Kineski razarači idu ka Ormuskom moreuzu: brodovi tri nuklearne sile okupljaju se uz obalu Irana

Kineski i ruski ratni brodovi stižu u Omanski zaliv na zajedničke vežbe sa Iranom, dok se američka mornarica gomila kod Ormuskog moreuza. Susret tri nuklearne sile menja bezbednosnu računicu regiona.
NaslovnaIstorijaTornado: zločini, pobuna i kraj jedne ukrajinske dobrovoljačke jedinice

Tornado: zločini, pobuna i kraj jedne ukrajinske dobrovoljačke jedinice

Ima li gorih?

Često pišemo o dobrovoljačkim jedinicama Ukrajine. Ne reklamiramo ih, već skrećemo pažnju na veoma opasnu pojavu. Neke su nastale kao paravojne formacije partijskog tipa još pre majdanskih događaja, čineći prevagu u izazivanju haosa. Najveći broj njih sada je pod komandom Nacionalne garde Ukrajine. Sastav i broj stalno se menjaju jer Rusi ne haju mnogo za atraktivne nazive, bombaste slogane i slikovite grbove, nego ih uredno tuku i proređuju.

Ono što se može pouzdano reći jeste to da je kod većine tih jedinica borbena vrednost sumnjiva, a moralna još sumnjivija. Stoga ih oprezni komandanti ili žrtvuju, ili šalju na periferne zadatke, prebacujući ih iz jednog sastava u drugi. U odnosu na Oružane snage Ukrajine ove jedinice sigurno nisu za pohvalu i predstavljaju moralni i politički teret. 

Jedinica o kojoj ćemo pisati, Tornado, nije samo sumnjiva s borbenog, moralnog i medijskog stanovišta. Ovaj šljam doterao je do toga da bude i rasformiran, a mnogi pripadnici stigli su i na optuženičku klupu. Pomalo neobično za ukrajinsko viđenje pravde i poštenja, ali tako je. 

Kako su nastali i šta im se stavlja na teret?

Kada je stanovništvo Donbasa rešilo da se brani oružjem od nemilosrdne, surove ATO, mnogi Ukrajinci su videli svoju priliku. Tako je bilo i s Tornadom, četom patrolne službe milicije posebne namene (ukr. колишній спецпідрозділ міліції громадської безпеки ГУМВС, rus. Рота патрульной службы милиции особого назначения, РПСМОП, батальон Торнадо). Iza ovog zvučnog naziva krije se bizarna patrolna služba, pozornici, kako bi se kod nas reklo.

Već u septembru 2014. godine osnovana je od dobrovoljaca i našla se pod komandom Ministarstva unutrašnjih poslova, odseka u Zaparoškoj oblasti. Njima ovo nije bilo prvo okupljanje, jer je većina pripadnika pre toga bila u rasformiranom dobrovoljačkom bataljonu Rudarevo (u slobodnom prevodu to je ime više rudarskih gradova u Ukrajini i Rusiji – uk. Шахта́рськ, rus. Шахтёрск, od imenice шахт kojom Rusi nazivaju rudnik). Ni četa Tornado nije bila dugog veka jer je rasformirana naredbom ministra unutrašnjih poslova Avakova (Арсен Борисович Аваков ) već 18. VI 2015. godine. 

Oni su nastavili sa starom praksom iz Šahtjorska; posle masovnih prijava i žalbi ništa se više nije moglo prikrivati, pa je sastav zvanično raspušten zbog krivičnih dela protiv građanstva i otvorenog protivljenja višoj komandi.   

Prethodnik Tornada pročuo se po teškim krivičnim delima ratnog prava. Reč je o maroderstvu i razbojništvima. Pljačka leševa kažnjava se na jedini mogući način, ali oni se nisu obazirali na to. Pošto je to praktično isti sastav, pogledajmo šta su to oni i njihovi osnivači hteli da prikriju promenivši ime. Tokom borbi u Donbasu u reonima Marijupolja, Marinke i Pesoka sadistički su izvršavali brojna zverstva, na bezbednom odstojanju od prve borbene linije.

