Formalno dobrovoljačko-patriotska, ova ”armija” predstavlja galeriju vrlo slikovitih tipova. Verovatno među njima ima istinskih rodoljuba, ali većinu čine avanturisti, plaćenici, izbegli od ruke zakona, oportunisti, politički fanatici, šovinisti, itd. Mnoge srodne formacije imale su sponzore, tajkune koji su brzo uvideli da je bezbednije i jevtinije biti pod državnim okriljem.
Ispostavilo se pak da država ima više problema s njima i njihovim borbenim ”kvalitetima”, nego što ima koristi. Stoga im je menjala status, pa su se te jedinice ”šetale” od samostalnih paravojnih formacija (u početku) do Nacionalne garde i Teritorijalne odbrane. Njihova nedisciplina, ultradesničarsko-nacistički prosede i iživljavanje nad nenaoružanim stanovništvom privuklo je pažnju međunarodne zajednice i njeno gunđanje. Ruske oružane snage sa njima su lako izlazile na kraj.
Ovom prilikom bavićemo se jedinicom koja je formirana kao paravojna; ona je odabrala najzvučniji i najpretenciozniji naslov – ni manje ni više nego Ukrajinska dobrovoljačka armija (Українська добровольча армія, УДА)! To je trebalo da sugeriše kako su oni krovna borbena organizacija koja baštini tradicije Ukrajinske ilegalne partije (Украї́нська повста́нська а́рмія, УПА).
Ukrajinsku doboljačku armiju spomenuli smo kada smo se bavili (na vreme) ultradesničarskom paravojnom formacijom ”Desni sektor” (Правий сектор). Ona je nekako ostala u senci drugih paravojnih formacija ne tako zvučnog, ali obećavajućeg imena. Podsetimo se: posle niza sukoba s vlastima, 21. jula 2015. godine Desni sektor je preimenovan u Nacionalno-oslobodilački pokret (Національний визвольний рух, НВР), prešavši na nov način političke borbe. Osnovano je vojno krilo pokreta Dobrovoljački ukrajinski korpus (Добровольчий український корпус, ДУК ПС), a istovremeno su formirane Partija desnog sektora, a mislilo se i na budućnost. Stoga je osnovan i omladinsko odeljenje Desna omladina.

Već u decembru, koristeći kao mobilizacionu bazu jedinice Dobrovoljačkog ukrajinskog korpusa formirana je UPA. To je učinjeno kao posledica rasklola posle kog je Dmitrij Jaroš sa svojim istomišljenicima istupio iz Desnog sektora. Pre toga su se delovi Dobrovoljačkog korpusa (peti, osmi i medicinski bataljon, bolničari -Госпітальєри) borili u Donbasu, pa su ostali bataljoni bili rasformirani. Dmitrij Jaroš je potom objavio da povlači iz procedure svoj projekt o Dobrovoljačkom ukrajinskom korpusu i da će, posle dorade, Vrhovnoj radi predočiti projekt o Ukrajinskoj dobrovoljačkoj armiji.
Ideja je bila megalomanska – da se u svakom regionu formira po jedan bataljon koji bi, eto, pomagao snagama bezbednosti unutar Ukrajine. Kada su naoružani dobrovoljci pokušali da dokažu svoje sposobnosti u zoni borbenih dejstava, vrlo brzo su odatle izbačeni. Da je ta sumnjiva družina bila daleko od proklamovanih ciljeva i metoda svedoči podatak da je samostalni bataljon ”Arata” morao da bude razoružan od strane oficira Službe bezbednosti Ukrajine, uz asistenciju pravih specijalca, jedinice ”KORD” iz sastava Ministarstva unutrašnjih poslova.
Ambicije su im bile velike – ispunjavanje zadataka u zoni ATO (sada Operacija združenih snaga – Операція об’єднаних сил, ООС) u sadejstvu sa Oružanim snagama i drugim borbenim formacijama Ukrajine.

Kako je izgledao njihov borbeni put?
Država ih je iz svojih razloga podržavala i nagrađivala visokim odlikovanjima, čineći to pompezno i na sva zvona. Međutim, njihov borbeni učinak je bio veoma skroman i svodio se na patroliranja, stražarsku službu, posedanje punktova, kontrolu prifrontovskog pojasa.
● U februaru 2016. godine peti bataljon UDA učestvovao je zajedno sa 74. izviđačkim bataljonom Oružanih snaga Ukrajine u borbenoj operaciji; poseli su deo industrijske zone u Avdejevki i kontrolisali deo trase Donjeck – Gorlovka u reonu saobraćajnog čvora Jasinovo.
● Juna 2016. godine osmi bataljon UDA uz pomoć 54. izviđačkog bataljona OS Ukrajine zarobio je osam boraca Armije DNR, a dva ranio u blizini naselja Širokino. Potvrde za ovu aktivnost nema.
● U septembru iste godine manje jedinice UDA borile su se kod Avdejevke kod saobraćajnog čvora Jasinovo.
● Desetog decembra 2017. godine u toku borbe u reonu Marinke poginula od protivpešadijske mine dva pripadnika borbene grupe Volin – Viktor Zeljmanovič (pozivni Zelja) i Aleksandar Zubčenko (pozivni – Zapal, osigurač).

● Konačno, 15. oktobra 2018. godine komandant UDA, Dmitrij Jaroš, izlažući u sedištu Dnjepropetrovske vojne administracije (Дніпропетровська обласна військова адміністрація) objavio da će peti i osmi samostalni bataljon biti izvučeni iz Operacije združenih snaga. Posle toga biće prebačeni u deo odreda u osnivanju pri Teritorijalnoj odbrani svih oblasti Ukrajine. To je praktično značilo da je njihov borbeni put neslavno završen jer su Snage teritorijalne odbrane Ukrajine (Сили територіальної оборони Збройних сил України) formirane s osnovnim ciljevima koji se značajno razlikuju od operacija prve borbene linije pa su time i njene jedinice mnogo bezbednije. Prepoznatljiva kombinacija boja je crno-crvena. Naoružanje je raznovrsno, uglavnom namenjeno lakom pešadijskom sastavu. Od transportnih vozila koriste sve što uspeju da rekviviraju. U voznom parku imali su i nekoliko jedinica oklopne tehnike i mali broj artiljerijskih oruđa. Stanje tog arsenala nije poznato.
