Ruski aerodromi i objekti kritične infrastrukture uskoro će biti opremljeni novim sistemima za suzbijanje bespilotnih letelica „Dvina-100M“, saopštila je državna korporacija Rosteh. Prema dostupnim informacijama, isporuke ovog modernizovanog kompleksa su već počele i biće raspoređene na ključne tačke širom zemlje — od vazdušnih luka do velikih industrijskih postrojenja.
Ovaj potez dolazi nakon što su tokom prethodnog leta brojni napadi dronovima Oružanih snaga Ukrajine više puta dovodili do obustave rada najvećih ruskih aerodroma. Desetine letova bile su otkazane, a hiljade putnika satima su čekale u terminalima dok su službe za bezbednost uklanjale posledice. Upravo zbog tih iskustava, Moskva je ubrzala uvođenje novih sistema elektronskog ratovanja specijalizovanih za neutralizaciju dronova.
Tehničke mogućnosti sistema
„Dvina-100M“ je osmišljena da stvori svojevrsnu zaštitnu kupolu radijusa od nekoliko stotina metara, unutar koje je onemogućeno ili znatno otežano delovanje bespilotnih letelica. Sistem funkcioniše u ekstremnim klimatskim uslovima — od −40 °C do +50 °C — što mu omogućava upotrebu kako na severu Rusije, tako i u južnim i pustinjskim oblastima.
U tehničkom smislu, „Dvina-100M“ radi u širokom frekventnom opsegu i poseduje fiksne i brzo podesive opsege smetnji. To znači da može da reaguje na različite vrste dronova, uključujući i one opremljene naprednim sistemima za komunikaciju koji koriste pseudoslučajnu promenu frekvencija (frequency hopping).
Prema objašnjenju Rostehovih inženjera, sistem ne samo da ometa komandne kanale drona i kanale za prenos podataka, već je sposoban da blokira i globalne navigacione satelitske sisteme (GNSS) poput GPS-a. Na taj način dron ostaje bez navigacije i kontrole, što ga čini ranjivim ili potpuno neupotrebljivim.
Još jedna važna osobina jeste integracija sa sistemima za radio-monitoring. „Dvina-100M“ prima informacije o karakteristikama signala koje koristi dron i na osnovu njih generiše ciljane smetnje. To omogućava da protivnik bude „gađan“ tačno na onim frekvencijama i sa istim principima prenosa informacija koje koristi, čime se šanse za uspešno obaranje ili onesposobljavanje letelice značajno povećavaju.

Borba protiv masovnih napada
Jedna od najčešćih taktika ukrajinske strane u poslednje vreme jeste upotreba roj-napada jeftinim dronovima-kamikazama. Takve operacije predstavljaju ozbiljan izazov za tradicionalne sisteme PVO, jer zahtevaju korišćenje skupih raketa-presretača protiv relativno jeftinih i brojnih ciljeva.
„Dvina-100M“ je razvijena upravo imajući u vidu ovaj problem. Sistem je sposoban da se suprotstavi ne samo pojedinačnim dronovima, već i višeletnim napadima, gde istovremeno stižu desetine ili stotine letelica. U tom smislu, predstavlja ekonomično rešenje — svaka aktivacija sistema je znatno jeftinija od lansiranja protivavionske rakete, što u ratovima iscrpljivanja može igrati presudnu ulogu.
Zbog svoje modularne konstrukcije i „kupole zaštite“, ovaj sistem je namenjen i za upotrebu na aerodromima, železničkim stanicama, lukama i energetskim postrojenjima. Rosteh je naglasio da se već planira razmeštaj u železničkim čvorištima i drugim centrima javnog transporta, kako bi se sprečili eventualni napadi dronovima na civilnu infrastrukturu.
Kontekst i poređenje sa Zapadom
Uvođenje „Dvine-100M“ treba posmatrati i u širem kontekstu razvoja protiv-dron tehnologija u svetu. Dok je američka vojska poslednjih godina snažno investirala u lasersko oružje i sisteme visokih energetskih snopova, iskustva sa Bliskog istoka i Ukrajine pokazala su da su ti sistemi i dalje ograničeni atmosferskim uslovima i zahtevaju ogromne izvore energije.
Evropske zemlje ulažu u hibridna rešenja — kombinaciju radara, ometača i klasičnih raketnih sistema kratkog dometa. Međutim, mnogi eksperti smatraju da je cena i logistika korišćenja raketa i dalje prevelika u poređenju sa potencijalom elektromagnetnih i elektronskih sredstava poput „Dvine-100M“.

Kritike i ograničenja
Ipak, postoje i određene sumnje u sveobuhvatnu efikasnost sistema. Stručnjaci upozoravaju da dronovi sa inercijalnim navigacionim sistemima ili unapred programiranim rutama mogu nastaviti svoju misiju i bez GPS-a ili veze sa operaterom. U takvim slučajevima, „Dvina-100M“ neće u potpunosti sprečiti napad, već će ga samo otežati.
Takođe, kapacitet sistema da se brzo adaptira na višestruke kanale kontrole i autonomne letelice zavisiće od kvaliteta integracije sa radio-monitoringom i sposobnosti operatera.
Rusija ubrzano razvija i razmešta nove tehnologije za zaštitu svojih aerodroma i ključne infrastrukture. „Dvina-100M“ je deo šireg trenda prelaska sa skupih raketnih presretača na jeftinije i masovnije sisteme elektronskog ratovanja.
Dok se napadi dronovima nastavljaju, naročito na pravcima Zaporožja, Harkova i duboko unutar ruske teritorije, jasno je da Moskva traži održivo i dugoročno rešenje. „Dvina-100M“ može biti upravo taj odgovor — zaštitna kupola koja, barem privremeno, menja dinamiku rata dronova i otvara novo poglavlje u borbi za dominaciju u elektronskom spektru.

Elem, danas je cesna preletela 1400km i pogodila rafineriju Novo-Ufimski, Rusija je ogromna zemlja, ali mi je nestvarno da ne mogu da zaštite koridore, pa nije to Srbija 99 pa da doleću sa svih strana.
Која то цесна може да прелети 1400 километара ???
Сви удари у дубини Руске територије су изведени из непосредне близине, непун километар од мете…
Njigovo delovanje na sto metara je već svršen čin za metu, možda neće pogoditi samu metu ali će pogoditi neku sekundarnu u blizini ako nema zaključavanje mete ili sam DVINA nema sistem da natera dron da se okrene ili tako nešto.
Bez navedenih mera koje spominje profa đabe su krečili.
Dronovi vođeni preko optičkog kabla, kao i dronovi sa veštačkom inteligencijom kojima sa cilj unapred zada, pa ne moraju da budu vođeni radio-komandnim putem su imuni na ovakvo ometanje i moraju se fizički uništiti. Napad na ruske aerodrome i iranske PVO sisteme su izveli diverzanti sa relativno male distance i takvi napadi su izvodivi takvim dronovima. Važni objekti moraju da se štite što laserima što brzometnim sačmarama, višecevnim mitraljezima (kao što je npr. Minigun i slični), malokalibarskim PVO tobovima sa rasprskavajućom municijom i (najskuplje rešenje) PVO raketama (najjeftinije su laserski vođene, kalibra 70-80 mm). Ova Dvina je super, ali nije dovoljna da pruži pouzdanu zaštitu ciljeva od vitalnog značaja. Mora neki hard kill sistem da postoji uz nju.