traje duže od dve godine, dok sistemi SM-6 mogu zahtevati više od 36 meseci.
Po njegovoj oceni, takva strategija može da funkcioniše samo ako je od početka zamišljena kao unapred obezbeđen novac, veliki ugovori za industriju i dovoljno vremena proizvođačima da sve izvrše u rokovima koje realno mogu da ispune.