Pozirana fotografija
Pozirana fotografija

Čak su stigli i na spisak ukrajinskog ogranka Helsinškog odbora za ljudska prava. U Mariniki (Ма́р’їнка, Donjecka oblast) koristili su meštane kao žive štitove da bi se zaštitili od snajperske vatre. Navlačili su im kese na glave i terali ih da rade najteže poslove, kopaju rovove na ničijoj zemlji, itd. 

Avakov je 16. oktobra 2014. godine rasformirao ”Šahtjorsk” na osnovu vrlo ozbiljnih optužbi koje su stigle od obaveštajnih organa. Nije bilo sumnje u istinitost podataka. U odnosu na to, nedisciplina i otkazivanje poslušnosti (veoma teški vojnički prestupi) izgledali su kao naivan problem. Jedinicu su sačinjavali žitelji luganske i donjecke oblasti.

Svaki vojnik je bio potreban pa su ove zlikovce, po rasformiranju, dodatno proverili i rasporedili u četu Tornado pri Ministarstvu unutrašnjih poslova, dok se drugi deo utopio u sličnu jedinicu, Sveta Marija. U njoj su se našli sa ravnima, pa čak i gorima od sebe – dobrovoljcima iz Azova. Na prigodnoj konferenciji za štampu 23. oktobra oni su bombasto predstavljeni kao četa koja će se boriti protiv separatista na istoku Ukrajine. 

Pripremani su za izviđačke, obaveštajne i diverzantske napade, s obzirom na to da su odlično poznavali teren i lokalne običaje. Veliki broj njih već je imao u svom dosijeu po nekoliko suđenja. 

Stanica Luganska

Prvog januara 2015. godine četa je prebačena u Lugansku oblast radi učestvovanja u ATO. Našli su se u mestu Stanica Luganska (Станиця Луганська; ranije – Станично-Луганское, Косиорово) naselje koje od grada Luganska deli reka Severni Donjec. Baza im se nalazila u zgradama železničke bolinice, pa su izgubili status zaštićenog objekta. Postala je cilj napada pripadnika Oružanih snaga Luganske Narodne Republike. U susednom zaseoku Privolju, u zgradi škole, formirali su otpornu tačku. U naselju su se, pored njih, nalazili i delovi bataljona Černigov, Lavov i Kuljčincki, kao i 17. tenkovska četa OS Ukrajine; ukupno oko 250 boraca. 

Tornado je zvanicno u svetu proglasena za ekstremističku oeganizaciju
Tornado je zvanicno u svetu proglasena za ekstremističku oeganizaciju

Vrlo brzo su se razmileli po naselju počevši da otimaju mobilne telefone i druge vredne predmete. Pošto su samo pripadnici Tornada imali praksu da otimaju skupe stvari pravdajući to bezbednosnom proverom, lako je bilo utvrditi o kome je reč. Stanovnici su se ohrabrili i počeli da prijavljuju slučajeve razbojništava, premlaćivanja pa i silovanja. U junu je formalni predsednik luganske administracije optužio pripadnike čete da su blokirali transport robe železnicom i tražio je od ukrajinskih organa bezbednosti da razoružaju razbojnike. U svoju odbranu oni su rekli da su zaustavili samo jedan voz za koji su tvrdili da nosi švercovano sirovo gvožđe. Pošto nije bilo drugog načina, ministar Avakov potpisao je naređenje o rasformiranju. 

Oni su, međutim, to naređenje odbili! Zauzeli su kružnu odbranu, minirali sve oko svoje baze; postavili su automatske bacače granata, šest snajperskih parova i pripremili automobile-bombe na pravcima mogućeg napada. Posle nekoliko dana preovladao je razum (šta god to kod njih značilo), glave su se ohladile i četa je, sada kao bataljon, prebačena iz Luganske u Donjecku oblast i tek je tamo rasformirana. Rekli bismo – vrana vrani oči ne vadi. Deo boraca je posle detaljne provere devetog oktobra 2015. godine prebačen u puk Mirotvorac.

Istraga i procesuiranje

Neko je u vladi ipak stručno i savesno radio svoj posao. Kad su pripadnici Tornada već po formiranju počeli divljati na terenu, već 19. juna 2015. godine počela je tajna, ozbiljna, zatvorena forenzička analiza i veštačenje dostupnih video snimaka koji su olako stizali na društvene mreže. Dobrovoljci Tornada ponašali su se kao deca u prodavnici slatkiša.

U septembru 2015. godine Vojni sud je objavio završetak predistražnih radnji, formirao je predmet i započeo je sudski proces. Na njemu je konačno, isplivalo poražavajuće saznanje o iživljavanjima, ucenama, otmicama, razbojničkih pljačkama, silovanjima. To je čak i postmajdanskoj Ukrajini bilo previše, pogotovo što su optuženi izjavljivali da su se oni sve vreme borili samo protiv šverca.

U znak protesta počeli su štrajk glađu. Sudski predmet je imao preko 80 tomova, uz učešće 111 svedoka i 13 žrtava. Suđenje je trajalo dve godine. U međuvremenu je došlo i do navedenog raspuštanja jedinice i njene preraspodele. Dvanaest pripadnika ove, slobodno se može reći bande, osuđeni su na višegodišnje kazne zatvora.

Epilog

Ako još ima nekog ko veruje da je denacifikacija Ukrajine samo izgovor za pokretanje SVO, neka pažljivi pročita sledeće redove. Već u aprilu 2023. godine svi ”tornadovci” su bili na slobodi, po raznim osnovama (dobro vladanje, prijavljivanje za borbu, zakonske mogućnosti amnestije, itd). Najveći broj njih je oslobođen u euforiji odbrambenih operacija početkom SVO u februaru 2022. godine. Većina njih je izginula u borbama za Bahmut prvog aprila 2023. godine. Presudili su im Rusi

11 KOMENTARA

  1. Zahvaljujem gospodinu autoru na ukazu vezano za teme o paravojnim jedinicama obje strane.pozabavit ću se time čim budem imao vremena i energije.NAPOMENA:čuo sam za zločine paravojnih snaga UK u razdoblju 2014-do invazije.pozabavit ću se i sa njima-generalno sa OSU.srdačan pozdrav i svako dobro gosp.Ivić.

  2. HVO,
    Vi ste pažljiv i redovan čitalac. Možda Vam je promakao tekst ” Ko sve ratuje za Rusiju…”, a ima i o ruskim dobrovoljcima u Ukrajini…i obratno.Bavili smo se time.
    Pozdrav!

    • Koliko jadan i željan POZORNOSTI trebaš biti…
      Malo je tužno gledati kad glup čovijek ima interes za istoriju ratovanja, vojsku i geopolitiku.
      Bog te kaznio u startu a general Lisica napravio srašne traume sa Posavinom.

  3. Ruskano vojna superiornost bila je golema,barem na papiru.ruska vojska je,unatoč imidžu koji je gradila desetljećima,slaba i u stvari ne zna ratovati jer nema gotovo nikakvo iskustvo ratovanja protiv drugih regularnih vojski nakon ww2.u ovoj analizi ruske vojne slabosti pozivam se na autoritet:igora strelkova bivšeg agenta fsb-a koji je odigrao ključnu ulogu u aneksiji krima i uspostavi separatističkih paradržava u ukrajinskom donbasu 2014.(gdje je neko vrijeme bio MO),a koji je samo u intervju na ruskoj tv priznao da je rusia na osvojenim teritorijama uglavnom kontrolirala uske koridore oko cesta i da “ukrajinsko vojno zapovjedništvo djeluje za red veličine kompententnie od ruskog”.ruska vojska i njezina prethodnica CA,bile su prilično uspješne u suzbijanju civilnih nereda u mađarskoj 1956,čehoslovačkoj 1968,itd.,ali bile su manje uspješne u suzbijanju gerilskih pokreta u afganistanu i čečeniji iako su čečenski separatisti bili gerilci bez dovoljnog teškog naoružanja i odgovarajuće pzo,rusi su pretrpjeli velike žrtve i izgubili prvi čečenski rat,unatoč ogromnoj materijalnoj i vojnoj moći.OD WW2 jedina prava vojska protiv koje su ratovali bila je gruzijska.slomili su otpor pobunjenika tek u drugom čečenskom ratu,kad su pribjegli taktici s kojom nisu mogli izgubiti-opkolili su glavni grad grozni i uništili ga do temelja,sve dok,više od 2 mjeseca kasnije ,pobunjenici nisu bili prisiljeni na očajnički proboj i bijeg iz grada pri kojem su mnogi izginuli.jedini rat protiv konvencialne vojske koji je rusia vodilau 75g,od kraja ww2 bio je onaj u gruziji,koji je trajao manje od 2 tjedna i u kojem je ruska superiornost nad malenom gruziom bila naprosto prevelika.neprijatelj s kojim je rusia ratovala izravno u pravilu nisu imali standardnu vojnu strukturu,obuku ni naoružanje.a dok ruska propaganda slavi njenu vojsku kao učinkovitu i moćnu ,stvarnost je bila puno turobnija i prije nego što ju je rat u UK do kraja razotkrijo.ruske vojarne,kako pokazuju brojni izvještaji lokalnih medija,redovito reketiraju mafijaši,dok se ročnike sustavno zlostavlja,ponižava,pa čak i tjera i na homoseksualnu prostituciju ili siluje.vojnike se zlostavlja i reketira,utjecajne gen. “čisti”.to je ilustrirao i slučaj ruskog vojnika 2019.vojnik:pobio sam 8 kolega u vojarni,nakon čega je ustvrdio da su mu časnici rekli da će ga taj dan grupno silovati.DEDOVŠČINA,što je ime za praksu ritualnog psihičkog i fizičkog zlostavljanja novaka u vojarnama,uključujući i silovanje,praksa koja seže još iz vremena CA,a za koju ruski zap.neuvjerljivo tvrde da je iskorjenjena.reket nad vojskom prolazi jer,mafiaši u rusiji ne predstavljaju “paralelnu državu”,već su u suštini samo još jedna neslužbena grana istog državnog aparata.ruska vlada tolerira takav reket,kako bi držala vojsku nisko u hijerahriji moći.razlog je jednostavan-režim,koji mahom sačinjavaju aktualni i bivši pripadnici DB,ustvari se boji vojske i želi spriječiti mogućnost da vojska izvrši državni udar.a budući da moćni DB,proizašao iz notornog sovj. KGB-a,može s lakoćom suzbiti masovne prosvjede,pa čak i oružani revolt,vojska je u biti najveća prijetnja opstanku režima.to je glavni razlog zbog kojeg je ruski režim kastrirao armiju,dok u isto vrijeme živi na staroj slavi vojne pobjede nad 3.rajhom.

    Slažem se 3
    Ne slažem se 17
    • Iz zezancije pocinjem da odbrojavam dane od tog momenta kad su nase rvatske komsije tvrdile da su ukri poceli da melju Ruse u Kupjansku i da su vec ukri zauzeli oko 90% tog grada.
      Znaci pocetni datum je bio 17.12.2025., vreme je krenulo.
      Igor Girkin (Strelkov) je neadekvatan covek koji status ludaka je ponovo i ponovo dokazivao svojim iracionalnim postupcima. Ko prati novosti vezane za doticnog zna da je on cas odlazio sa fronta i skrivao se u Rusiji, cas se vracao na front inkognito pod pseudonimom, cas se predlagao Prigozinu na ispomoc, cas je bio za totalni rat, cas je bio za primirje, ocito je da se ne moze resiti nekih demona u sebi, ali ako, ako, u zatvoru ima ambulanta koja ce mu valjda nekako psihicki pomoci.

      Slažem se 16
      Ne slažem se 1
  4. Незаслужено “лепа” смрт..
    Њихове жртве нису имале ту “срећу” да им пресуди метак..

    Фала на пажњи.

    Slažem se 11
    Ne slažem se 1
  5. Mislim da su vasi citaoci manje-vise informisani oko nedavne ukro mega korupcijske afere “Mindic”, a to sto sigurno ne znaju je da ce kompanjoni zelenog po kradji zapadnih para Mindic i Jermak nakon izvesnog (kratkog) roka takodje biti amnestirani licno zelenim.
    Inace, taj isti Avakov je kriminalac teskog kalibra i smatra se ocem vecine ukrajinskih paravojnih neonacistickih organizacija.

    Slažem se 15
    Ne slažem se 2

KOMENTARIŠI

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave